Piše: Drago Hedl
Prema popisu stanovništva, Hrvatska je prije jednog desetljeća, 2011. godine, imala 4.284.889 stanovnika. Koliko ih ima sada znat će se kada 17. listopada završi ovogodišnji popis i kada statistički podaci budu obrađeni. Tada će biti jasno jesu li u pravu oni koji govore kako je Hrvatska za samo 10 godina izgubila najmanje jedan grad veličine 100.000 stanovnika (što je usporedivo sa Osijekom, četvrtim najbrojnijim gradom u Hrvatskoj) ili pak pesimisti koji tvrde kako je Hrvata manje od četiri milijuna.
MANJAK BEBA: Pokazat će to koliko su bile učinkovite mjere različitih Vlada (od one Jadranke Kosor, Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića do aktualne Andreja Plenkovića) na planu demografije i koliko je “bijela kuga” bila efikasnija od njihovih populacijskih mjera. Već godinama u Hrvatskoj je više sprovoda nego rođenja. Samo u prošloj godini demografski minus bio je oko 21.000; toliko je, naime, ponešto zahvaljujući i umrlima od pandemije kovida-19, više preminulih nego rođenih.
Ukupan broj živorođene djece prošle je godine bio 35.987, a ta je krivulja u stalnom padu još od posljednjeg popisa stanovništva 2011. Te godine u Hrvatskoj se rodilo 41.197 djece. Prošla godina, u tom desetgodišnjem razdoblju, godina je s najmanje rođene djece u Hrvatskoj. Tako je i prošle godine stopa prirodnog rasta bila negativna, i to čak za -5,2. Dok je u prošloj godini razlika između broja rođene djece i broja umrlih bila 21.178 u korist umrlih, deset godina prije taj je negativni trend bio značajno manji: 2011. broj stanovnika većim se odlijevam i manjim priljevom smanjio za 9.822.
Demograf Stjepan Šterc nedavno je izjavio HINA-i kako su izrazito negativni trendovi nastavljeni i u ovoj godini, pa je u prvih pet mjeseci 2021. negativni prirast porastao čak 52 posto, što bi, nastavi li se, značilo da će u ovoj godini popisa stanovništva broj umrlih u odnosu na rođene biti veći od 25 tisuća. Šterc kaže kako je to “zastrašujući podatak” koji, smatra, “mora apsolutno svakoga zabrinuti”.
Već i iz tih podataka jasno je, i prije nego što budu obrađeni podaci ovogodišnjeg popisa, da demografska slika Hrvatske nije nimalo ružičasta i da sva pompozna obećanja kako će država pomoći da nacija ne odumire nisu pomogla. Jer, poznato je, djecu ne pravi država ni izborna obećanja političara već mladi parovi koji se sve teže odlučuju produžiti vrstu. A razlozi tome, unatoč “poticajima” od nekoliko tisuća kuna, koliko lokalne zajednice daju roditeljima za novorođeno dijete, mnogo su dublji. Prije svega ekonomske su naravi jer mlade familije, čak i ako oboje partnera rade, teško će steći krov nad glavom, jedan od osnovnih uvjeta za proširenje obitelji.
Kad se zna da je očekivani životni vijek u Hrvatskoj nešto ispod 78 godina, te da je prema najsvježijim podacima broj zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika 1,3:1, razvidno je da demografsko urušavanje nije samo pitanje opstanka nacije već i ozbiljan problem održivosti postojećeg mirovinskog sustava. Jer, svakom je jasno da 1,6 milijuna zaposlenih doprinosom kojeg izdvajaju iz plaća ne mogu pokriti više od 3,5 milijardi kuna (oko 460 milijuna eura), koliko mjesečno iznose mirovine 1,26 milijuna penzionera.
MANJAK RADNIKA: Problem nije samo u dramatičnom odnosu broja penzionera i zaposlenih. Hrvatskoj trenutno manjka oko 100.000 radnika, i to ne samo sezonskih, u turizmu, već u gotovo svim oblastima, ponajviše u građevinarstvu. Novi list nedavno je objavio kako najviše stranih radnika u Hrvatsku dolazi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, s Kosova i iz Sjeverne Makedonije, potom iz Albanije. No, ove godine Albance su pretekli radnici iz Nepala. Samo u ovoj godini njima je izdano 2.388 radnih dozvola, od ukupno 52.679. Svaki peti radnik u građevinarstvu je stranac.
Poduzetnici kukaju, manjak radne snage otežava im poslovanje, no istodobno malo čine kako bi povećanjem plaća zadržali hrvatske radnike da ostanu u zemlji. Vrata Europske unije Hrvatima su širom otvorena, a plaće u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj ili nekoj drugoj državi “stare Europske unije” puno su primamljivije od hrvatskih. Ovdašnji poslodavci pak tvrde kako imaju malo prostora za povećanje plaća zbog preskupe države i previsokih poreza. Zbog manjka radnika neobrani ostaju voćnjaci i vinogradi, gradnje stanova kasne, a na Jadranu nema tko pospremati hotelske sobe i poslužiti turiste.
Sve to teme su kojima bi se trebala baviti aktualna politika i društvo u cjelini, ali nažalost, to nisu njihovi prioriteti. Tako gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, koji je pred prošlogodišnje parlamentarne izbore napustio vladajući HDZ i sada najavljuje kandidaturu za šefa Domovinskog pokreta nakon što je Miroslav Škoro podnio ostavku, upozorava na moguću prijevaru i “urotu” Plenkovićevog HDZ-a i Pupovčevog SDSS-a, koji “sve imaju dogovoreno”, i da ih nije briga “za jedan mali Vukovar”. Penava se, naime, boji da bi u Vukovaru moglo biti previše Srba, što je inače, dok je bio u HDZ-u, bila njegova glavna briga.
VIŠAK ATEISTA: I dok Penavu brinu Srbi, Katoličku crkvu brine veliki broj mogućih ateista. Kako se ovogodišnji popis stanovništva obavlja na dva načina, klasičnim i elektroničkim putem, kada se svatko mogao sam popisati i odgovoriti na šezdesetak pitanja koliko ih je na listiću, iz Crkve su iznijeli bojazan da unuci koji popisuju svoje djedove i bake navode kako su ateisti mada su, naravno, vjernici. Večernji list je tako objavio da je do Crkve “doprla informacija” kako postoje slučajevi da mlađi članovi kućanstava, koji za razliku od njihovih djedova i baka koriste računala i vični su online komunikacijama, koristeći mogućnost samopopisivanja za starije članove naveli su netočne podatke o vjeroispovijesti.
Mogućnost samopopisivanja (koje je u međuvremenu završeno, dok popisivači i dalje obilaze one koji to nisu učinili) iskoristilo je više od milijun i pol građana, što će Crkvi dati alibi za izgovor bude li – kad se rezultati popisa stanovništva objave – manje katolika nego što ih je bilo na zadnjem popisu 2011. Tada se, kao katolici, izjasnilo 3.697.143 građana Hrvatske ili njih 86,28 posto. Agnostika i ateista, s obzirom ma to da tada unuci svoje djedove i bake nisu mogli popisati kao bezbožnike, bilo je tek 195.893 ili samo 4,57 posto.
Rezultate ovogodišnjeg popisa stanovništva, najpreciznije slike demografskog stanja, uz Crkvu, ni aktualna vlast ne očekuje s oduševljenjem. Ako posljednjih godina Hrvatska gubi dvadesetak tisuća stanovnika, podatak o jednom “nestalom gradu” veličine Osijeka mogao bi biti više nego optimističan. No, ni sumnje pesimista kako je Hrvatska po broju stanovnika ispod četiri milijuna ne izgledaju nerealno. Zato će, kada popisivači obave svoj posao, a statističari iznesu podatke, biti zanimljivo čuti što će o svemu reći vlast i kako će objasniti da će samo za četverogodišnjeg mandata jedne Vlade, nastavi li se ovogodišnji trend, nestati cijeli jedan grad, primjerice, veličine Osijeka.