Razgovarao: Veseljko Koprivica
Blagota Mitrić bio je redovni profesor, prodekan i dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, sudija i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore, sudija Ustavnog suda Srbije i Crne Gore, akademik je Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i član Udruženja književnika Crne Gore.
Za početak razgovora opišite nam ukratko kako vidite aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori i njen epilog?
Trenutna politička situacija u Crnoj Gori je kao zamućena rijeka poslije obilnih kišnih padavina, a kakav će epilog biti teško je prognozirati. Potrebno je da splasnu sve crnogorske rijeke – čitaj: tenzije između vladajućih i opozicionih koalicija – tim prije što se nalazimo u doba kohabitacije, u kojoj se nisu dobro snašli niti predsjednik države niti Skupština Crne Gore, a povodom vraćanja donijetih zakona na ponovno glasanje, kao i odbijanja da se prihvati prijedlog o opozivu sedam ambasadora. Težini političke situacije u Crnoj Gori posebno doprinosi jedan pravno-politički apsurd, u kojem dio vladajućih koalicija ne podržava Vladu, ali ona opstaje zahvaljujući strahu od novih izbora.
Mnogi tvrde da ovoj vladi nije dug vijek. Jesu li u dogledno vrijeme mogući vanredni izbori?
Kao što sam već rekao, Vlada “visi o koncu” od samog formiranja jer, s jedne strane, ima strašan pritisak od sadašnje opozicije, a sa druge ima i pritisak od Demokratskog fronta, koalicije koja formalno podržava Vladu, ali sa stalnim zamjerkama i kritikama na račun nekih njenih poteza. Međutim, uprkos ovim notornim činjenicama, ja mislim da će Vlada opstati, zahvaljujući činjenici što Demokratski front još ne želi prijevremene izbore jer su svjesni da bi obaranjem ove vlade izigrali svoje birače koji su u stvari glasali protiv DPS-a , a ne za ove ideološki raznorodne koalicije. Jedino, ako bi u nekom vremenu Demokratski front ojačao, što je u domenu fantastike, mislim da bi oni istog trenutka oborili Vladu. Ali pošto se to neće desiti, ova Vlada na ovoj političkoj podršci može opstati možda i cio mandat, uz moguće manje rekonstrukcije.
Šta po vašem mišljenju znači to da je predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske Vladimir Božović izabran za v.d. rektora Univerziteta Crne Gore? Božović važi za ključnog čovjeka ruskih i srpskih operacija sračunatih na pretvaranje Crne Gore u dio “srpskog sveta”.
U odgovoru na ovo pitanje moram biti sasvim ličan zato što profesora Vladimira Božovića znam od njegovog rođenja, iz vremena kada je moja malenkost bila asistent na Pravnom fakultetu. Uz to, naše porodice su bile porodični prijatelji i ostali do današnjeg dana. Profesor Božović je bio lučaš i kao takav proglašen je za najboljeg đaka nikšićke gimnazije u svojoj generaciji, a za redovnog profesora je izabran u svojoj 44. godini, po veoma strogim kriterijumima. To što je on predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske u Crnoj Gori ne vidim nikakvu zapreku jer su sve “matice” institucije kulture i obrazovanja. A to da je on ključni čovjek ruskih i srpskih operacija za pretvaranje Crne Gore u dio “srpskog sveta”, za mene lično predstavlja najobičniju izmišljotinu.
Nikšić je zbog predstojećih izbora u centru i političke javnosti Srbije. Zašto je sada Srbiji toliko zanimljiv Nikšić?
U vrijeme predizbornih kampanja uobičajene su određene političke tenzije. Ja znam da je u Nikšiću uzavrela atmosfera iako do izbora ima još punih mjesec dana, što mi je kao rođenom Nikšićaninu veoma žao. Ja ne znam koliko su Srbiji važni izbori u Nikšiću, kao što ne znam zašto su Vučić i Nikolić dolazili kod našeg predsjednika pred izbore u Srbiji.
Pravo da vam kažem, što se tiče svih izbora u Crnoj Gori, ja u njima ne učestvujem i ne interesuju me rezultati jer odlično znam da je svaka vlast ista po načinu vladanja, i to od vremena kad sam vidio da se u našem ustavnopravnom sistemu od najviših državnih koriste funkcionera treći mandati, kao i od najviših sudijskih funkcionera, a što je bilo drsko i drastično kršenje Ustava. Lično sam sve to doživio kao sopstveni poraz jer nijesam podnosio nikakvu protivustavnost od običnih građana, a kamoli od najviših državnih i sudskih funkcionera, kao nekadašnji sudija i predsjednik Ustavnog suda i redovni profesor Pravnog fakulteta.
Politički analitičar iz Beograda Tomislav Marković je, komentarišući ispisivanje grafita na džamiji u Nikšiću, rekao da je riječ o genocidu i da se nada da grad Ljuba Čupića neće dozvoliti da ga zastraši bašibozluk onih čija je ideologija devedesetih poražena četiri puta za samo devet godina.
Ispisivanje grafita na objektima vjerskih zajednica, kao što se desilo u Nikšiću, ne može se nazvati genocidom niti se zasad zna ko ih je pisao, a i ne zna se na koga je gospodin analitičar iz Beograda mislio da je ideologija devedesetih godina poražena četiri puta za samo devet godina jer su ideologije bile iste i kod tadašnje vlasti i tadašnje opozicije.
Na ispisivanje šovinističkih grafita na nekoliko džamija u Crnoj Gori nisu reagovali ni četvorostruka ministarka zadužena i za resor kulture, a ni ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava?
Mislim da je povodom ispisivanja neprimjerenih grafita na nekoliko džamija u Crnoj Gori trebalo da reaguju, prije svega, Uprava policije i Državno tužilaštvo jer političke ocjene pojedinih političara nikoga pravno ne obavezuju.
Jesu Ii najavljene izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu i Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu obračun s “nepodobnim” tužiocima?
Znam pouzdano iz prakse Ustavnog sudstva da se ne može ocjenjivati ustavnost motiva za donošenje bilo kog zakona već isključivo njihova eventualna neustavnost, a da li su izmjene zakona iz vašeg pitanja obračun s “nepodobnim” tužiocima, pozvaću se na uporedno pravo, prema kojem je, na primjer, novi predsjednik Amerike svog prvog radnog dana poništio neke uredbe njegovog prethodnika, i to se zove “zapadna demokratija”, a kod nas se to zove “revanšizam”, pa neka vaši čitaoci sami procijene.
Treba li glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić da podnese ostavku?
Obično ne ocjenjujem potrebu podnošenja bilo čije ostavke zato što je svaka ostavka lični moralni čin, a što se tiče specijalnog tužioca Milivoja Katnića, znam da je poslije donošenja prvostepene presude u predmetu “državni udar” javno obznanio da će podnijeti ostavku na svoju funkciju ako ta presuda ne bude potvrđena na Apelacionom sudu. Dakle, on je lično na potezu, kao što sam i ja bio u sličnoj situaciji kada sam podnio ostavku u Ustavnom sudu.
Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula kazao je da se u Evropskoj uniji neće dobro ocjenjivati bilo kakav pokušaj da se ranije dogovoreni mehanizmi koji se odnose na sudstvo i tužilaštvo zamijene nečim što bi Crnu Goru moglo da vrati na period mnogo kritičnijih izvještaja Brisela.
Toni Picula je principijelno u pravu da su mehanizmi za sudstvo i tužilaštvo ranije dogovoreni i da njihove izmjene mogu vratiti Crnu Goru unazad u pregovorima sa EU, ali mislim da gospodin Picula nije u potpunosti sagledao cijelu situaciju u vezi s najavljenim izmjenama ovih zakona. Hoću reći da ima ona narodna “nužda zakone mijenja”.
Vjerujete li novoj vlasti da će Crna Gora u potpunosti usaglašavati svoje pozicije s politikama Evropske unije?
Vjerujem u potpunosti jer se ova vlada na to obavezala pisano, a sa druge strane, Crna Gora nema drugog puta osim puta ka EU.
Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu u slučaju poznatom kao državni udar. Vaš komentar?
Kad se završio dokazni postupak pred prvostepenim sudom, koji sam redovno pratio preko TV prenosa, bio sam sasvim siguran da takva prvostepena presuda ne može opstati jer prvostepeni sud nije poštovao elementarna pravila suđenja – da je svaki sud dužan da sudi na osnovu čvrstih materijalnih dokaza, a ne na osnovu indicija i pretpostavki, kao i načelo da “ići sudiji znači ići pravdi”, što kao pravila važe od Aristotela, pa do današnjeg dana. Sa druge strane, uopšte se ne slažem s presudom Apelacionog suda jer smatram da iz njihovog kratkog obrazloženja presude, tj. rješenja kojim su ukinuli presudu prvostepenog suda i vratili je na ponovno suđenje pred potpuno novim vijećem, dovoljno govori o “kvalitetu” ove presude, pa mogu ustvrditi da su postojali svi zakonski razlozi za preinačenje prvostepene presude, ukoliko su postojali i procesni uslovi.