Evropska komisija obavijestila je 17. jula Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da će njoj namijenjena sredstva u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan biti umanjena za 10 posto, odnosno za 108,5 miliona eura, zbog kašnjenja u dostavljanju konačne verzije Reformske agende.
U zvaničnom pismu predsjedavajućoj Vijeća ministara Borjani Krišto, članica Evropske komisije zadužena za proširenje Marta Kos podsjeća da je Brisel već 18. juna upozorila na nužnost dostavljanja Reformske agende najkasnije do samita lidera Zapadnog Balkana, koji je održan 1. jula u Skoplju.
UPOZORENJE BRISELA
Na kraju pisma, Kos poziva bh. vlasti da bez daljeg odlaganja dostave konačnu verziju Reformske agende, kako bi Evropska komisija, uz mišljenje država članica EU, mogla pristupiti njenom ocjenjivanju i eventualnom odobravanju. Ukoliko to ne bude učinjeno do 30. septembra 2025. godine, Komisija će dodatno umanjiti sredstva za još 10 posto.
Podsjetimo, iako je više puta najavljeno njeno brzo usvajanje, konačna verzija Reformske agende za BiH još nije dostavljena. Glavni razlog leži u dubokim političkim neslaganjima unutar vladajuće koalicije – posebno između SNSD-a, HDZ-a BiH i stranaka Trojke.
SNSD odbacuje reforme koje podrazumijevaju jačanje državnih institucija, HDZ uslovljava sve Izbornim zakonom, dok Trojka pokušava balansirati između reformskih zahtjeva i očuvanja koalicije. Najveći izazov ostaje dio koji se tiče vladavine prava, jer reforme u toj oblasti zadiru u temelje političke kontrole nad pravosuđem.
U vrijeme pisanja ovog teksta ova odluka više nije vijest, ali to svakako jeste činjenica da se u BiH nije upalio crveni alarm i da je izostala bilo kakva reakcija vladajućih državnih struktura. Makar i u banalnom i ništkorisnom pravdanju razloga zašto Reformska agenda nije usvojena.
Tako je ovaj slučaj zabrinuo samo opoziciju u oba bh entiteta. Izdvajamo otvoreno pismo gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića (SDS) koji je izrazio „negodovanje, žaljenje i zabrinutost jer je Bosna i Hercegovina kao država jedina ostala bez dodijeljenih sredstava iz programa Plana rasta Evropske unije“.
Zemlja apsurda, čuda, čemera i jada, poručio je Petrović, te podsjetio da je izgubljeni novac bio namijenjen za modernizaciju željeznica i izgradnju puteva i auto-puteva, za ulaganje u energetsku tranziciju, digitalizaciju i obnovu škola.
Schmidt: Ugroženi temelji demokratije
„Bez osiguranih financijskih sredstava za provođenje izbora, ugroženi su sami temelji demokratije“, izjavio je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt za sarajevsko Oslobođenje.
„Izbori se moraju održati u skladu sa zakonom, na vrijeme i uz punu financijsku i institucionalnu podršku. To uključuje provedbu paketa integriteta koji sam uveo, kako bi se zaštitile transparentnost, odgovornost i pravičnost u izbornom procesu… Ove mjere su neophodne za vraćanje povjerenja javnosti u izborni proces. Građani moraju biti u mogućnosti da vjeruju da će njihov glas biti ispravno prebrojan. Sve drugo što ne zadovoljava ovaj princip ugrožava samu demokratiju. Organi vlasti na svim nivoima moraju odmah djelovati kako bi pomogli Centralnoj izbornoj komisiji i osigurali opremljenost ove institucije – financijsku i tehničku – kako bi mogla ispuniti ustavni mandat i organizirati izbore koji ispunjavaju demokratske standarde. Za nepoduzimanje ovih aktivnosti nema opravdanja“, naglasio je Christian Schmidt.
NADE JOŠ IMA
Kazao je Petrović da BiH jeste podijeljena zemlja, ali i pozvao „u pamet“ Srbe, Hrvate i Bošnjake: „Gotovo je izvjesno da se nikada nećemo moći dogovoriti oko zajedničke istorije, ali se moramo dogovoriti oko zajedničke budućnosti, jer u suprotnom ostaće nas tek toliko da svi zajedno stanemo pod jednu šljivu i gledamo na opustošenu zemlju zatvorenih fabrika, uništene prirode i bolesnih ljudi! Mnogo smo šansi propustili, nije nam još mnogo vremena i prilika ostalo, tako da u pamet dok još ima nade“.
Pozivi do građana BiH, pozivi na jedinstvo zbog budućnosti gube su u buci nacionalističkih poruka i podjela, posebno svakoga jula. Mjeseca u kojem se ove godine obilježilo 30 godina od genocida koje su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba počinili nad bošnjačkim muškarcima i dječacima u Srebrenici. Genocida koji i dalje negira jedan cijeli entitet i koga jednako tako negira gotovo cjelokupan srpski narod u BiH.
Kao što se negiraju i zločini počinjeni nad Bošnjacima u Prijedoru, ali i minimiziraju zločini nad srpskim i hrvatskim stanovništvom tokom rata u BiH. I sve to po diktatu i trodecenijskom narativu politika koje na tim podjelama suvereno vladaju puneći vlastite džepove.
Stoga je unutar i SNSD-a i HDZ-a BiH s negodovanjem dočekana odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta da se iz sredstava Centralne banke BiH izdvoji novac za nabavku opreme kojom bi se digitalizovao izborni proces pred slijedeće opšte izbore 2026. godine. I time poluge o rezultatima izvuku iz politički motiviranih biračkih odbora.
U prvoj reakciji na odluku visokog predstavnika predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik zaprijetio je da će RS zaustaviti sve aktivnosti BiH na evropskom putu, dok EU ne poništi sve nametnute odluke Christiana Schmidta.
„Schmidt djeluje kao paničan čovjek, koji u zemlji čiji nije državljanin pokušava da napravi što više s…a. Ovo je čin očajnika, a njegove odluke su kao zadušnice samom sebi“ poručio je Dodik.
No Evropski put BiH i onako se ne pomjera s mrtve tačke, a zbog kontinuiteta blokada SNSD-a i HDZ-a BiH u oba doma Parlamentarne skupštine BiH malo je vjerojatno da će doći do usvajanja zakona kako bi se pregovori o članstvu otvorili.
SUD O DODIKU?
U takvoj atmosferi čeka se i drugostepena presuda Dodiku koga je Sud BiH, zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika osudio na kaznu zatvora od jedne godine i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS. Ukoliko presuda bude potvrđena javnost se pita koje bi korake vlast RS mogla poduzeti. Ili će se pak sve svesti na nove mitinge, prijetnje secesijom, donošenje nekih novih, protuustavnih zakona koji će u konačnici ostati mrtvo slovo na papiru.
Kao što je to slučaj sa Zakonom o stavljanju van snage Zakona o sudu i Tužiteljstvu BiH na teritoriji RS-a koje je Naroda skupština usvojila koncem februara ove godine nakon što je Dodiku izrečena prvostepena presuda.
Zbog tih zakona, odnosno napada na ustavni poredak BiH, Tužiteljstvo BiH je otvorilo istragu protiv Dodika, te premijera i predsjednika parlamenta RS, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. Zbog neodazivanja na pozive Tužiteljstva njih trojica su se našla na potjernici i unatoč tome izrugivali cijeloj državi. A državne institucije za provođenje zakona, kao i graničnu policiju BiH izvrgli svojevrsnom ruglu.
Da bi se nakon sve te sramotne farse i njihovog zaklinjanja da se pred Tužiteljstvom i Sudom BiH nikada neće pojaviti svojevoljno to učinili. Zašto, ili tačnije koji je dogovor postignut i koju bi cijenu država, čitaj njeno pravosuđe trebalo platiti, da li i dalje važe zakoni usvojeni u Narodnoj skupštini RS-a, hoće li se i na koga odnositi, pitanja su bez odgovora.
Ali to je BiH. Država apsurda. U kojoj direktor Agencije za istragu i zaštitu BiH (SIPA) Darko Ćulum, inače kadar SNSD-a, nakon raspisivanja potjernice za Dodikom podnese ostavku i vrati se na posao u Ministarstvo unutrašnjih poslova RS. Pa, nakon što se Dodik pojavio pred Sudom BiH, „predomisli se“ i traži da se vrati u SIPU. Imajući na umu činjenicu da je u BiH sve moguće i ovo bi bez sumnje moglo biti omogućeno.