Piše: Tamara Jorgovanović
Od početka novembra, kada je javno optužila visokog komunističkog zvaničnika i bivšeg vicepremijera Džanga Gaolija za seksualni napad, najpoznatijoj kineskoj teniserki Peng Šuaj izgubio se svaki trag, da bi posle skoro tri nedelje, jednog neubedljivog mejla i nekoliko fotografija u državnim medijima imala video-poziv sa troje zvaničnika Međunarodnog olimpijskog komiteta u kojem ih je uveravala da je dobro.
“Objasnila nam je da je bezbedna i dobro, kod kuće je u Pekingu, ali bi želela da se u ovom trenutku poštuje njena privatnost”, kaže se u saopštenju MOK-a.
Iz Ženske teniske asocijacije (WTA), organizacije koja je prva pokrenula pitanje šta se dešava sa 35-godišnjom kineskom teniserkom, kažu da je bilo dobro videti Peng Šuaj u nedavnim video-snimcima, ali da to ne smanjuje brigu da li je ona dobro i ne dokazuje da može da komunicira bez cenzure ili prinude.
Sudbina nekadašnje prvakinje sveta u dublu čitavog meseca zabrinjava ljude širom sveta, naročito kada se zna da Kina ima dugu istoriju nestanaka i zatvaranja poznatih ličnosti koje su rekle nešto na račun vlasti. Sreću po Peng predstavljao je njen međunarodni profil i to što su pitanje postavili vrhunski sportisti s milionima sledbenika – Novak Đoković, Serena Vilijams, Rodžer Federer, Endi Mari, Naomi Osaka, Bili Džin King, Stanislav Vavrinka, Simona Halep, Kris Evert, Patrik Mekinro, Martina Navratilova, fudbaler Đerard Pike, kao i druge javne ličnosti i organizacije, tvitujući #WhereIsPengShuai.
Peng je 2. novembra na svom nalogu na kineskoj društvenoj mreži Vejbo (Weibo) objavila duži post u kojem je optužila 75-godišnjeg Džanga da ju je tri godine ranije prisilio na seksualni odnos kada je pozvana u njegovu kuću kako bi igrala tenis s njim i njegovom ženom. Peng je takođe napisala da su ona i političar posle toga imali neformalnu vezu. Teniserka je dodala da ne može da pruži dokaz kojim bi potkrepila svoje tvrdnje, ali da je odlučna da progovori.
“Rekao si da se ne bojiš”, napisala je Peng i dodala da zna da je to što je objavila kao da “gađa stenu jajima”.
Post je s platforme izbrisan posle manje od pola sata, a svaka diskusija o tome bila je blokirana i cenzurisana na svim društvenim mrežama u Kini. Cela priča je skroz utihnula na nivo šapata među građanima, a Peng je nestala. I ne samo da kineske vlasti nisu istraživale optužbe protiv penzionisanog visokog zvaničnika Komunističke partije već ih nisu pominjali ni mediji, čak ni kao pozadinu vesti u naknadnim objavama da je Peng dobro, koje su se pojavile kada je priča odjeknula u svetu. Na pitanja inostranih novinara o sudbini Peng Šuaj predstavnici ministarstva spoljnih poslova u vladi nisu želeli da odgovaraju jer “nije reč o diplomatskom pitanju”. Dok nije postalo i više od toga.
NIJE SVE U BIZNISU: Glas je posle dve nedelje prva podigla WTA, koja je zapretila da će otkazati sve svoje turnire u Kini ako Peking ne dokaže da je Peng dobro i ozbiljno ne istraži optužbe za seksualni napad.
“Na raskrsnici smo u odnosima s Kinom i vođenjem posla kod njih”, rekao je prvi čovek WTA Stiv Sajmon. “Definitivno smo spremni da otkažemo posao i sporazume uz sve komplikacije koje s tim dolaze jer je ovo svakako veće od biznisa.”
I muška teniska asocijacija (ATA) izdala je saopštenje u kojem je izrazila bojazan za ono što se dogodilo Peng, kao i novoosnovana Asocijacija profesionalnih tenisera (PTPA) Novaka Đokovića, koja je pozvala na jedinstvo i akciju ukoliko svet ne dobije dokaz da je Peng dobro. Đoković je podržao WTA i rekao da bi bilo čudno održavati turnire na kineskom tlu dok se ova situacija ne reši.
UN su zatražile potpunu i transparentnu istragu optužbi koje je Peng iznela i dokaze da je teniserka dobro, a isto su zahtevali i Stejt department, Forin ofis, Ministarstvo spoljnih poslova Francuske, Hjuman rajts voč, Amnesti internešnel… Amerika je zapretila da će se povući sa zimske Olimpijade u Pekingu februara sledeće godine.
Kineske vlasti se nisu oglašavale, ali kada je vest postala globalna pokušale su da mejlom i fotografijama u nekim medijima dokažu da je Peng dobro, što je samo unelo još veći nemir. U mejlu upućenom WTA, koji je objavila državna televizija Global TV netvork, Peng je navodno napisala da optužbe za seksualni napad nisu tačne. “Nisam nestala niti sam u opasnosti. Samo se odmaram kod kuće i sve je dobro.”
Ipak, ton ovog mejla bio je kao da je u pitanju neko zvanično saopštenje, pismo je počinjalo sa “Zdravo svima” iako je upućeno prvom čoveku WTA, a videlo se i treperenje kursora. Zatim je Hu Siđin, novinar državnog Global tajmsa (u vlasništvu iste mreže na kojoj je prikazan mejl), objavio na Tviteru, platformi koja je nedostupna većini korisnika u Kini, fotografije teniserke kako se odmara u svom domu, a kasnije i na večeri u restoranu.
Prošlog vikenda posle gotovo tri nedelje prikazan je snimak Peng kako maše i potpisuje teniske loptice deci na turniru za mlade u Pekingu. Ove slike bez glasa nisu bile dovoljno ubedljive da ostave utisak da je trostruka olimpijska učesnica dobro i slobodna. Na kraju nije ostalo ništa drugo nego da se Peng zaista nekome i javi.
ZID ĆUTANJA: O optužbama protiv Džanga Gaolija i dalje nema ni reči. Skrinšotovi izbrisanog posta ipak i dalje kruže internetom i podsećaju šta je Peng napisala. “Ne mogu da opišem koliko sam bila zgađena i koliko puta sam se pitala: ‘Da li sam još uvek ljudsko biće.’ Osećam se kao živi leš. Svakog dana sam se pretvarala. Koja osoba je prava ja?”, piše u poruci koju su preneli svetski mediji.
Ovo je prvi put da je visoki zvaničnik partije direktno optužen za seksualni napad. Zid ćutanja koji u Kini prati ono što se dogodilo Peng predstavlja novi čin nasilja nad njom.
Ako želi da je poštuju kao globalnu silu, Kina više ne može da odbija da poštuje pravila koja važe za sve druge i ignoriše pitanja kao da je iznad njih. Peking je navikao da se oslanja na pohlepu svetskih sportskih organizacija koje bi zbog tržišta zažmurile na mnogo štošta. NBA liga se tako uvek ograđivala od igrača, pa i generalnih menadžera timova, kada su kritikovali Peking zbog odnosa prema Ujgurima ili Hongkongu – američka profesionalna košarka je najgledaniji sport u Kini i samo od TV prava stiže milijardu i po dolara tokom pet godina.
Koliko je svetu sporta potrebno veliko kinesko tržište, taj odnos je dvosmeran. Sa standardom u Kini raste i apetit srednje klase kojoj lokalni sport više nije dovoljan jer sada može sebi da omogući prisustvo najboljih atleta na svetu. Kao što replike svetskih gradova u Kini često zjape prazne jer imućni građani koje to zanima mogu da otputuju i posete originale, tako bi fanovi svetskih liga teško podneli da im se onemogući praćenje mečeva i ponudi kopija.
Ovoga puta Kina se nije susrela sa uobičajenim geopolitičkim pritiscima već s vrhunskim sportistima sa ogromnim kredibilitetom koji zajedno imaju više sledbenika na Tviteru nego Komunistička partija članova. Ako bi se političari zapadnih država mogli optužiti za sinofobiju, sportisti koji rado dolaze u Kinu i u njoj uživaju neizmernu popularnost to svakako ne mogu, a sve što su tražili je da direktno pričaju s koleginicom kako bi videli da je dobro.

