Piše: Gordana Katana
U Bosni i Hercegovini je za samo sedam dana 380 građana preminulo od posljedica zaraze koronavirusom. Od početka marta broj zaraženih na dnevnoj osnovi ne pada ispod hiljadu, no ima li se u vidu činjenica da ova država testira najmanji broj građana u regionu, osnovano se pretpostavlja da je broj pozitivnih na covid-19 daleko veći od onog što su pokazatelji entitetskih instituta za javno zdravstvo.
U Kliničkom centru Kantona Sarajevo potrebe oboljelih pacijenata nadmašile su broj kreveta, a pitanje je dana i kada se više neće svim oboljelim moći pružiti ni kiseonička potpora. Iz tih razloga ovaj kanton donio je odluku o dvosedmičnom “zaključavanju” ne bi li kako-tako smanjili širenje zaraze. Kantonalni premijer upozorio je da je “Sarajevo na korak da postane novi Bergamo”.
Jednako loša situacija je diljem BiH. Univerzitetski klinički centar RS u Banjaluci, saopšteno je 19. marta, dostiže svoj limit kad je riječ o smještaju covid-pacijenata. Zamjenik generalnog direktora ove zdravstvene ustanove Slobodan Hajder upozorio je da se može desiti da će, nastavi li se zaraza širiti ovim tempom, biti prinuđeni pacijente smještati i po hodnicima.
Istovremeno, u provladinim medijima se javnosti poručuje da su poduzeti “povijesni koraci u borbi s koronavirusom jer je počelo cijepljenje osoblja i korisnika domova za starija lica”. Njih čak 30 u jednoj od tih ustanova u Banjaluci. Da situacija nije krajnje ozbiljna, ovo bi se jedino moglo tretirati kao dobar crni humor.
RAZVLAČENJE: Ali Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH, o ovim temama ne govori. Nakon bombastičnih najava o nabavci nekoliko stotina hiljada ruskog cjepiva, sve se svelo na nekih 20.000 doza koje nisu dostatne ni da pokriju recijepljenje zdravstvenih radnika, te osoblja i korisnika domova za starija lica.
No, u Federaciji BiH situacija je još gora, pa jedina cjepiva (5.000) koja su dosad stigla jesu donacija Srbije.
Pandemija koronavirusa od okončanja rata do danas najbolje je potvrdila koliko je BiH zahvaljujući svojim vladajućim etnonacionalističkim strukturama nesposobna da oko bilo čega postigne konsenzus. Čak i kada se to direktno plaća životima ljudi.
Građanima u Republici Srpskoj vlast više nije kadra ponuditi ni kruha ni igara. A kako bi se skrenula pažnja s ključnih egzistencijalnih problema i pretužnih scena redova građana Banjaluke koji su čekali na besplatnu podjelu krompira bh povrtlara, ozbiljnom kašnjenju masovne imunizacije, svakodnevnim otkazima, Dodik je ponovo zaigrao na istu kartu. Prijetnji o referendumu i otcjepljenju Republike Srpske.
Igrokaz je priređen u Narodnoj skupštini RS, na kojoj se u okviru posebnog zasjedanja raspravljalo o “radu Visokog predstavnika, primjena Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u periodu razgovora o imenovanju novog Visokog predstavnika”.
Održavanje sjednice zahtijevao je Dodik, koji je gotovo dva sata sa skupštinske govornice “tumačio” sadržaj Dejtonskog sporazuma, nadležnosti visokog predstavnika, sipajući uvrede na sve nositelje tih funkcija neprilične javnom govoru visokog političkog dužnosnika, optužujući sve članice Vijeća za provedbu mira, osim Rusije, za antisrpsku politiku, proizvoljno nabrajajući ovlasti potpisnica Daytona.
Ništa novo pri tom poslanici ni građani nisu čuli. Osim niza fraza i pravno neutemeljenih tvrdnji odavno izlizanih od konstantne upotrebe lidera SNSD-a i njegovih političkih satelita.
Sve to u konačnici, bez podrške opozicije koja je sjednicu napustila kada je otvorena rasprava, sažeto je u deset zaključaka koji se kada se sumiraju svode na tek tri ključne stvari. Zahtjev za okončanje mandata visokog predstavnika i zatvaranje njegovog ureda (OHR), odlazak pripadnika Eufora, odnosno vojnih snaga sigurnosti kojih je u BiH ionako tek simboličan broj, te novo zazivanje secesije BiH.
“Narodna skupština RS smatra da je konačno došlo vrijeme da BiH sa svoja dva entiteta i tri konstitutivna naroda preuzme odgovornost za vlastiti razvoj u skladu sa Dejtonskim sporazumom i međunarodnim pravom, koje je integralni dio pravnog sistema BiH. Ako to ne bude na dnevnom redu u skorije vrijeme, treba pokrenuti razgovore o mirnom razlazu, u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija koja garantuje svakom narodu pravo na samopredjeljenje i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Paktom o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su po Aneksu 1 na Aneks 4 sastavni dio Ustava BiH” – jedan je od skupštinskih zaključaka.
Na stranu što pozivanje na međunarodne konvencije o pravu na secesiju entiteta nije utemeljeno jer je izričito zabranjeno Mirovnim sporazumom, na stranu što je jasno kako je okončan katalonski referendum, ali je ključno da ono o čemu Dodik i poslanici koji su digli ruku za ovaj zaključak nisu razmišljali jeste činjenica da su šanse da se “BiH mirno razdruži” ravne nuli. Pitanje je samo ko bi to za njih ratovao. Njihovi sinovi sigurno ne.
Jedini efekat koji je ovom sjednicom postignut jeste dodatno uznemiravanje građana diljem BiH, uobičajena podrška Rusije i oštre reakcije probosanskih stranaka, Evropske unije, SAD-a i ambasada država Zapadne Evrope. No, ako je suditi po brojnim reakcijama na društvenim mrežama, svojim istupima Milorad Dodik dodatno je utjerao strah u kosti ogromnom broju Bosanaca i Hercegovaca, koji još intenzivno pamte izbjegličke kolone kao posljedice etničkog čišćenja, ubijanje, spaljene domove…
RAZVLAŠĆIVANJE: Ono što Milorad Dodik uistinu želi jeste potpuno razvlašćivanje BiH. Odnosno, ukidanje oružanih snaga BiH, jedinstvene monetarne i fiskalne politike, neograničeno pravo nad upravljanjem prirodnim resursima i obesmišljavanje države do krajnjih granica. Tako bi se lakše privatizirao i ostatak javnih resursa, prije svega elektroprivrede i željeznica, pod krinkom restrukturiranja istu sudbinu doživio bi sektor javnog zdravstva, a novac bi završio u džepovima malobrojne političke elite.
Dobar dio toga, istina, u RS-u je već urađen. Javna preduzeća od željeznica, elektroprivrede, šuma, auto-puteva… najveći su “proizvođači gubitaka” jer su godinama bila i jesu mjesto udomljavanja partijskih vojnika – glasačke mašine vladajućih stranaka. Ostatak je ranije privatiziran, a novac od privatizacije umjesto kao podrška ekonomskom razvoju RS-a uglavnom je nestao u mutnim kreditnim transakcijama entitetske Investiciono-razvojne banke.
Zbog svega navedenog u oba bh entiteta i na dan pisanja ovog teksta bilježen je ponovo povećan rast novozaraženih koronavirusom, kao i preminulih. Nemoćni da bilo šta konkretno urade osim sarajevskog, i više kantona u Federaciji BiH najavilo je novo zaključavanje, ali i usvajanje paketa mjera – finansijske podrške djelatnostima čiji će rad biti zabranjen.
U RS-u Vlada je odgovornost prebacila na lokalne zajednice. Štab za djelovanje u vanrednim situacijama na preporuku medicinske struke donio je mjere o zabrani tek rada teretana i fitnes-centara, smanjenje broja učesnika javnih okupljanja i održavanja muzičkih koncerata. Ostale odluke o načinu suzbijanja širenja zaraze među stanovništvom prebačene su na odlučivanje lokalnim zajednicama.
Evidentno je da se ne ide na zabranu rada ugostiteljskih objekata, te trgovina, osim onih prehrambenim artiklima, pošto ni entitetski ni lokalni budžeti to nisu kadri finansirati. Što i ne čudi jer se od početka godine Vlada RS na domaćem tržištu kapitala emisijom obveznica i trezorskih zapisa zadužila za više od polovine iznosa planiranog za ovu godinu, a ni četiri mjeseca od lokalnih izbora većina opština i gradova nije usvojila budžet za 2021.
Istina, ni BiH još nije usvojila ovogodišnji budžet, a ako i kada se to desi, prema prijedlogu Vijeća ministara, u njemu nema planiranih sredstava za podršku privredi, zdravstvu i građanima zbog pandemije. BiH zbog veta RS nije usvojila ni izmjene zakona o lijekovima i javnim nabavkama, a u prevodu to znači i dodatne komplikacije vezane za uvoz cjepiva van onih količina predviđenih COVAX mehanizmom. Od koje količine u državu još nije stigla ni jedna jedina doza.