Verovatno da će slučaj Šarić doprineti raščišćavanju podzemnih paralelnih mreža koje su vezivale bezbednosne strukture, politiku i tajkune. Možda će se shvatiti da je reč o istoj mreži.
Organizovani kriminal i korupcija su čir koji dugo blokira Srbiju. Nije Srbija izuzetak, ali nama je naša najteža. Kočiće nas ako se ne shvati da je upravo veza tri sveta – kriminala, bezbednosti (politike) i novca – mnogo jača od onoga što se vidi na vrhu. Koren hrasta je, kažu upućeni, razgranatiji pod zemljom nego drvo nad njom, a ja duboko verujem da se i troglava aždaja koja umrtvljuje društvo tako skriva.
Potraga za Šarićem traje dugo, poternica i optužnica su iz 2010, istraga je još duža – svi kojima je stalo do očišćenja Srbije radili su i pre 2014. i pre 2012. Valja se setiti da je čitav „bezbednosni“ sloj prosto u jednom trenutku sklonjen – nije se znalo odakle cure informacije. A curile su. Organizovani kriminal je toliko moćan da uvek nađe put do sistema, pa i do njegovih tajnih službi. I blokira svaku akciju upućenu ka smanjenju te moći i tog zla.
Građani ne znaju te finese; oni ne moraju znati šta je sve rađeno i ko je sve stavio i svoju i glave sopstvene dece u torbu da bi se bar malo hidra teškog kriminala suzbila. Prvi otvoren, a što ne reći i hrabar, potez u tom smeru – hapšenje Miroslava Miškovića – ali i manje vidnih primera, pokazali su da se mogu otvoriti i nedodirljivi. Iznenađenim građanima to je vratilo poverenje i probudilo nadu da je nemoguće moguće. To poverenje i ta nada doprineli su nespornoj pobedi SNS-a koja uveliko obavezuje.
Ukazano poverenje građana – otuda i veza dve kutije – jeste ono što treba da brine novu vlast. Nije dobra prevelika moć, a time i odgovornost, u jednom krilu. Moć daje snagu da se radi, ali isto tako i da se ne radi. Ako nema kontrolora, a to je svuda i uvek opozicija, moć se prelije toliko da suzbije sva pitanja… Nemoć opozicije iskazana na proteklim izborima izaziva duboku zebnju. Zato je najvažnije sa stanovišta Srbije posle 16. i 18. marta da li će politička snaga koja u svojim rukama drži sve poluge vlasti – uključujući i predsednika države, iako se odrekao tog članstva – umeti s tim da se nosi. I, još važnije, hoće li umeti da ceni veliko nasleđe koje je dobila 2012. i sada i da uvaži sve već učinjeno. Bez prvog koraka nema drugog.
Vlast ume da bude veoma varljiva i strašno zavodljiva. Hoće li njeni novi nosioci umeti da se nose s tim, videće se brzo. Lično smatram da svakog jutra moraju imati svog cvrčka ili đavoljeg advokata, ko šta više voli, koji će ih upozoravati i na varljivost i na zavodljivost. I ponavljati im stalno da se manu velikih ciljeva prošlosti i za budućnost zacrtaju promenu sadašnjosti. Većeg cilja nema. Izreka kaže da je vreme sudija, nije – ljudi sude. Građani.


SVAKA ČAST NA TEKSTU ,NADEŽDA, SAMO TAKO NASTAVITE…VI STE RETKO DOBAR ANALITIČAR PRILIKA U SRBIJI…