Piše: Drago Hedl
Prvi krug lokalnih izbora prošle nedjelje nije rezultirao povećanom prodajom šampanjca, ali zacijelo hoće pojačanom potražnjom antidepresiva. Za prvo je zaslužan Andrej Plenković, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i aktualni premijer, za drugo Peđa Grbin, šef hrvatskih socijaldemokrata (SDP).
HDZ NAJVEĆI GUBITNIK: Plenković će svojim oponentima u stranci, a nije ih malo, morati objasniti zašto je u utrku za gradonačelnika Zagreba gurnuo posve nekompetentnog Davora Filipovića, koga jedino on, Plenković, smatra “novom kvalitetom”, te da se “fantastično isprofilirao u kampanji i da su dobili političara pravog formata za velike utakmice”. Iako HDZ Zagrebom nije vladao još od vremena Franje Tuđmana, iako su predizborne ankete pokazivale da su šanse HDZ-ovog kandidata nikakve, nije se očekivalo da njihov kandidat za gradonačelnika glavnog grada bude tek četvrti izbor Zagrepčana. Filipović je s nešto više od 32.000 glasova ostao iza Jelene Pavičić Vukičević, nasljednice pokojnog gradonačelnika Milana Bandića (nešto više od 36.000 glasova) i Miroslava Škore (nešto manje od 40.000 glasova).
No, katastrofalni rezultat HDZ-ovog kandidata mjerljiv je tek kada se usporedi s pobjednikom prvog kruga Tomislavom Tomaševićem, koji je u Zagrebu dobio 147.631 glas (45,15 posto) i nije puno falilo da predvodnik lijevo-zelene platforme Možemo! odnese pobjedu u prvom krugu.
SDP-ov kandidat za mjesto zagrebačkog gradonačelnika, inače umjereni i uljuđeni Joško Klisović, ostao je čak s gotovo sedam tisuća glasova manje od HDZ-ove perjanice u glavnom gradu. No, Klisovićev šef predsjednik SDP-a Peđa Grbin neće imati problem poput Plenkovićevog: kako u stanci objasniti tako loš rezultat, tek 7,82 posto glasova u glavnom gradu. SDP, naime, gotovo da više i ne postoji i, da nema Rijeke, trećeg po veličini grada u Hrvatskoj, gdje SDP pobjeđuje otkako je Hrvatska postala samostalna, te enklava na sjeverozapadu Hrvatske, ta bi stranka na političkoj sceni spadala u kategoriju izumiruće vrste.
Peđa Grbin, čija će se pozicija sljedećih tjedana ozbiljno propitkivati i zasigurno izazvati nove potrese u ionako opakim turbulencijama zahvaćenoj stranci, izgubio je i status vođe oporbe. Sada će to, nakon sasvim izvjesne pobjede Tomaševića u drugom krugu 20. lipnja, biti novi gradonačelnik Zagreba. Upravo objavljene ankete u drugom krugu daju mu uvjerljivu pobjedu nad pjevačem lakih nota Miroslavom Škorom. Bez obzira na to što Škoro kreće u džihad protiv Tomaševića (uz poklič: “Tako mi bog pomogao!” najavio je da će svim silama zaustaviti ljevicu u Zagrebu), izgledi su mi nikakvi. Agencija Ipsos, čije su se prognoze pokazale vjerodostojnim, predviđa uvjerljivu pobjedu Tomaševića: čak 60,4 posto glasova, u odnosu na Škorinih 21 posto, dok se 17,9 posto ispitanika nije htjelo izjasniti.
Tako eto, nakon dva desetljeća vladavine nedavno preminulog gradonačelnika Milana Bandića, u pjesmi opjevani “beli Zagreb grad” neće biti ni plav (boja HDZ-a), ni crven (SDP) ni crn (Domovinski pokret Miroslava Škore, doduše, nema službeno crnu boju, ali po izjavama njegovog šefa koji bi “preoravao Jasenovac” jasno je da mu ta boja najbolje pristaje). Bit će zelen, zeleno-lijev na platformi Možemo!, koju predvodi uskoro jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, novi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
DEVASTIRANI GRAD: Tomaševića, 39-godišnjeg magistra politikologije (magistrirao je 2013. na Cambridgeu, tema: područje okoliša, društva i razvoja), čeka devastirani i prošlogodišnjim potresom dodatno uništeni Zagreb, prezadužena metropola (dug grada je oko tri milijarde kuna ili gotovo 400 milijuna eura), glavni grad premrežen koruptivnim nitima njegova prethodnika, nepotizmom i klijentelizmom. Čekaju ga i gradske tvrtke, legla uhljebâ, rojevi Bandiću odanih ljudi s razgranatim vezama u podzemlju. I naravno, čeka ga neprijateljska državna vlast Andreja Plenkovića, koja će mu podmetati nogu gdje god stigne kako bi mu zagorčavala i otežavala posao koji ga čeka.
Nikome, dakle, nakon lokalnih izbora neće biti lako, no možda je ipak najteže aktualnom premijeru i šefu HDZ-a. Nije Plenkovićev HDZ gubitnik samo u Zagrebu. Vjerojatan je i gubitak Splita, drugog po veličini grada u Hrvatskoj, gdje je njegov kandidat Vice Mihanović u prvom krugu dobio manje glasova od Ivice Puljaka, kandidata Centra, kome, Puljaku, u drugom izbornom krugu ankete daju solidnu prednost. Rijeka je za HDZ tradicionalno izgubljena, a mala utjeha Plenkoviću može biti uspjeh Ivana Radića, HDZ-ovog kandidata u Osijeku, koji s velikom prednošću nad kandidatom Škorinog Domovinskog pokreta ulazi u drugi krug, a ankete ga već vide kao novog gradonačelnika četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj. Dogodi li se to, HDZ će prvi put otkako je Hrvatska neovisna vladati Osijekom.
Šefu HDZ-a Andreju Plenković sasvim sigurno najteže pada gubitak Vukovara, ne zbog veličine tog grada već zbog simboličnog značenja koje Vukovar, zbog stradanja u Domovinskom ratu, ima u svijesti hrvatskih građana. Ondje je s uvjerljivom razlikom u prvom krugu pobjedu odnio HDZ-ov otpadnik Ivan Penava, čiji su izgledi ostanka na mjestu gradonačelnika gotovo sigurni. Penava svoju moć gradi na antagoniziranju i anatemiziranju vukovarskih Srba, podršci branitelja i radikalnih navijačkih skupina, stalnim podsjećanjem na strahote ranih devedesetih i dolijevanjem ulja na vatru vukovarskih međunacionalnih odnosa. On će Plenkoviću biti ozbiljan problem: stalnim incidentima u Vukovaru, kakav se nedavno zbio za pravoslavnog Uskrsa kada je grupa navijača urlala prijeteći Srbima klanjem, nastojat će rasklimati Plenkovićev savez s Miloradom Pupovcom, čija stranka SDSS sudjeluje u vlasti i ima potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića.
Relativno slab rezultat HDZ-a, što možda najbolje ilustrira da je ta stranka na prošlim lokalnim izborima u svih 20 županijskih skupština dobila 535.952 glasa, a ove tek 482.881, što je 53.071 glas manje, samo je jedan od pokazatelje kako je izostao “plavi tsunami” kakvim je HDZ prijetio prije ovih izbora. Plenkovića će u stanci pitati kako se i zašto to dogodilo, a odgovor neće biti lak.
Nije to, međutim, jedina otvorena fronta. Prilike u njegovoj vladi nisu idilične. Do izbora on je na sve načine štitio svoje ministre mada je duboko svjestan da će neke morati zamijeniti. Prije svega teško kompromitiranog ministra zdravstva Vilija Beroša, koji je posve podbacio u borbi s pandemijom. Morat će se riješiti i ministrice poljoprivrede Marije Vučković, čije se ime u nezgodnom kontekstu spominje u koruptivnoj aferi oko gradnje vjetroelektrana. Uz tu aferu veže se i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić. Rekonstrukcija Vlade spominjala se još početkom proljeća, ali se Plenković nije htio u to upuštati kako ne bi stvarao dojam nestabilnosti svog kabineta i oslabio izglede stranke na lokalnim izborima. Sada ga čeka taj posao.
Plenkovića čeka i nastavak sukoba s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, dosad nezabilježen vatromet najprizemnijih udaraca i prostačkog rječnika kojima se časte dvojica najmoćnijih ljudi u državi. Taj nesmiljeni sukob na uskom brvnu Danse Macabre iznad provalije polako u ambis povlači obojicu, s tim što je – tako kažu istraživanja javnog mnijenja – Plenkovićev pad ubrzaniji. Bit će zabavno promatrati taj rasplet, svima osim onih koji žive u Hrvatskoj.