Opravdano je postaviti i pitanje kako to da u srpskom društvu jedna u osnovi benigna manifestacija, kakva je Parada ponosa, izaziva više tenzija i pretnji nasiljem nego druge, takozvane krupne društvene teme, poput Kosova, nezaposlenosti, socijalne krize… Kako to da je toliki broj mladih ljudi spreman da izađe na ulice i brutalno se potuče sa policijom zbog netrpeljivosti oprema gej populaciji, a da povodom izrazite nezaposlenosti mladih nema gotovo nikakvih protesta?
Država, koja se stalno hvali da je jača od kriminalaca i huligana, morala bi to da pokaže i na delu, tako što će obezbediti poštovanje ljudskih prava i sloboda zagarantovanim evropskim i svetskim standardima. Ali, i dalje imamo snebivanja i izražavanje zabrinutosti zbog mogućeg „rušenje grada“, mada takva zabrinutost objektivno postoji i pred gotovo svaku fudbalsku utakmicu, a nikome iz vlasti još nije palo na pamet da tim povodom pozove na zabranu utakmica.
Jedno od osnovnih pitanja je, dakle, kako smo uopšte došli u situaciju da se ljudska prava, koja nisu zagarantovana samo međunarodnim aktima nego i domaćim zakonodavstvom, tumače ovako rastegljivo. Da li smo, naprosto, beizlečivo homofobično društvo, li je posredi nešto drugo?
Sagovornici portala Novi magazin, svako iz svog ugla, pišu na ove teme.
Ratko Božović – Političko glumatanje
Žarko Korać – Nasiljem protiv promena
Nevena Petrušić – Opasne homofobične izjave pojedinih funkcionera
Zoran Dragišić – Mozgovi nereda su u BIA


Rec je o tome da je drzava pod pritiskom usvojila zakon koji nije u stanju da primeni jer ga narod ne zeli u praksi.
Da BIA treba da pokriva sve ciglane kako neko nebi ilegalno nabavio gradjevinski materijal i nenamenski ga upotrebio protiv gejeva. Dragisic je bas bezbednosni specijalista ali mi nije jasno sta trazi na Fakultetu bezbednosti, sto ne predje u BIA-u?
Elementarno pravo na rad takodje garantuje Ustav a drzava nije prosla taj test.Od realizacije tog prava zavisi egzistencija pojedinca ali i drustva. Testirati drzavu na ostalo je pronalazenje rupe na saksiji.
Nije pitanje da li neko voli ili nevoli homoseksualce vec je pitanje da li je to kulturno, pristojno i moralno ili nije.Postoje u drustvu jaci zakoni od onih napisanih. To su nevidljivi zakoni koji nas odvajaju kao svesna bica od onih zivih bica koja to nisu.To su moralni zakoni kojih se moramo pridrzavati inace cemo moralno posrnuti.