Piše: Drago Hedl
Slično poput mladića i djevojaka koji na biciklima, s torbama na leđima na kojima piše “Glovo” ili “Wolt” po mnogim gradovima dostavljaju hranu iz restorana, ravnatelj Hrvatske radio-televizije (HRT) Kazimir Bačić opsluživao je gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, preminulog krajem veljače ove godine. Doduše, usporedba Bačića sa dostavljačima restoranske hrane nije baš najbolja: Bačić se Zagrebom nije kretao na biciklu, na torbi nije pisalo ni “Glovo” ni “Wolt” i nije Bandiću donosio narudžbe iz zagrebačkih restorana već keš, šuštave svežnjeve eura.
KATEDRALA: Nedugo nakon što je ravnatelj javnog servisa Bačić krajem prošlog mjeseca uhićen s još nekoliko osoba, na različite načine povezanih s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom, USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) objavio je kako imaju dokaze da je Bačić u jednom navratu Bandiću odnio 50.000 eura. Bila je to mala nagrada gradonačelniku Zagreba, koji bi to, tko zna, možda bio i danas, da ga ove zime u 66. godini nije pokosio srčani udar. Ravnatelj javne televizije, koju je jedan od Bačićevih prethodnika filmski režiser Antun Vrdoljak (poznat po širokom spektru filmova i televizijskih serija od partizanskog “U gori raste zelen bor” do domoljubnih o generalu Anti Gotovini) nazvao “katedralom hrvatskog duha”, Bandiću je nosio mito kako bi pogodovao Bačićevu rođaku, vlasniku bivše Tvornice električnih žarulja (TEŽ) Milanu Lončariću. On je također uhapšen i pritvoren, a posredovanje moćnog i utjecajnog Bačića kod svemoćnog Bandića bilo je potrebno kako bi Lončarić mogao realizirati građevinski projekt “Vrtovi svjetla”, koji se gradi na lokaciji bivše tvornice žarulja.
Kazimir Bačić, pod čijim je vodstvom Hrvatska radio-televizija u programsko smislu, pretvorivši se u servis HDZ-a, vladajuće stranke, pala na najniže moguće grane, do uhićenja je vodio osobitu brigu za očuvanje časti i ugleda “katedrale hrvatskog duha”. Podigao je mnoštvo tužbi protiv novinara koji su, po njegovu mišljenju, ugrozili ugled HRT-a u javnosti, a osobito je bio osjetljiv na kritike koje su dolazile unutar kuće. Tužio je i vlastite novinare. Tako je Hrvoju Zovku, nekadašnjem dopisniku HRT-a iz Beograda, dao otkaz jer je navodno vrijeđao urednicu informativnog programa Katarinu Periša Čakarun, drznuvši se ustvrditi kako Hrvatskom televizijom vlada cenzura. Zovka, koji je i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), tužio je i za 250.000 kuna (više od 33.000 eura jer je, govoreći o cenzuri, narušio ugled HRT-a.
Bačić je tužio i poznatu novinarku Hrvatske televizije Sanju Mikleušević Pavić, a tužbu je podnio i protiv Hrvatskog novinarskog društva, također zbog narušavanja ugleda HRT-a. Kad je u sudskom postupku Hrvoje Zovko vraćen na posao Bačić mu je drugi put dao otkaz i Zovko se opet povlači po sudovima kako bi se vratio na posao. Razlog drugog otkaza navodno je Zovkov neprimjeren odnos prema jednoj kolegici, a otkaz je dobio temeljem anonimne prijave. Sudski postupak još traje, a osoba koja se toliko brinula za ugled javnog servisa Kazimir Bačić sada je u zatvoru u Remetincu kako u istrazi ne bi utjecao na svjedoke upoznate s njegovim kurirskim misijama u ured tada svemoćnog gradonačelnika Zagreba.
Protiv Bačića zasad nitko nije podnio tužbu za narušavanje ugleda Hrvatske radio-televizije, ali je u međuvremenu Nadzorni odbor HRT-a donio odluku o njegovu razrješenju, što još treba potvrditi Hrvatski sabor. Upravo ovoga tjedna u parlamentu je o tome započela živa rasprava, naročito oko osobe koja će zamijeniti Bačića dok se na javnom natječaju ne izabere novi ravnatelj. A to se sigurno neće dogoditi prije jeseni jer zastupnici od ovog četvrtka idu na zasluženi dvomjesečni odmor, a oni su ti koji amenuju novog glavnog ravnatelja.
KUM DO KUMA: Bačića, nesalomljivog i hrabrog čuvara ugleda HRT-a, s obzirom na to da je u fušu radio kao Bandićev dostavljač, pa je pritvoren, sada zamjenjuje Renato Kunić, pa se njegovo ime u saborskoj raspravi o Bačiću također često čulo. Kunić je, naime, u kumovskim odnosima s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek, a mediji pišu kako u rijetkim trenucima opuštanja karta belot s ministričinim suprugom. Tako se otkrilo da i u javnom servisu, kao i u mnogim hrvatskim institucijama, vladaju kumovi, caruje nepotizam i stranačka povezanost. Ako je Kunić ministričin kum, Bačić je pak zet Ksenije Urličić, svojedobno jedne od najmoćnijih žena na HRT-u, čija je snaga dodatno bila ojačana položajem njenog utjecajnog brata Žarka Domljana, bivšeg predsjednika Hrvatskoga sabora i jednog od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Ionako nizak ugled hrvatskog javnog servisa, iz kojeg su posljednjih godina otišli brojni poznati novinari, poput današnjih ikona Nove TV (Saša Kopljar, Mislav Bago), RTL-a (Zoran Šprajc) ili pak N1 televizije (Tihomir Ladišić, Domagoj Novokmet, Sandra Križanec), dodatno je srozan činjenicom da je Kazimir Bačić, prvi čovjek HRT-a, bio teklić u prenošenju koruptivnog novca. Ta glomazna medijska kuća, koja je kadrovski i tehnološki bila svjetlosnim godinama ispred konkurencije, danas u mnogim situacijama zbog brojnih propusta, skandala i slizanosti s vlašću postaje predmetom javne sprdnje. Bačićevo hapšenje šlag je na toj gorkoj i nadasve skupoj torti.
S obzirom na činjenicu da se HRT sa otprilike 1,2 milijarde kuna godišnje (oko 160 milijuna eura) financira pristojbom koju u Hrvatskoj plaćaju građani (obvezna mjesečna pretplata iznosi 80 kuna ili nešto više od 10 eura), imao bi sve uvjete da uistinu bude javni servis i u najvećoj mogućoj mjeri neovisan od politike. Na žalost HRT-a, njihov informativni program danas je daleko ispod razine komercijalnih televizija, kako po objektivnosti i brzini izvještavanja tako i po kvaliteti. Vodstvu Prisavlja (kako se kolokvijalno naziva HRT, budući da je njihova ogromna zgrada smještena u blizini Save) kao da je jedino stalo udovoljiti ukusu vladajućih i da im uloga istinskog javnog servisa ne spada u prioritete.
Kazimir Bačić, koji je iz fotelje prvog čovjeka Hrvatske radio-televizije završio u zatvorskoj ćeliji u Remetincu, uhićen je u široj akciji USKOK-a sa još desetak osoba među kojima je i nekoliko bliskih suradnika pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Iako se godinama znalo da je Bandić duboko umočen u kriminal, uhićenja njegovih suradnika i teklića tek nakon njegove naprasne smrti pokazuju kako istražni organi rade puno efikasnije kada glavni boss umre, bilo političkom, bilo prirodnom smrću. Dok je bio živ Bandić je vladajućima bio zanimljiv koalicijski partner, u Hrvatskom saboru imao je, u jednom trenutku, više od deset zastupnika, “žetončića”, koji su osiguravali većinu aktualnom hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću.
Ali kako se pokazalo i u mnogim ranijim prigodama, politički mrtvac (kao recimo bivši premijer Ivo Sanader) ili stvarni, kao sada Milan Bandić, idealni su medij na koje se svaljuju svi smrtni grijesi, a ostatak krivice raspoređen je na kolateralne žrtve poput sirotog Kazimira Bačića, neumornog čuvara ugleda i časti Hrvatske radio-televizije.