Piše: Gordana Katana
“Pobijedili smo u 42 plus tri opštine”, ponavljao je više minuta uzastopno lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik tokom intervjua na N1. Jedini problem što su iz te izborne pobjede izuzeta Banjaluka i Bijeljina, dva najveća grada u bh entitetu Republika Srpska, gdje je SNSD ostao bez pozicije gradonačelnika. Poraz koji Miloradu Dodiku stoji poput žabe u ustima koju nije kadar progutati.
DODIKOVE PRETNJE: Dan nakon izbora revoltiran gubitkom kandidata njegove stranke Igora Radojičića Banjalučanima je poručio da je to “velika greška onih koji su mislili da imaju pravo da odlučuju”. I otišao korak dalje izrekavši niz prijetnji uskraćivanjem svake finansijske podrške Vlade RS Banjaluci i Bijeljini. Uključujući i onu koja se odnosi na subvencioniranje gradske toplane, čime bi na desetine hiljada građana ostalo bez grijanja.
Izrečene prijetnje javnost širom BiH oštro je osudila, članovi njegove stranke šefove su izjave nastojali amortizirati, tvrdili da su ih “mediji krivo interpretirali”, pa se u prvi mah činilo da je riječ tek o neodmjerenom ispadu.
No, dvije nedjelje od okončanja lokalnih izbora postalo je jasno da Milorad Dodik nema namjeru da prizna prvi ozbiljan poraz nakon 15 godina suverene vladavine i njega i SNSD-a u Republici Srpskoj. Saopštio je da će Vlada po hitnoj proceduri u Narodnu skupštinu uputiti set izmjena zakona iz domena uprave i lokalne samouprave. Predviđene zakonske izmjene imale bi za cilj u cijelosti razvlastiti načelnike i gradonačelnike i sve ingerencije prenijeti na lokalne skupštine u kojima koalicija okupljena oko SNSD-a u većini lokalnih zajednica ima većinu.
Politički analitičari smatraju da bi tako što bilo bez presedana i vrhunac osionosti kojom se prema građanima odnosi Dodik. Volja građana tako bi bila izvrgnuta svojevrsnom ruglu.
Istim povodom oglasila se i inicijativa Reakcija, koju čini šest nevladinih organizacija iz BiH, iz koje navode da ukoliko se pristupi izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi na način da se smanjuju ovlaštenja gradonačelnika, to bi predstavljalo poništavanje izborne volje građana i ugrožavanje demokratije garantovane Ustavom.
“Ustavom RS zajamčena je sloboda političkog organizovanja i djelovanja, te je zabranjeno svako političko organizovanje i djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije. Zakon o lokalnoj samoupravi donesen je prije četiri godine, a Programom rada Vlade Republike Srpske za 2020. godinu nisu planirane aktivnosti vezane za ponovno uređenje ove oblasti”, navodi se u saopštenju za javnost Inicijative Reakcija.
Inicijativa Reakcija upozorava da bi izmjene zakona neposredno nakon lokalnih izbora, u smislu promjene ovlaštenja organa lokalne samouprave, upućivale na politički revanšizam, kao i na to da se odredbe zakona prilagođavaju izbornim rezultatima vladajuće stranke. Ustavno uređenje RS se, između ostalog, temelji na lokalnoj samoupravi. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi koju je BiH ratifikovala još 2002. garantuje visok stepen autonomije lokalnim vlastima, kao i pravo lokalnim vlastima da u granicama zakona regulišu i upravljaju značajnim dijelom javnih poslova. Povelja predviđa da uslovi rada izabranih lokalnih zvaničnika moraju biti takvi da osiguravaju slobodno vršenje njihovih funkcija.
“Neću biti engleska kraljica”, poručio je Dodiku novoizabrani gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. “Za mene i politiku koju sam promovisao glasalo je preko 50.000 građana, odnosno više od 50 odsto onih koji su na izbore izašli. Zato ću svoje nadležnosti braniti svim legalnim sredstvima, a ako treba bit ću i prvi gradonačelnik koji će građane pozvati i izvesti na proteste”, istakao je Stanivuković.
Milorad Dodik spada u onu kategoriju političara koji nisu navikli gubiti. Okružen snishodljivošću i koristoljubivošću što ljudi u vlastitoj stranci što koalicionih partnera, navikao je bespogovorno provoditi svoju volju i stoga je evidentno nespreman dočekao poraz svojih kandidata u dva najveća grada RS. No, iza sujete poraženog krije se mnogo više.
Banjaluka je godinama opterećena nizom afera vezanih za lokalnu vlast. Mešetarenje s gradskim građevinskim zemljištem, izmjene regulacionih planova po potrebama građevinskih lobija bliskih vlasti, brojne milionske tužbe zbog istih samo su dio onoga što će na stolu dočekati novog gradonačelnika.
Sve afere dosad su brižno skrivane od javnosti, no Stanivuković je najavio da će “sve i jedan papir biti pročešljan kako bi se utvrdili tokovi novca i vidjelo kako se upravljalo imovinom grada”. To bi značilo da bi na red došli kumovi i rođaci čije se poslovanje nije propitivalo, a bilo je izdašan izvor prihoda vladajućih stranaka. Novi gradonačelnik računa da bi iz te “sive zone” prihoda mogao osigurati sredstva za realizaciju nekih od obećanja datih u kampanji, poput osiguranja besplatnog gradskog prevoza za učenike i penzionere.
PRETNJE DODIKU: Ali otvaranje “sive zone” moglo bi rezultirati i pokretanjem istraga ne samo protiv lokalnih funkcionera nego bi sezalo i ka samim vrhovima kako SNSD-a tako i vjernih koalicijskih partnera poput DEMOS-a, Socijalističke partije, Ujedinjene Srpske.
Iako je u ovom trenutku nezahvalno, na što upozorava novinar BHT-a Vladimir Šušak, dati procjenu nagovještavaju li rezultati lokalnih izbora političke promjene na opštim izborima 2020, izgleda da Milorad Dodik i tu opciju, ma kako se osiono ponašao, ne odbacuje.
Naime, Draško Stanivuković je po mnogo čemu kopija Dodika. Prihvatio je identičnu nacionalističku retoriku, jednako kao i Dodik negira srebrenički genocid, stoji iza lika i djela ratnih zločinaca, antifašizam ga “ne zanima jer je mlad i okrenut budućnosti”, ali ipak voli Dražu Mihailovića i ravnogorce, ne pada mu na pamet da za svog mandata dozvoli održavanje Povorke ponosa u Banjaluci, koketira s pravoslavljem sasvim uspješno. Jednom riječju, potpuno je po ukusu prosječnog glasača u RS-u.
I sve što radi, radi sa osmjehom na licu, uljuđenim vokabularom kojim poziva na ljubav i razumijevanje. Od Dodika je gotovo dvostruko mlađi, jednom riječju, potencijalno je vrlo opasan da postane protuteža aktuelnoj vlasti.
Drugi problem s kojim se Dodik sve teže suočava je njegova jalova borba da se riješi Ureda visokog predstavnika u BiH, uvjeren da bi tako osigurao širok manevarski prostor za obesmišljavanje ove države do njene disolucije. Iako već godinama visoki predstavnici ne interveniraju u politička dešavanja u BiH, upravo uz obilježavanje 25. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i pobjede demokratskog kandidata na predsjedničkim izborima u SAD-u, iz međunarodne zajednice sve je šira podrška vezana za potrebu većeg interveniranja u unutrašnje prilike u BiH i same promjene Mirovnog sporazuma, koji postaje omča oko vrata za napredak BiH ka euroatlantskim integracijama.
Obećanja i prijetnje o osamostaljenju RS kojima je Dodik godinama mobilizirao srpsko biračko tijelo sve su otužnija i Dodik sam sebe tom pričom stavlja u stupicu. Posljednji takav pokušaj u kojem je nastojao da se obračuna s međunarodnom zajednicom desio se 24. novembra na, od Ruske Federacije iniciranoj, sjednici Vijeća sigurnosti UN-a povodom 25. godišnjice Daytona, pretvorio se u pravi fijasko.
Dodik je Valentina Inzka, visokog predstavnika MZ u BiH, između ostalog nazvao monstrumom koji zastupa stavove bošnjačke strane. “Ili je on totalni politički amater, pa ne zna ništa o politici, diplomatiji, taktici i strategiji, lijepim manirima, ili je u tolikoj mentalnoj krizi da se nije mogao kontrolirati, pa je iskočio iz zacrtanih tračnica, ili je, opet amaterski, procijenio da mu ovaj ispad može donijeti nekakve zaumne političke poene. Ovo mu je donilo kolektivnu planetarnu osudu i nikad djelotvorniju podršku međunarodne zajednice Valentinu Inzku. Inzko i OHR istinski su dobitnici te večeri. Tako unisonu i jasnu potporu visoki predstavnik odavno nije imao. “Dok je god Dodik politički aktivan, OHR nigdje ne miče”, sažeo je istup lidera SNSD-a novinar Ozren Kebo.
Aplauzi kojim su njegovi politički istomišljenici u RS-u ovakvo ponašanje Dodika pozdravili stoga su jadna utjeha pred stvarnošću s kojom se morao suočiti.
“Samouki šatorski pjevač iz Laktaša”, kako Kebo slika Dodika, ima sve manje efikasnog streljiva. Što je nesigurniji u sebe, to je za očekivati da će nastojati i jačati sve oblike institucionalne i vaninstitucionale represije kako bi se održao na vlasti. No nakon 15. novembra čak i mali pomaci na političkoj sceni pokazali su da RS više nije ista. I da su naznaka promjena. Koje, istina, ne znače nužno velike političke zaokrete, ali ipak RS pomjeraju s mrtve tačke.