Mjesec mart u Banjaluci je počeo privođenjem na informativni razgovor Nikole Morače, novinara Euro Blica i podizanjem krivične prijave protiv njega zbog „ometanja istrage“, nakon što je odbio otkriti izvor informisanja. Policija mu je oduzela telefon, novinari su se u znak protesta i podrške kolegi okupili ispred sjedišta Policijske uprave ne sluteći da je to samo uvod u dešavanja koja će uslijediti i kojima je najavljeno da ovaj bh entitet ulazi u dugu, mračnu noć.
Nekoliko dana kasnije oštećeni su automobili novinara Morače i Aleksandra Trifunovića, urednika veb portala Buka. Potom je iz Vlade Republike Srpske u parlamentarnu proceduru upućen nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika RS kojim se uvodi kriminalizacija klevete i uvrede.
ZAKON PROTIV KRITIKE
Već prvo čitanje predloženih zakonskih izmjena ukazivalo je da su iste napisane na brzinu i da su ih sročili ili pravni diletanti ili ljudi kojima je bio jedini cilj da rigoroznim sankcioniranjem uguše svaku slobodu javne riječi. I to ne samo novinara nego i bilo kojeg građana koji se usudi kritizirati predstavnike vlasti ovog entiteta na ulici, u kafani…
Unatoč pozivima medijske zajednice, aktivista, predstavnika međunarodnih organizacija, opozicije, predložene zakonske izmjene usvojene su u Narodnoj skupštini RS 23. marta, te upućene u javnu raspravu.
Novinari su poručili da u javnoj raspravi neće učestvovati. Njihov zahtjev je jasan: zakon treba povući iz procedure, jer je kleveta već regulirana u parničnom postupku. Iako iz Vlade RS tvrde da „zakon nema represivni, već preventivni karakter“, ima li se u vidu da je pravosuđe pod direktnom kontrolom vlasti, predviđene novčane kazne za klevetu i uvredu koje se kreću u rasponu od 5.000 do 60.000 eura dovele bi ili do gašenja medija koji kritički, istraživački, analitički propituju političku zbilju RS-a, ili do potpunog ušutkavanja javne riječi.
Predsjedavajući Upravnog odbora Transparency International BiH Srđan Blagovčanin, u komentaru za InfoRadar ocijenio je da u Republici Srpskoj postoje „džepovi slobode“ koje je predsjednik RS Milorad Dodik uočio i s kojima hoće da se obračuna „jer ih nije mogao potkupiti ili im dovoljno zaprijetiti“. Blagovčanin se na Dodika referira iz razloga je je obračun s medijima i uvođenje verbalnog delikta najavio netom po okončanju prošlogodišnjih općih izbora u BiH.
Paralelno s jasnom nakanom zakonskog gušenja slobode govora u Banjaluci je počeo i progon onih koje je ovdašnja vlast označila „kao nepodobne“. Na udaru su se prvo našli pripadnici LGBT zajednice. Sastanak članova organizacionog odbora BiH Povorke ponosa i nakon njega najavljena projekcija filma „Pride“ i druženje u prostoru DKC Incel, prvobitno policiji prijavljena i odobrena, zabranjena je na zahtjev Dodika i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. No kako petnaestak ljudi nije bilo moguće bez razloga protjerati iz Banjaluke, na scenu su „spontano“ stupili huligani koji su ljude fizički zlostavljali ispred ureda TI BiH, na očigled policije.
I stoga nije ovo bio crni mart samo za Banjaluku, nego i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Policija RS koja svakog 9. januara, neustavnog Dana RS, demonstrira svoju moć na ulicama naoružana dugim cijevima i uz podršku oklopnih vozila, saopćila je da napadnute građane i građanke ne može zaštititi, te da moraju napustiti Banjaluku?! Kako im ta ista silna i moćna policija navodno nije mogla pružiti zaštitu po prvi put nakon okončanja rata desila se organizirana i instititucionalna evakuacija. Naime, uz podršku pripadnika tijela za koordinaciju policijskih snaga u BiH, članovi LGBT zajednice, novinari i aktivisti napustili su Banjaluku.
Ili da stvar ogolimo do kraja – iz Banjaluke su protjerani. Jer su predsjednik RS i banjalučki gradonačelnik odlučili da svim sredstvima „štite bedem tradicionalnih, patrijarhalnih i hrišćanskih vrijednosti“. Posebno krišćanskih koje valjda podrazumijevaju i batinanje. No zloduh pušten iz boce u nju je nemoguće vratiti. Pogotovo kada vlast to ne želi. Nakon napada na pripadnike LGBT zajednice, uslijedilo je demoliranje prostorija DKC Incel, a potom i Banjalučkog socijalnog centra Basoc. Odnosno tih „džepova“, o kojima Blagovčanin govori, u Banjaluci rijetkih zabrana slobode govora, poštivanja i podržavanja različitosti.
Potom je spisak mjesta i zabrana za odstrel proširen i na nekoliko kafića. Krajnje benignih, no dovoljno je staviti im metu na leđa jer se u njima ne slušaju „cajke“, ili zato što tamo dolaze ljudi koji knjige čitaju ili o njima razgovaraju. Stoga je Banjaluka ostala bez još jednog zabrana i kutka slobode, jer su vlasnici procijenili, sasvim razumljivo, da im je prioritetna sigurnost gostiju, osoblja i njihova lična. Iz razloga jer zaštitu od policije niti mogu očekivati niti dobiti.
Idealni uslovi za neslobodu
Penzionisani profesor Filozofskog fakulteta Miodrag Živanović je ukazao da se ne bi iznenadio „da i ovdje, ponovno vidimo sabirne centre ili radne logore (stariji čitaoci znaju šta to znači) za one koji nisu ‘podobni’, koji drugačije misle ili drugačije vide našu (i ne samo našu) budućnost“.
„Da budem i ciničan, to bi se fizički dalo relativno lako i brzo izvesti: sve više je neobrađene zemlje, a sve manje ljudi, tako da su uslovi za ono što nam se sprema – gotovo idealni“, napisao je profesor Živanović u komentaru za web-portal „Buka“.
DODIKOVE PRETNJE
Milorad Dodik uz nesebičnu podršku stranaka koje čine vlast u RS, otvoreno uvodi diktaturu, a po uzoru na Iran mogli bismo dobiti i moralnu policiju. Kako drugačije tumačiti najavu entitetskog predsjednika da će u RS biti donijet zakon kojim će pripadnicima LGBT zajednice biti zabranjen prilaz obrazovnim institucijama. „Znači vrtićima, školama, fakultetima neće moći da prilaze, neće moći da vrše propagandu“, zaprijetio je Dodik.
Od čovjeka koji obnaša najvišu političku funkciju u RS bilo bi za očekivati i da poznaje Ustav ovog entiteta koji građanima u članu 10 uz ostala prava i slobode, garantira i pravo na „drugo lično svojstvo“. Ali osim homofobnog zakona, za koji je valjda uvjeren da će stupiti na snagu, nakon što je u Ustavni sud RS instalirao svoje kadrove, na Dodikov zahtjev Vlada RS je utvrdila i nacrt zakona o organizacijama civilnog društva, shodno kojem će, one NVO koje se u cijelosti ili djelimično financiraju od stranih subjekata biti označene kao agenti stranog utjecaja. Zakonske norme tako su rigidne da će civilnom sektoru, koji nije pod kapom vlasti, ostati jedino da se bavi filantropijom i horskim pjevanjem.
Posebno valja podvući zaglušujuću tišinu akademske zajednice u RS koja je ostala slijepa, gluha i nijema na sva dešavanja. Ili, da podsjetimo, da je rektor Univerziteta u Banjaluci kazao da je doktor i da ne može ništa komentirati. Jedini glas razuma stigao je od penzioniranog profesora Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodraga Živanovića.
„Dakle, fašizam na djelu. I da dodam, ono što rade Milorad Dodik i njegova bratija, pa i još poneki političari i još neke partije nije čak ni oblik, na primjer, nekog novog fašizma, dakle, nije čak ni neofašizam. Ne… To je ništa drugo do već davno viđena varijanta primitivnog fašizma, sa njegovih početaka, od prije kojih stotinjak godina“, ocijenio je Živanović.
Batinaši su već na ulicama Banjaluke, grad je za sve druge i drugačije, po procjeni vlasti, s prvim sumrakom postao nesiguran. Uskoro će na svakom ćošku vrebati žbirovi i moralni policajci. Ostaje samo pitanje – slijedi li još i neka „Kristalna noć“?