Poslije odavno završenih predsjedničkih izbora politička borba u Hrvatskoj dobila točku na „i“ proteklog utorka na formalnoj inauguraciji Zorana Milanovića, na dan kada se ovaj broj Novog magazina pripremao za štampu. Izvještaj o toj ceremoniji nije mogao biti pisan u prošlom vremenu, mada i nije neka šteta jer riječ je o pukom protokolarnom ritualu u kojem šef države pred predsjednikom Ustavnog suda izgovara i potpisuje propisani tekst zakletve.
KOMORNA INAUGURACIJA
Nekoliko stvari govori, naprosto kao ilustracija, malo više o političkom trenutku. Prvo, Milanović se opet odlučio za ‘komornu’ inauguraciju u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku umjesto na otvorenome, što je do njegovog prvog mandata bio Markov trg na Gornjem gradu. To je prvi signal da je možda malo uvukao rogove, jer inauguracija na trgu između Sabora, Banskih dvora (sjedište vlade privremeno iseljene zbog radova na uklanjanju posljedica potresa iz 2020.), Markove crkve i Ustavnog suda bila je idealna prilika da premijeru Plenkoviću pokvari igru kojom je veći dio trga zatvorio za javnost. Povod je bio oružani napad jednog vjerojatnije neubrojivog nego politički radikaliziranog čovjeka na tom mjestu prije više godina, ali „nacionalna sigurnost“ uglavnom koristi kao adut koji tuče sve druge razloge, tako je trg do danas ostao ograđen.
Druga je značajka manifestacije malo veća formalnost. Dok je hrvatsku himnu kao obavezni dio rituala prije pet godina otpjevala Josipa Lisac, ovaj put će je izvesti klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj. Klape su poznate po svojem njegovanom višeglasju, ali pjevanje popularne „Lisice“ i samo je zvučalo kao višeglasje iz jednog grla, samo daleko slobodnije i dojmljivije. Povratak tradicije sada potvrđuju još dvije klape – trogirska i sinjska, kao i ansambl Lado, ali uz jednu zgodnu iznimku. Tradicionalnu milozvučnu međimursku pjesmu „Dej mi Bože joči sokolove“ (u najavi pogrešno „oči“) neće otpjevati Hrvatica nego 14-godišnja Filipinka, učenica Chritzel Renae Aceveda, pobjednica hrvatskog Supertalenta 2023., koja već pet godina živi ovdje i dobro govori hrvatski. Lijep, makar simboličan korak naprijed za tradicionalističko, često i ksenofobno društvo, koje se još teško navikava na to da ga čine i ljudi porijeklom iz udaljenijih krajeva. Da ne spominjemo etničke manjine koje su ovdje stoljećima.
Političari kao ‘zli policajci’
Odavno leže neriješena i pitanja imenovanja ambasadora u mnogim diplomatskim predstavništvima Hrvatske, a starima su istekli ili skoro istječu mandati. Već početkom izborne kampanje Milanović je nastojao ostaviti dojam kooperativnog partnera, pa sada uloga ‘zlog policajca’ kao da sve više prelazi na Plenkovića. To se, kako je zapazio bivši ministar i diplomat Božo Kovačević, očituje u tome da, umjesto stvarne suradnje, Plenkovićevi ministri samo nude Milanovićevom uredu već pripremljene prijedloge, kao da njemu ostaje samo da ih potpiše. Ili, ako kruh nisu do kraja ispekli, ni ne ulaze u prethodne dogovore i rasprave o eventualnim razlikama. To sigurno nije značenje pojma „suradnja“.
IGRE IGNORANCIJE
Tradiciju novijeg postanja pomogli su održati predsjednici Vlade i Sabora – Plenković i Jandroković – time što su izjavili da se neće odazvati pozivu. Iz već uobičajenih razloga – formalno jer je Milanović „kršitelj ustava“ (kao da i oni to nisu) – a realno jer su politički povrijeđeni, što masom Milanovićevih uvreda, što time da uživa širok ugled, potvrđen golemom izbornom podrškom, koji pokazuje da ga oni u značajnom dijelu društva ne uživaju. Time se nastavlja međusobno ignoriranje i omalovažavanje koje je već postalo običaj. Milanoviću, što se tiče javnog efekta, ova dvojica neće nedostajati. Imat će troje bivših predsjednika, baš HDZ-ovu Kolindu Grabar Kitarović, te Stipu Mesića i Ivu Josipovića. Ako neće predsjednik Sabora, dolazak su potvrdili svi ne-HDZ-ovi potpredsjednici parlamenta, ali i Plenkovićev glavni koalicijski partner, predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, koji nastoji izgraditi imidž neovisnog partnera, a ne HDZ-ovog prirepka.
Kad talambasi utihnu, prije ili kasnije trebat će se vratiti dugo zapuštenim poslovima koji, i po Ustavu, zahtijevaju suradnju sada duboko zavađenih lidera. Milanović je već pred dva tjedna objavio prijedlog da se što skorije sastane Vijeće za nacionalnu sigurnost, koje objedinjuje i obavještajnu i vojnu komponentu, a nije se sastajalo već par godina. To otezanje se u javnosti nije doživljavalo osobito dramatično, osim kad bi došlo do blokade imenovanja nekog čelnika sigurnosne ili vojne hijerarhije. No sada, kada se pojavio slon u staklani poznat pod imenom Donald Trump, pod čijom upravom SAD više nisu tako sigurne da im treba održavanje NATO kišobrana nad Evropom, niti da se s Putinovom Rusijom ne može sklapati dogovore, i u beznačajnim zemljama poput Hrvatske shvaća se da predstoje strategijske odluke.
Plenković je na Milanovićev prijedlog odgovorio da mnogo toga još treba pripremiti za taj sastanak, a onda je o tome prestao davati izjave. Sada je na minhenskoj konferenciji o sigurnosti izašao s prijedlogom da EU izabere svojeg izaslanika za mirovne pregovore koje bi vodile SAD i Rusija, a da u Hrvatskoj nije o tome bilo ni riječi. Budući da vanjska politika spada u područja u kojima ustav zahtijeva suradnju predsjednika i Vlade, i o tome tek predstoje dogovori, koji sigurno neće teći glatko.
NOVE SMJENE
U samoj vladi obavljena je smjena na mjestu ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, pa je umjesto ljubitelja rekreativnog pucanja Josipa Dabre ministar postao David Vlajčić, prije toga državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva. U Saboru je potvrđen uobičajenom tijesnom većinom od 76 glasova, ali je glasanje moralo biti odgođeno – navodno zbog odsutnosti jedne zastupnice uslijed smrtnog slučaja u obitelji, ali možda (i) zbog toga što je Dabro – koji se s položaja ministra vratio u parlament – uvjetovao svoj glas za novog ministra smjenjivanjem uprave državnog poduzeća Hrvatske šume. U poslovanju Hrvatskih šuma bilo je više nego dovoljno nedostataka koji bi opravdavali smjenu, ali je glavni motiv po svemu sudeći bila neskrivena namjera Domovinskog pokreta da preuzme upravljanje tom firmom. Dakako, partijskog prava nad državnim tvrtkama formalno nema, ali u ‘sistemu’ u kojem upravljanje poduzećima nije strogo odvojeno od političkih utjecaja ono je i te kako važan ulog u političkoj trgovini.
Tako HDZ više nema čovjeka na čelu Hrvatskih šuma a izgubio ga je i s čela druge značajne tvrtke – Jadrolinije. Pola godine nakon nesreće kada je pad teške rampe trajekta Lastovo usmrtio tri mornara i teško ozlijedio četvrtoga, konačno su dovršeni službeni izvještaji. No, pravno mišljenje je naručio (i, kasnije se saznalo, na račun Jadrolinije debelo platio) i predsjednik uprave Damir Sopta, i njime, suprotno očekivanjima, nije utvrđena nikakva odgovornost uprave Jadrolinije, nego samo zapovjednika broda, prvog časnika palube i vođe palube. Kao u nekoj bizarnoj paraleli s višestruko težom nesrećom pada nadstrešnice novosadskog željezničkog kolodvora, ni u ovom slučaju javnost nije progutala objašnjenje. Obitelji poginulih najavile su sudske tužbe.
Profesor riječkog Pomorskog fakulteta Damir Zec izjavio je Jutarnjem listu: „Pomorstvo je jedna od rijetkih grana gdje postoji izričita odgovornost uprave za ono što se događa na brodu… Odgovornost Uprave ne postoji samo onda ako je ona napravila sve ono što je morala, a posada je postupala suprotno tim pisanim uputama koje moraju biti jasno uspostavljene.“ Uprava Jadrolinije to nije učinila, i nadležnom ministru nije preostalo drugo nego da je smijeni, premda se Plenković do nedavno trudio isključiti Soptinu odgovornost. Pravi rasplet treba tek vidjeti.
GLOSA: Kad talambasi utihnu, prije ili kasnije trebat će se vratiti dugo zapuštenim poslovima koji i po Ustavu zahtijevaju suradnju sada duboko zavađenih lidera
GLOSA: Umjesto stvarne suradnje, Plenkovićevi ministri samo nude Milanovićevom uredu već pripremljene prijedloge, kao da njemu ostaje samo da ih potpiše
FOTOGRAFIJA: Državna ceremonija bez predstavnika Vlade: Sa inauguracije predsednika Zorana Milanovića