Piše: Gordana Katana
Javnost bh entiteta Republika Srpska s nevjericom je 24. septembra primila vijest da se u Univerzitetsko-kliničkom centru (UKC) Banjaluka kao potpora u liječenju pacijenata oboljelih od koronavirusa koristi industrijski, a ne medicinski kisik. No, dokumenti koje je predočio banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković nisu se mogli ignorirati. A u njima je navedeno da je UKC nabavljao umjesto medicinskog industrijski kisik od firme TGT Tehnogas, koja nije ovlaštena za uvoz i promet medicinskog nego industrijskog kisika. I da nikada Agenciji za lijekove BiH nije podnijela zahtjev za uvoz i promet medicinskih lijekova niti je u državnom registru upisana za obavljanje te vrste poslova.
Sve što je nakon toga uslijedilo, a odnosi se na pokušaj aktuelne vlasti ovog bh entiteta da slučaj negira, a potom relativizira, na granici je nevjerojatnog. Prvi se oglasio direktor UKC Vlado Đajić s tvrdnjom da, osim u imenu, ne postoji razlika između ove dvije vrste kisika, da je industrijski kisik slijedom toga odgovarajuće čistoće u skladu s medicinskim standardima. I da je sve ostalo “spinovanje i politikantstvo” smišljeno u opozicionim redovima kako bi se građani neosnovano uznemiravali.
GRUDVA: No, grudva se zakotrljala, oglasila se saopštenjem za javnost Agencija za lijekove BiH potvrdila da TGT nema njihovu dozvolu za uvoz i distribuciju medicinskih lijekova u koje spada i kisik. Uslijedio je nakon toga rat izjavama i saopštenjima vlasti, opozicije i Agencije. Po nalogu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka policija je počela izuzimanje dokumentacije o korištenju kisika u UKC-u.
Nemušte tvrdnje ministra zdravlja Alena Šeranića kako se nepotrebno diže panika i uznemiravaju bolesnici i njihove porodice samo su još više uznemiravale građane. Pogotovo što se pokazalo da je više bolnica u RS-u od Trebinja do Prijedora koristilo također industrijski kisik u namjeri kako bi, tvrdi opozicija, pogodovali vlasniku TGT-a Stanislavu Čađi, bivšem ministru policije RS i članu SNSD-a, partije Milorada Dodika.
Prema percepciji korupcije koju provodi Transparency International BiH, već niz godina državu izjeda korupcija do samih korijena. No, prema nizu afera koje su Bosnu i Hercegovinu potresle od izbijanja pandemije kovida-19, sasvim je jasno da sprega vlasti i podobnih tajkuna ne preza ni pred čim kako bi se domogla još više novca.
Radi boljeg razumijevanja valja podsjetiti da je taj lanac koruptivnih aktivnosti, vezan direktno uz javno zdravlje, pokrenut sredinom prošle godine kada je Vlada RS, tačnije premijer Radovan Višković, “preko poznanika iz Njemačke”, kako je saopštio javnosti, sklopio ugovor direktnom pogodbom o nabavci pokretne bolnice koja je trebala biti alternativa za dodatni smještaj oboljelih od koronavirusa. No umjesto bolnice na livadi na periferiji Banjaluke osvanuo je tek niz šatora pogodnijih za vašarska i svadbena veselja nego za smještaj pacijenata. Oprema za “bolnicu” kasnila je mjesecima i nikada nije stigla. A otimanje javnog novca zataškano je na način da je “bolnica” navodno preprodana. Kome i za koliko novca građani nikada nisu saznali.
I dok se još nije stišala ova afera, premijer Federacije BiH Fadil Novalić otišao je korak dalje. Te je isto tako bez objavljivanja javnog natječaja, pozivajući se na “vanredno stanje”, s firmom Srebrena malina registrovanom za proizvodnju i preradu jagodičastog voća sklopio ugovor o nabavci respiratora. Za koje se, kada su stigli u BiH, utvrdilo da se ne mogu koristiti za podršku pacijentima na bolničkom liječenju već isključivo za kratkoročne intervencije u vozilima hitne pomoći. Afera “Respirator” teška desetine miliona eura rezultirala je krivičnim postupkom koji se pred Sudom BiH vodi protiv Novalića. Ali i najveći optimisti polažu malo nade da će on biti osuđen. Stranka demokratske akcije, čiji je Novalić kadar, pozivajući se na institut presumpcije nevinosti osujetila je svaki pokušaj njegove smjene, te Novalić i dalje obnaša premijersku funkciju.
Tu je i afera oko nabavke medicinskih maski i zaštitnih odjela Instituta ja javno zdravlje RS, kojima je budžet oštećen za blizu 350.000 eura.
ČISTO: Kada je bilo jasno da se ni uz zdušnu podršku prorežimskih medija afera neće zataškati, Vlada RS je konačno uputila na kontrolu kisik koji se nalazio u tankovima UKC Banjaluka. I nalazi su pokazali da je kisik 99,95 posto čistoće i kao takav u skladu sa standardima za liječenje pacijenata.
“Afera kisik je time završena”, poručio je premijer RS Radovan Višković. I javno, s konferencije za novinare, zaprijetio krivičnim progonom svima koji su drugačije tvrdili ili o tome izvještavali. Na udaru se prvi našao banjalučki gradonačelnik, protiv koga je Vlada RS Okružnom javnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu zbog osnova sumnje da je izvršio krivično djelo protiv zdravlja ljudi.
Riječ je o članu 195 Krivičnog zakonika RS – nepostupanje po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije. U prijavi se, između ostalog, navodi da je “Stanivuković u periodu od 24. do 30. septembra ove godine koristio i koristi svaku priliku i medijski nastup na teritoriji RS i BiH da bi izazvao paniku, strah i neizvjesnost kod stanovništva RS”.
Građani, nesporno je, ako i nisu u panici, i te kako jesu uznemireni i traže odgovore na brojna pitanja. Jer, prema Worldmeters statistici, od izbijanja pandemije oboljenja kovid-19, čiji je uzrok koronavirus, u RS-u su zaražene 73.644, a preminule 4.142 osobe. Stopa smrtnosti u odnosu na broj zaraženih iznosi 5,5 posto, što je najveći postotak u Evropi, a drugi u svijetu.
Tvrdnje Milorada Dodika i njemu bliskog kruga ljudi da je afera “Kisik” otvorena kako bi se pogodovalo jedinoj firmi u BiH koja ima dozvolu za uvoz, proizvodnju i promet medicinskog kisika i bliska je bošnjačkim strukturama među građanima, “ne piju vodu”. Njih više zabrinjava činjenica da se nikada neće utvrditi koliko je oboljelih od koronavrusa preminulo od same bolesti i da li je na to utjecao i neadekvatan kisik koji su primali. A to povlači i pitanje može li i smije li profit biti iznad života ljudi?
Ako je suditi prema raspoloženju više hiljada građana na protestima održanim 2. oktobra u Banjaluci i skandiranju “Mile, lopove”, biće da se korupcija barem ovakve vrste više ne može tolerisati. Proteste je organizirao opozicioni blok srpskih stranaka u Narodnoj skupštini RS i na njega se može iznijeti niz zamjerki. Od intoniranja himne Srbije do niza nacionalističkih poruka za koje nije bilo potrebe i koje prije mogu da odbiju dio javnosti nego da pribave naklonost od iste.
No, prijetnje krivičnim progonom nisu uplašile građane i opozicionare koji traže brzo reagiranje pravosudnih institucija i privođenje pravdi svih koji su u ovu aferu umiješani. Hoće li ti zahtjevi uroditi plodom, tek će se vidjeti. Ali ako je suditi po porukama i raspoloženju iz Banjaluke, ovo neće biti poslednji protest niti će se javnost umiriti pokušajem da se cijeli slučaj svede na jeftino politikantstvo obojeno novim nacionalnim tenzijama kako bi to vlast željela.