Piše: Gordana Katana
Metthew Palmer, specijalni izaslanik SAD za izbornu reformu, i Angelina Eichhorst, direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove iz Bosne i Hercegovine, vratili su se koncem prošle nedjelje neobavljenog posla.
Druga runda razgovora sa čelnicima tri dominantne političke stranke SDA, HDZ BiH i SNSD oko izmjena Izbornog zakona, a time i ograničenih izmjena Ustava BiH, nije dovela do pomaka u približavanju stavova o načinu na koji bi se izborno zakonodavstvo ove države trebalo uskladiti sa standardima EU i istovremeno zadovoljiti interese hrvatskih političara oko načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Radi boljeg razumijevanja treba navesti da BiH predstavlja Predsjedništvo koje čine predstavnici tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba, i da se srpski član Predsjedništva bira u RS-u, dok građani Federacije BiH biraju druga dva člana. Upravo izbor članova Predsjedništva iz FBiH godinama je kamen spoticanja jer HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor tvrde da zbog izbornih pravila “Hrvati u Predsjedništvu nemaju legitimnog predstavnika”, odnosno da ga u njihovo ime biraju građani bošnjačke nacionalnosti.
SPORNI LEGITIMITET: To se najbolje vidi u načinu na koji se odnose prema trenutno predsjedavajućem Predsjedništva BiH Željku Komšiću, čiji legitimitet ne priznaju. Naruku im pritom ide i aktuelna vladajuća struktura u Hrvatskoj, koja također ne priznaje legitimitet Komšića i na taj način se grubo miješa u unutrašnja pitanja BiH.
Američki i EU izaslanici, nakon niza razgovora koje su obavili prvenstveno s liderima SDA i HDZ BiH Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem, jedino što su poručili jeste da “nisu u BIH došli s prijedlozima i ponudama kako riješiti probleme nego saslušati i pomoći u iznalaženju rješenja koje bi zadovoljilo interese svih naroda u BiH”.
No, ustavno uređenje BiH, bez radikalnih promjena za koje trenutno unutar cijele države ne postoji ni politička volja ni spremnost, ne ostavlja manevarski prostor koji bi zadovoljio interese hrvatskog naroda. Jer, prema zahtjevima HDZ BIH, “legitimni izbor hrvatskog člana Predsjedništva osigurao bi se samo pod uvjetom da se isti bira u federalnim kantonima s hrvatskom većinom, što znači da bi ostali građani hrvatske nacionalnosti bili uskraćeni za Ustavom garantovano biračko pravo”.
U protivnom, zaprijetio je Čović, HDZ uz podršku stranaka s hrvatskim predznakom spreman je na bojkot narednih opštih izbora.
Kada je riječ o izbornom zakonodavstvu, u sjeni ovog ostaje i drugi problem, a odnosi se na implementaciju presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci. Istom je naloženo BiH da izborno zakonodavstvo uredi na način da se pri izboru, kandidovanju za članove Predsjedništva BiH osigura jednakopravnost i predstavnika “ostalih” građana, a za što već niz godina nedostaje politička volja.
KLIMAVI ZAKONI: Osim s liderima tri ključne nacionalne stranke, međunarodni izaslanici su tokom svoje prošlonedjeljne posjete BiH razgovarali i sa opozicionim strankama u Federaciji BiH, ali i s predstavnicima civilnog društva, te Centralne izborne komisije BiH. Naime, zbog potenciranja načina izbora Predsjedništva BiH sve više se zanemaruju daleko veći problemi sadržani u Izbornom zakonu koji su, potvrđuje se od izbora do izbora, postali izvor brojnih manipulacija voljom birača.
Iz CIK-a BiH i civilnih udruga stoga su Palmeru i Eichhorst prenijeli jasna upozorenja da se cjelokupan izborni proces treba učiniti transparentnijim, onemogućiti zloupotrebe biračkih spiskova, urediti način izbora biračkih odbora i nadzor nad njihovim radom, utvrditi elektronski način brojanja i obrade rezultata glasanja na samim biralištima.
Ostalo je i otvoreno pitanje koliko je BiH demokratski zrelo društvo, pa da mandati izabranih dužnosnika pripadaju njima, a ne strankama. Jer, upravo su posljednja dva izborna ciklusa u entitetu RS pokazala kako se vlast formirala ne na iskazanoj izbornoj volji birača nego na volji takozvanih “preletača”, koji su svoje vlastite interese stavljali u prvi plan, ignorišući činjenicu da su u većini slučajeva, bez obzira na otvorene kandidatske liste, birani kao pripadnici određene političke opcije, a ne na osnovu vlastitih kvaliteta.
KALKULACIJA RS: Što se RS tiče, prema ranijim izjavama lidera i vlasti i opozicije, ovaj entitet spreman je podržati svaki dogovor oko izbora članova Predsjedništva u FBiH koji se unutar tog entiteta postigne, sve dok to ne zadire u interese RS.
Ali ono što je “trn u oku” SNSD-u jeste sama Centralna izborna komisija BiH. Izbor novih članova CIK-a tokom 2020. godine, nakon što je prošlom sazivu istekao mandat, prekinuo je višegodišnji “nadzor” nad tim tijelom HDZ-a i SNSD-a. Iako je u ostalim političkim strankama to pozdravljeno kao bitan korak u procesu nezavisnosti izbornog procesa, Dodik i Čović nastoje rad CIK-a pod svaku cijenu diskvalifikovati.
Otuda ne čudi što je upravo Dodik pred sam kraj prošle nedjelje ostavio otvorenu mogućnost da se vladajuća koalicija iz RS-a pridruži strankama s hrvatskim predznakom u bojkotu izbora.
“Moguće je da će ostati neriješena situacija. Ulazimo tada u mogućnost da Hrvati ne izađu na izbore. Ako bude upliva stranaca u rad Centralne izborne komisije, ni RS neće izaći na izbore. Tražimo potpuno neutralnu izbornu strukturu i situaciju i spremni smo da u tome učestvujemo”, izjavio je. Lider SNSD-a Dodik, valja napomenuti, nije objasnio šta smatra “uplivom stranaca u rad CIK-a”.
“Možda će opozicija iz RS-a pristati da učestvuje na takvim izborima, ali mi ne bismo učestvovali. Mi ovdje možemo da onemogućimo da se izbori provedu, bez obzira na ono što bi CIK raspisao. Dovoljno je da naše javne ustanove kao što su škole i domovi kulture ne daju na raspolaganje, ili da naše opštine ne formiraju mjesne izborne komisije. I nema izbora, je li tako?”, rekao je predsjednik SNSD-a.
Ovom najavom Dodik dodatno zagrijava ionako vruću političku situaciju u cijeloj Bosni i Hercegovini, te na taj način vrši pritisak u korist HDZ-a i ucjenjuje po pitanju reforme izbornog zakonodavstva, ocjene su analitičara.
U takvoj konstelaciji odnosa na političkoj sceni BiH jedino što je izvjesno jeste da je vremena za izbornu reformu sve manje. Jer , naredni opšti izbori trebaju se održati u oktobru 2022. godine, što znači da je maj mjesec krajnji rok do kojeg se izbori moraju raspisati.