Piše: Gordana Katana
Sarajevo, Skupština SR Bosne i Hercegovine 14. oktobar 1991. godine. “Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona auto-strada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer, muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje”, rekao je Radovan Karadžić, podsjeća bh novinar Avdo Avdić na portalu Istraga.ba.
Na isti dan 30 godina kasnije lider SNSD-a Milorad Dodik u obraćanju novinarima u Istočnom Sarajevu (dijelu podijeljenog grada kao dijela kompromisa Dejtonskog sporazuma) saopštio je da će RS preuzeti kasarne Oružanih snaga BiH koje se nalaze na teritoriji ovog bh entiteta. Na Avdićevo pitanje kako to misli izvesti, kazao je: “Upućujem te na 92. godinu”.
Koliko god već zvuči kao otrcana fraza, Bosna i Hercegovina nalazi se u najdubljoj političkoj krizi od okončanja rata, a njeni građani sa zebnjom čekaju svaki novi dan i pitaju se da li je država na korak do izbijanja novog sukoba.
SUOČAVANJE: Vlast Republike Srpske nikada kao u protekla dva mjeseca nije bila suočena s nizom ozbiljnih koruptivnih afera koje su direktno utjecale na njihovo zdravlje i živote. I koje su na svjetlo dana iznjedrile nepobitne činjenice da pohlepa za zaradom uskog kruga te iste vlasti i njima bliskih biznismena nema granice, bez obzira na cijenu koju građani za to trebaju platiti.
SNSD i Dodik rapidno gube rejting u javnosti koja više nije spremna korupciju, klijentelizam i enormno bogaćenje uskog kruga ljudi “gutati” zarad tvrdnji vlasti o “namjerama ukidanja RS, ugroženosti Srba u BiH, unitarizaciji BiH”. Jednom riječju, od upotrebe izlizanih prijetnji nekim imaginarnim neprijateljima koji iz dana u dan smišljaju kako da unište ovaj bh entitet.
Otuda je Dodik odlučio da krene u radikalni pohod konačnog razbijanja BiH. Pod geslom “vraćanja izvorno Dejtonskom sporazumu”, izvršni komitet SNSD-a na sjednici održanoj početkom oktobra usvojio je zaključke pod zajedničkim nazivom “put osamostaljenja Republike Srpske”. Isti predviđaju da se već koncem oktobra ili na početku novembra održi sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se donijele odluke o povlačenju RS iz sporazuma o osnivanju Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, pa time i Suda i Tužiteljstva BiH i državnog Ustavnog suda, sigurnosnih agencija (SIPA i OBA), odnosno saglasnost na blizu 180 nadležnosti koje su tokom 26 poratnih godina s entiteta prešle na BiH kako bi se uspostavila funkcionalna država.
Treba podsjetiti da je samim Dejtonskim sporazumom, precizirano da će se upravo u cilju uspostave funkcionalne države tokom njegove implementacije ući u proces dogovora oko uspostave državnih institucija (prenosa nadležnosti) koje nisu bile definirane u okviru njega. I da je upravo SNSD svojim potpisom iste prenio.
Isto tako, sve odluke koje bi donijela Narodna skupština ne bi imale ni ustavnu ni zakonsku snagu, dakle bile bi pravno neobavezujuće. Jer svako vraćanje nadležnosti može biti usaglašeno isključivo u oba doma Parlamentarne skupštine BiH i uz konsenzus sva tri konstitutivna naroda.
Ali vratimo se ponovo u period 1991-1992. godine. I tada je SR BiH imala svoj Ustav i zakone, pa je ipak završila u krvavom sukobu.
Analitičari podsjećaju da sada situacija nije ista, da RS nema iza sebe vojnu – oružanu logistiku JNA kakvu je imao Karadžić i da stoga ne postoji potencijal za novi sukob. Ali to je mala utjeha za Bošnjake u Srebrenici, Prijedoru, Foči, Zvorniku, mjestima najmasovnijih stradanja civilnog stanovništva, uključujući i genocid.
U Dodikove tvrdnje kako on “ne želi rat” niti osamostaljenje RS, da vraćanje “otetih nadležnosti” ne znači i secesiju, malo ko u BiH vjeruje. Stoga je opozicija u RS-u kategorična da njihovu podršku neće dobiti.
Lider SDS-a Mirko Šarović ocijenio je da je Dodikova najava o povlačenju odluka o formiranju Oružanih snaga BiH, indirektnim porezima i VSTV-a BiH jedna u nizu neozbiljnih najava i inicijativa, te da će na ovaj način, kako je rekao, RS postati problem, i unutrašnji, ali i međunarodni. “Ovako zaista možemo da provociramo neke stvari, da postanemo jedna vrsta slučaja. Moje mišljenje je da tako ozbiljna pitanja koja su spomenuta u inicijativi: Oružane snage, VSTV, UIO, kao što je u ovom slučaju uradio Dodik, može samo neozbiljna osoba da uradi. To nije pitanje samo za jednog čovjeka i njegovu partiju”, poručio je Šarović. Zaključio je da za ovakav potez, ako ga pokrećete, “morate imati i podršku prijatelja, te naglašava kako ni Dodik, a ni Republika Srpska u ovom trenutku nemaju ambijent za takvo nešto”.
Branislav Borenović, lider PDP-a, upozorio je da to “dovodi do jedne ozbiljne, krizne situacije u kojoj se najmanje razmišlja na mudar i odgovoran način”. Prema njegovom mišljenju inicijative o povlačenju saglasnosti RS o osnivanju više državnih institucija rezultat su “pogrešne, nametnute odluke visokog predstavnika o izmjenama Krivičnog zakona BiH”.
“Ali, ponavljam, svako mora da snosi odgovornost za svoje postupke i pokretanje inicijativa koje mogu dovesti do haosa i koje mogu imati posljedice. U Narodnoj skupštini RS ako dođe do bilo kakvih inicijativa mi ćemo imati adekvatan odgovor. M nismo avanturisti, nismo spremni da se kockamo s narodom i smatramo da je za BiH potrebna jedna razumna politika zasnovana na bazi dogovora i konsenzusa. Sve drugo je avanturizam, produbljivanje krize i izazivanje haosa koji može imati velike posljedice”, rekao je Borenović.
PORUKE: Jasne poruke da neće prihvatiti bilo koju vrstu secesionističke politike i vraćanje nadležnosti stigle su i iz ambasada SAD-a i Velike Britanije u BiH. “Sjedinjene Države čvrsto podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet BiH kao jedne države sa dva entiteta i Brčko Distriktom. Ne postoji ustavni put kojim bi se jedan entitet jednostrano povukao iz državnih institucija. Dalji razvoj na temeljima mira iz Dejtonskog mirovnog sporazuma najbolja je garancija sigurnosti i put ka prosperitetu za sve u oba entiteta i u Brčko Distriktu. Pokušaji da se pažnja građana odvuče od problema korupcije koja ih sputava, te zanemarivanje provedbe reformi neophodnih za kreiranje boljih ekonomskih prilika za sve predstavljaju neodgovorno liderstvo”, navedeno je iz američke ambasade. Potom se na identičan način, uz izuzimanje stava Ruske Federacije, oglasilo i Vijeće za provedbu mira u BiH zajedno sa Uredom visokog predstavnika.
Probosanske partije, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović, također su Dodiku uputili jasne poruke da svojom politikom “podriva i teritorijalni integritet BiH, ali i da zemlju uvodi u ozbiljnu krizu koja bi mogla eskalirati novim sukobima i ugroziti mir”. No Milorad Dodik za sve to ne haje. I na sva upozorenja odgovara još žešćom retorikom i sve otvorenijim prijetnjama, poput one da će “iz RS istjerati sve pripadnike Sigurnosno-istražne agencije (SIPA) ukoliko ne budu pristali da “mirno napuste RS”.
Njegovu politiku poslušno slijede i koalicioni partneri. Dosad se, izuzev Nenada Stevandića, ultranacionaliste za koga se javnost u cijeloj BiH pita kako nije optužen za ratne zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom Banjaluke i Kotor Varoši, niko od stranačkih vođa nije oglašavao, ali posve je jasno da će njihovi poslanici za sve Dodikove inicijative bespogovorno dići ruku u Narodnoj skupštini RS.
Iako smo naveli da u krugovima SAD-a Velike Britanije i Evropske unije Dodik za svoje težnje nema podršku, unutar EU ipak biće da BiH nema dovoljno prijatelja. To je potvrdo i sastanak održan u Istočnom Sarajevu na kojem se pojavilo 11 ambasadora ili njihovih službenika koji su došli Dodiku “na noge” kako bi ih informisao o svojim planovima. I koji se nakon istog nisu oglašavali.
Željko Komšić je Dodiku postavio pitanje čime bi to ratovao i iz kojih sredstava bi plaćao više od sedam hiljada Srba zaposlenih u institucijama BiH? Dio javnosti BiH pak smatra da je ponovo riječ o “praznim prijetnjama koje Dodik u kontinuitetu koristi već cijelu deceniju”“ i da “ svijet neće dozvoliti da BiH bude poprište novog oružanog sukoba”.
Ali valja podsjetiti da dok je svijet spavao izvršen je genocid u Srebrenici. Dok je svijet spavao ubijeno je 3.100 civila, od čega 102 djece i 260 žena u Prijedoru. I dok je svijet spavao Sarajevo je pod opsadom uz nestašicu hrane, vode, bez električne energije uz stalna granatiranja bilo 1.425 dana. Sve dok Bill Clinton nije procijenio da bi mu za drugi mandat u Bijeloj kući dobrodošlo da SAD uz podršku NATO okončaju rat u BiH.
Zato je teško povjerovati u poruke kakve smo slušali 1991/92. godine: “Mirno spavajte, rata neće biti”. Milorad Dodik po svemu sudeći zaigrao je posljednju hazardersku igru. I malo je vjerojatno da će stati prije nego za sobom u ambis povuče cijelu državu.
Zato malo ko od onih koji su prošli strahote minulog rata, bez obzira iz kojeg nacionalnog korpusa dolazi, teško da može mirno spavati.