Piše: Drago Hedl
Nitko sretniji od hrvatskih umirovljenika, osobito onih čija mjesečna penzija ne prelazi 1.500 kuna (oko 200 eura). Zahvaljujući hrvatskoj vladi i covidu-19, njihove ionako visoke mirovine porast će za dodatnih 1.200 kuna (oko 160 eura). A koliko je tih 1.200 kuna ogroman novac zna skoro svaki umirovljenik koji za taj iznos u kontejnerima i kantama za smeće mjesečno mora prikupiti čak 2.400 plastičnih boca, staklenki ili praznih limenki piva. A to ni najvitalnijima među njima, čak i u jeku turističke sezone kada oholi “furešti” svugdje uokolo razbacuju povratnu ambalažu, ne polazi za rukom.
POSLEDNJA RADOST: Umirovljenička radost, međutim, neće biti duga vijeka. Trajat će samo mjesec dana, a onda će opet sve biti po starom. Vlada, naime, nije donijela odluku o povećanju mirovina već o jednokratnoj isplati covid-dodatka. I to svim umirovljenicima čija je penzija manja od 4.000 kuna (oko 530 eura). Oni čija je mirovina između 1.500 i 2.000 kuna dobit će 900 kuna dodatka; oni s penzijama između 2.000 i 3.000 kuna primit će 600 kuna, a umirovljenici s 3.000 do 4.000 dobit će 400 kuna dodatka. Takvih sretnika u Hrvatskoj je oko 850 tisuća i bit će im isplaćeno oko 600 milijuna kuna.
Naravno, puka je slučajnost, upravo nevjerojatna koincidencija, da se isplata covid-dodatka podudara sa održavanjem lokalnih izbora. A kako su umirovljenici već pomalo dementni i skloni zaboravu, Vlada se potrudila da im covid-dodatak bude isplaćen što je moguće bliže lokalnim izborima, koji se u Hrvatskoj održavaju 16. svibnja. Kako ne bi zaboravili tko je zaslužan za taj ogromni novac koji se odjednom slio u njihove plitke umirovljeničke džepove. I kako bi znali za koga treba glasati i koju stranku, a to je upravo ova na vlasti, valja na izborima nagraditi.
Tih 600 milijuna kuna, koliko će Vlada premijera Andreja Plenkovića iz državnog proračuna uplatiti na račune 850.000 hrvatskih umirovljenika pod izlikom da im pomaže kako bi lakše prebrodili krizu izazvanu pandemijom (kompenzirajući im, tako, valjda novac potrošen za kupovinu maski, dezinficijensa, zaštitnih rukavica i sredstava za jačanje imuniteta) solidan je bazen glasova koji će pripasti HDZ-u. Birače je relativno lako kupiti: ponekad je dovoljna porcija graha i boca piva nakon koncerta domoljubne glazbe; pomažu upaljači, kape i šalovi s logotipom stranke; paketi sa osnovnim živežnim namirnicama… No ovoga puta to je keš, nešto što svi vole i što se ne može mjeriti ni sa čim drugim. A naročito vole umirovljenici, osobito onih 850.000 (od njih ukupno 1,24 milijuna) čija je mirovina manja od 4.000 kuna. Prosječna mirovina u Hrvatskoj je oko 2.700 kuna ili oko 360 eura.
Opet igrom slučaja, upravo je tih 600 milijuna kuna koliko će vlada umirovljenicima podijeliti baš pred lokalne izbore sljedećeg mjeseca, 10 posto iznosa kojeg država duguje veledrogerijama za isporuku lijekova bolnicama. Šest milijardi kuna, gotovo milijardu eura, dug je države prema distributerima lijekova, ali i jedan od razloga zašto su lijekovi u Hrvatskoj značajno skuplji nego u Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Primjerice, 12 tableta “caffetina” (sredstva protiv bolova), skopskog Alkaloida, lijeka koji se i u Hrvatsku i u Srbiju i u BiH uvozi iz Makedonije, u hrvatskim ljekarnama košta 20-ak kuna, a u dvije susjedne države (preračunato u hrvatsku valutu) oko osam kuna.
Razlog tome su drastično veće marže u Hrvatskoj, a veće su i zbog toga što veledrogerije kupcima u cijenu lijekova obračunavaju i kamate koje se gomilaju zbog nepravodobnog plaćanja isporučenih lijekova bolnicama. Veledrogerije su, kao što se to događalo i ranije kada su obustavom isporuke primorali državu da plati bar dio dugova, početkom ožujka najavile, a onda i ostvarile obustavu isporuke. Ubrzo su bolesnici to osjetili: kako nijedna bolnica nema lijekova za duže razdoblje, prvo su počeli manjkati citostatici. U nekim bolnicama, poput one u Virovitici, javljali su oboljelima od karcinoma da ne dolaze na kemoterapije jer lijekova nema.
MINISTROVA HEREZA: Ministar zdravstva Vili Beroš umirivao je javnost kako nitko od pacijenata neće biti životno ugrožen zbog pomanjkanja lijekova, najavljivao je sastanke s predstavnicima veledrogerija i govorio kako će vlada naći načina da riješi problem. A onda mu je izletjela i jedna nespretna rečenica, koju ne samo što više nikad nije ponovio nego su je vladini PR stručnjaci temeljito relativizirali. Ministar zdravstva je, naime, rekao kako hrvatski zdravstveni sustav, ovakav kakav je, treba više novca. A da bi imao više novca, naravno, potrebno je povećati doprinos za zdravstvo. Takva izjava, pred skore izbore, hereza je kakva se ne spominje.
Iako je pred prošle parlamentarne izbore, u ljeto 2020, vladajući HDZ po običaju najavljivao kojekakve reforme (čak su, izrijekom, spominjali reformu administrativnog ustroja zemlje), sve je ostalo na obećanjima. Ako se uistinu željelo provesti reformu krajnje besmislene mreže gradova i općina (u Hrvatskoj ih je ukupno 555), onda je to trebalo učiniti prije predstojećih lokalnih izbora jer za mjesec dana, sredinom svibnja, opet će se birati 555 općinskih načelnika i gradonačelnika, te 20 župana, zajedno s njihovim zamjenicima. To znači da će sljedeće četiri godine, sve tako do sredine 2025, Hrvatska i dalje imati masu besmislenih općina i gradova čiji izvorni prihodi ne mogu pokriti njihovo postojanje.
Slično je i s neracionalnom mrežom bolnica, o čemu svi govore, ali nitko ništa ne čini da bi se mreža zdravstvenih ustanova racionalnije i dakako jeftinije postavila i organizirala. O krugu manje od 50 kilometara, primjerice, čak su tri ogromne bolnice (Osijek, Vinkovci, Vukovar), a u krugu od 150 još pet: Slavonski Brod, Požega, Pakrac, Nova Gradiška, Virovitica). Osam velikih bolnica u krugu od 150 kilometara uistinu si ne mogu priuštiti ni daleko bogatije i razvijenije zemlje od Hrvatske.
Provođenje reformi mantra je koja se ponavlja od izbora do izbora, no u njihovo se provođenje – jer bi izazvalo bolne rezove – nitko ne želi upustiti. Zašto bi bilo koja stranka provela racionalizaciju broja gradova i općina kada ondje plaću primaju njihovi kadrovi, koji će zaposliti još 5-6 stranačkih uhljeba, a sve su to, na kraju krajeva, sigurni birači na sljedećim izborima. Ili, zašto racionalizirati broj bolnica ili dvije objediniti u jednu, kada stranački čovjek u njima odlučuje tko će ondje dobiti posao, od liječnika, medicinskih sestara, pa sve do čistačica i vozača. Uz mali uvjet: da se prije toga učlane u stranku.
A onda se lako nađe još nekoliko stotina tisuća glasova, nekakvim covid-dodatkom za 850 tisuća umirovljenika, koji će uz novac dobiti i godišnji odmor: mjesec dana neće morati hodati od kontejnera do kontejnera ili prevrtati po kantama za smeće do bi skupljali povratnu ambalažu i tako povećali mirovinu od 1.500 kuna.