Godinama su obožavaoci Oskara Vajlda izražavali naklonost i zahvalnost ovom piscu tako što su ljubili njegov nadgrobni spomenik na groblju u Parizu, crtali srca i ispisivali ga grafitma.
Spomenik su prekrili otisci usana namazanih ruževima crvene boje i naneli mu veliku štetu. Od toliko šminke i poljubaca, kamen je erodirao.
Oskar Vajld je jednom napisao da “poljubac može uništiti ljudski život”, ali očigledno nije znao da će to isto ljubav obožavateljki prema njemu učiniti njegovoj nadgrobnoj ploči.
Ljubljenje spomenika autoru “Dorjana Greja” i “Važno je zvati se Ernest” bila je svojevrsna tradicija. Svaka obožavateljka koja bi se našla na groblju u Parizu i obišla njegov grob, prinela bi usne i ostavila trag na ploči.
Nadgrobni spomenik je sada, zahvaljujući donaciji irskih vlasti, obnovljen i očišćen i ubuduće na njemu niko neće moći da ostavlja tragove svog karmina.
U sredu, na godišnjicu Vajldove smrti, posetioci će ponovo moći da obiđu njegov grob. Spomen ploči, međutim, neće moći da priđu, jer će oko nje biti zid od stakla.