Obraćajući se poslanicima, resorna ministarka Darija Kisić Tepavčević rekla je da više stotina hiljada građana koristi prava i usluge iz oblasti socijalne zaštite, ukazujući da će Zakon o socijalnoj karti sada omogućiti pravedniju raspodelu tog gorkog kolača. Resorna ministarka Darija Kisić Tepavčević obavestila je poslanike/ice da se socijalna pomoć u Srbiji daje i koristi po različitim osnovama, kao i da postoji 25 različitih prava iz boračko-invalidske zaštite. To ove godine “košta” 106 milijardi dinara, što nije dovoljno za tzv. ljude u potrebi “socijalnog stanja”: “Da bismo mogli da vodimo adekvatnu socijalnu politiku, uslov je da raspolažemo podacima o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca i tome služe socijalne karte.”
Ideja o socijalnim kartama stara je više decenija i uvek je u osnovi imala ukrštanje podataka o stanju i prihodima građana, sa dodatkom o mogućnostima domaćinstva. I tada, kao i danas u vreme digitalne evidencije o građanima, “podaci o korišćenju prava iz oblasti socijalne zaštite nisu sistematizovani i, kako je rekla ministarka, “nalaze se u različitim ministarstvima i organima javne uprave” i “nisu međusobno povezani”. Ona je rekla da će se “uspostavljanjem registra objediniti podaci i voditi centralna evidencija u elektronskom obliku”. Ne svih nego građana koji su se izjasnili ili su evidentirani kao “lica u socijalnoj potrebi”.
Predlog zakona o socijalnoj karti prihvatili su skupštinski odbori za rad i ustavna pitanja i zakonodavstvo, a previđa integrisani sistem izrade socijalnih karata kroz povezivanje velikog broja različitih institucija, poput Poreske uprave, Ministarstva unutrašnjih poslova i Katastra nepokretnosti. Cilj je, kako se navodi, da nadležni organi imaju tačne podatke o broju korisnika socijalne zaštite, ali da bude osnova za mere koje država preduzima za zaštitu tih građana.
Zbog sumnji da građani određene nacionalne pripadnosti – nesumnjivo Romi, ali i Albanci, koji takođe često nisu evidentirani kroz popis ili posedovanje ličnih dokumenata – mogu biti sporni, ministarka Kisić Tepavčević je kazala da “nacionalna pripadnost nije, ne sme i nikada neće biti osnov za uključivanje niti isključivanje iz bilo kakvog prava iz oblasti socijalne zaštite”. To se, kako je naveo poslanik Stranke pravde i pomirenja Muamer Zukorlić, posebno odnosi na pravo na dečji dodatak učenika verskih škola jer je “pre nekoliko godina iz Ministarstva prosvete stigao dopis u kojem piše da samo učenici u školama koje su zvanično registrovane kod Ministarstva prosvete imaju sva učenička prava”.
Bez objašnjenja kako deca za koju je osnovno osmogodišnje obrazovanje zakonska obaveza mogu pohađati (samo) versku školu!
Biće, nema sumnje, još pitanja, uključujući zaštitu podataka o ličnosti kojom je socijalno stanje zaštićen podatak, pa sve do onih koji primaju socijalnu pomoć, a uplaćuju novac za finansiranje nekih stranaka! Što, ako se reguliše kako treba – neće biti problem.