Piše: Veseljko Koprivica
Navršilo se sto dana nove Vlade Crne Gore, što je uobičajeni povod za ocjenu njenog učinka. Naravno, partije na vlasti hvališu se da je Vlada postigla impresivne rezultate, dok u opoziciji smatraju da je njen tromjesečni učinak katastrofalan. I to dokazuju, pored ostalog, tajnim zaduživanjem, gašenjem nacionalne avio-kompanije, alarmantnom zdravstvenom situacijom, pucanjem države po svim šavovima…
Iz Liberalne partije tvrde da Vlada nije napravila baš ništa korisno za građane Crne Gore, Socijaldemokrate da je Vlada pokazala da nema nikakvu ozbiljnu ekonomsku strategiju niti ideju šta su joj u toj oblasti prioriteti i da je danas u Crnoj Gori ogromna društvena polarizacija, sigurno najveća posljednjih decenija.
Jedno od najaktuelnijih pitanja jeste da Ii je nezavisnost Crne Gore u opasnosti? Sudeći po mnogim političkim analitičarima, jeste.
PRETNJE: Januš Bugajski, stručnjak za Balkan Fondacije Džejmstaun, izjavio je prošle nedjelje da su stabilnost i nezavisnost Crne Gore “pod pojačanom opasnošću, dok Beograd i Moskva ciljaju ka slabljenju crnogorske državne nezavisnosti”. U srcu prijetnje po Crnu Goru nalazi se, kako tvrdi, neprihvatanje Beograda zasebnog nacionalnog identiteta zemlje i posebne državnosti.
“U svojoj ambiciji za Velikom Srbijom predsjednik Vučić pravi šemu za uniju Srbija Crna Gora, vjerovatno po uzoru na Putinovu težnju za stvaranjem rusko-bjeloruske unije, sa Crnom Gorom kao mlađim partnerom”, ocjenjuje Bugajski, ističući da Srbija i Rusija targetiraju i stratešku imovinu Crne Gore, uključujući planove za kupovinu luke Bar i elektroenergetske kompanije Crne Gore.
Bugajski kaže da Bajdenova administracija mora postati mnogo aktivnija da bi sasjekla Vučićeve ciljeve Velike Srbije, pri čemu se Vučić mora upozoriti da će mu se uplitanje u crnogorsku politiku obiti o njegovu vladu, uz destabilizovanje stranih veza.
Sada, na primjer, najjača politička snaga u vladajućoj koaliciji Demokratski front predano radi protiv nezavisnosti Crne Gore uspostavljanjem što čvršćih veza sa Srbijom. Posrbljavanje Crne Gore je, zahvaljujući novoj vlasti, u punom jeku. Mnogi analitičari upozoravaju da se Crnoj Gori nameće utapanje u “srpski svet” preko kontinuiranog agresivnog nasrtanja na nacionalna osjećanja. U tom smislu očigledan je primjer i predizborna kampanja za lokalne izbore u Nikšiću, u koju su uključeni i aktivisti iz Srbije i Republike Srpske.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je, govoreći na prošlonedjeljnom Podgoričkom novinarskom forumu, kazao da je ideja šovinista sada da Crna Gora napusti NATO, da se iskompromituje i vrati pod skute Srbije. On uvjerava da Crna Gora ima snage da odbrani svoj građanski i sekularni karakter zbog kulture i tradicije građanskih i antifašističkih vrijednosti koje baštini. Prema njegovim riječima, ono što se iz zvaničnog Beograda radilo devedesetih godina prošlog vijeka Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu… to se danas radi Crnoj Gori.
Sada je pušten duh mržnje iz boce prema Crnoj Gori i svemu što je crnogorsko, zbog čega su odnosi između dvije države danas na najnižem mogućem nivou. Dodao je da se to sada vidi i “kroz besomučnu kampanju koja se iz Srbije vodi za lokalne izbore u drugom po veličini gradu u Crnoj Gori Nikšiću”.
Ovi izbori, zakazani za 14. mart, u rodnom mjestu Mila Đukanovića već su proglašeni kao “biti ili ne biti” i za vladajuću prosrpsku struju, a pogotovo za Đukanovića i procrnogorske snage. Ne pamti se da su neki lokalni izbori u Crnoj Gori bili označeni kao istorijski ne samo za Crnu Goru nego i za odnose između nje i Srbije. Ali odavno je u Crnoj Gori sve moguće.
Eventualna pobjeda na izborima bila bi, kako smatraju prosrpske partije, posljednji ekser u kovčeg Đukanovića i crnogorstva i otvorila zeleno svjetlo za stvaranje Crne Gore kao treće srpske države.
I brojni mediji iz Srbije navode da su lokalni izbori u Nikšiću “posljednja slamka spasa za aktuelnog predsjednika”. Zvanični Beograd zabrinut je za ishod ovih izbora kao da se održavaju u Srbiji. Samo u drugoj polovini februara u srpskim medijima, pogotovo onim pod Vučićevom kontrolom, objavljeno je 4.730 tekstova o Crnoj Gori, a više od 1.000 bilo je posvećeno nikšićkim izborima. Na beogradskoj televiziji Happy čak postoji emisija “Bitka za Nikšić”. Đukanović na to kaže da se “bitka” vodi s namjerom da se osvoji Nikšić.
“PUTEVIMA SLOBODE”: U Nikšiću je u nedjelju održana takozvana auto-vožnja “Putevima slobode”, u čast navodne pobjede aktuelne vlasti u Crnoj Gori na predstojećim lokalnim izborima. Dominirale su srpske trobojke. Na videu koji je objavio portal CdM vidi se i vojni kamion. Kod porodične kuće Mila Đukanovića tada je došlo do incidenta. Manja grupa njegovih pristalica bila je ispred kuće. Došlo je do čarki sa učesnicima auto-kolone. U jednom trenutku ka koloni je poletjela kamenica, i tom prilikom polomljen je prozor na jednom automobilu.
Reagujući na Vučićevu “bitku za Nikšić”, Željko Nikolić, nosilac liste “SDP – srcem za Nikšić” i šef nikšićkog odbora Socijaldemokratske partije, izjavio je: “Ne znam što još u Nikšiću treba da se desi da reaguje koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović, koji tvrdi da su polovina Crne Gore lopovi, koji od straha od njega ne mogu da spavaju, a ne vidi šta se dešava u našoj opštini, što vidi cijela Crna Gora”.
Nedavno smijenjeni visoki policijski funkcioner Nikola Janjušević, rođeni Nikšićanin, kaže da je u Nikšiću u posljednje vrijeme primjetan veliki broj vozila s registarskim oznakama iz Srbije i BiH entiteta Republike Srpske, što je, kaže, vrlo čudno jer ispada da je Nikšić postao jako popularno turističko odredište uoči lokalnih izbora.
“Ponekad imam utisak da nijesam u Nikšiću nego u Čačku”, kazao je Janjušević.
Da Crna Gora ubrzano ide u sunovrat, pokazuju i mnogi drugi događaji. Potpredsjednik Vlade i lider URE Dritan Abazović kategoričan je da je na Zakon o slobodi vjeroispovijesti stavljena tačka. Riječ je o spornom zakonu, prema kojem, kako tvrde mnogi pravnici, ogroman broj sakralnih objekata i dalje protivzakonito ostaje u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Zakon o imovini vjerskih zajednica, zamišljen da ojača ulogu autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, ukinut je.
Najavljeno je uvođenje dvojnog državljanstva, tako da se nerezidentni Srbi mogu registrovati na popisu stanovništva i glasati na izborima, ali i učestvovati u kampanjama za pretvaranje Crnogoraca u Srbe.
U utorak 2. marta delegacija Vlade obilježila je, tako, sa danom zakašnjenja sto godina od smrti kralja Nikole. Nova vlada izvela je performans kojim je isprovocirala Cetinjane, ali i sve građane privržene Crnoj Gori. Predstavnici nove vlade, nenajavljenim dolaskom u prijestonicu, polaganjem vijenca na grob kralja Nikole I Petrovića Njegoša dan nakon godišnjice njegove smrti, s trakama na vijencu u bojama srpske trobojke, ne samo da su namjeravali da isprovociraju Cetinjane već su pokušali da demonstriraju supremaciju navodno države nad nekom lokalnom zajednicom s kojom su u problemu, kazao je u razgovoru za Pobjedu Ilija Vujošević, jedan od osnivača Građanskog pokreta “21. maj”,
Tog dana policijski kordoni pod punom opremom opkolili su okupljene građane na Cetinju demonstrirajući silu. Davno je rečeno da je jadna vlast koju moraju da štite kordoni policije.
Cetinjani su na to reagovali tako što su sa groba kralja Nikole uklonili vijenac s trakama u bojama trobojke, donijeli i pred vrata Crkve na Ćipuru ostavili vijenac u bojama crnogorske državne zastave.
Okupljeni građani ispratili su premijera Zdravka Krivokapića i ostale članove delegacije povicima i zvižducima. Poručili su im, pored ostalog: “Nije ovo Srbija” i uzvikivali “Ua, izdajnici”.
U delegaciji koju je predvodio premijer Krivokapić bili su ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, odbrane Olivera Injac i ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić.
Specijalni predstavnik Evropske unije za Zapadni Balkan i dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak je za vrijeme posjete Crnoj Gori prije nekoliko dana na konferenciji za novinare rekao da Vlada mora svoju politiku voditi autonomno, bez spoljnih uticaja.
To, kao i sva ostala dobronamjerna upozorenja, ne dopire da ušiju Krivokapića i ostalih apostola, kako jednom nazva ministre.

