Piše: Drago Hedl
Otvorio, pa ga zatvorili – tako bi, da još bocka satirička žaoka legendarnog Feral tribunea, vjerojatno glasio naslov teksta o uhićenju do jučer javnosti posve nepoznatog Andrije Klarića, vlasnika teretane Quantum Premium Gym na zagrebačkoj Trešnjevci. Njega je policija uhapsila u ponedjeljak ujutro nakon što je, prkoseći mjerama Nacionalnog stožera civilne zaštite, ne obazirući se na tvrdi lockdown, otvorio svoju teretanu, pa je završio u pritvoru. Prijeti mu do dvije godine zatvora; bit će optužen za kazneno djelo širenja i prenošenja zarazne bolesti, a dogodi li se i dokaže da se – nedajbože – u njegovoj teretani, netko od četiri osobe koje je policija ondje zatekla zarazio covidom-19, mogao bi u zatvoru odležati i tri godine.
STRAH: Upravo strah od rigoroznih kazni odagnao je vlasnike kafića da otvore svoje ugostiteljske objekte, što su najavljivali prošlog tjedna prijeteći masovnim neposluhom zbog strogih mjera čijem su se popuštanju nadali. Ali Nacionalni stožer bio je neumoljiv: mjere ostaju unatoč poboljšanoj epidemiološkoj slici i činjenici da se broj oboljelih, koji je u jednom trenutku dnevno dosezao gotovo pet tisuća novih slučajeva, desetak puta smanjio. Stožer ugostiteljima nije dopustio čak ni posluživanje kave za van, mada se coffee to go uredno može kupiti u pekarnicama i na novinskim kioscima. Šef nacionalnog stožera ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović objasnio je kako bi posluživanje kave za van bilo isto što i otvaranje kafića.
Sve to rasrdilo je ugostitelje, a razmjere njihovog očaja bilo je moguće shvatiti kada su počeli upirati prstom na Srbiju kao uzornu zemlju u kojoj kafići unatoč pandemiji normalno rade. Književnica Vedrana Rudan dosula je ulje na vatru, objavivši na svom blogu kako je ovih dana, zajedno sa suprugom, prošetala Knez Mihailovom, srcem Beograda, i popila kavu u jednom od kafića. “Što je ovo? Kafići? Kafići! Otvoreni kafići?!” napisala je poznata književnica i nastavila: “Ušli smo u jedan. Popili smo kavu kao ljudi nakon tko zna koliko vremena. Koji osjećaj! Biti s ljudima. U Srbiji nema više mrtvih zato jer se kava pije tamo gdje bi se trebala piti”.
U vrijeme kada se ovaj tekst bude pojavio u Novom magazinu, ove srijede, u Zagrebu će se, na Trgu bana Jelačića održati prosvjed ugostitelja protiv strogih mjera kojima vlasti misle obuzdati pandemiju. Najavljuju masovni izlazak, ogorčeni su, tvrde da su na rubu propasti i da, baš kao ni vlasnici teretana, ne mogu izdržati daljnji produžetak mjera. Zasad su, kao što smo rekli, odustali od nezakonitog otvaranja, no čini se da je vlast njihovo upozorenje ipak shvatila ozbiljno. Nakon što je u ponedjeljak uhićen onaj nesretni vlasnik teretane, Nacionalni stožer shvatio je kako bi policija bila nemoćna da vlasnici svih kafića i teretana istodobno i organizirano otvore svoja vrata, izražavajući masovni građanski neposluh. Lako je, naime, uhititi jednu osobu, kao što je bio slučaj s vlasnikom teretane, ali što ako to učini njih nekoliko desetaka tisuća? Zato je stožer najavio kompromisno rješenje: održi li se sadašnje epidemiološko stanje, od 15. veljače moglo bi biti dopušteno otvaranje terasa kafića.
Ipak, usporedba sa Srbijom, kad je u pitanju rad kafića, mnogo manje boli od onoga što je književnica Rudan napisala na svom blogu kad je riječ o cijepljenju. Vlasnici kafića, naime, poslovično jamraju i svako malo spominju kataklizmičke scenarije svoga poslovanja: najavljivali su propast nakon (kratkotrajne) zabrane pušenje u kafićima, potom su se bunili zbog strogih mjera o klimatizaciji prostora, onda im je smetalo uvođenje fiskalnih računa, pa previsok PDV… Ali kad je riječ o cijepljenju građana i ozbiljnom zastoju koji je nastao zbog neisporučivanja vakcina, ono što je na svom blogu napisala književnica Rudan bio je pravi hladni tuš.
Napisala je kako se u Srbiji cijepila bez problema i čekanja kao “umjetnica čija se predstava igra u Beogradu”, te da kao “autorica mnogih objavljenih knjiga u Srbiji” ima pravo na cjepivo protiv koronavirusa. I nastavila: “U Srbiji je već cijepljeno 400.000 ljudi, može se i birati cjepivo. Kinesko, rusko, Pfizer i još neko, zaboravila sam mu ime. Šutjeli smo. Što je ovo? U Srbiji švedski stol krcat cjepiva?”, napisala je Vedran svoje, za hrvatske prilike, nadrealno iskustvo.
ZNOJ: Hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš prilično se znoji objašnjavajući zašto je došlo do zastoja u cijepljenju i zašto je Hrvatska, tek u simboličnim brojkama, uspjela cijepiti svoju populaciju. Kada je početkom godine stiglo desetak tisuća doza vlast je pompozno krenula u kampanju, pa su se pred televizijskim kamerama javno cijepili ne samo predstavnici najugroženijeg dijela populacije, štićenici domova za starije osobe, već i saborski zastupnici. Kako bi eto, sumnjičavim građanima vlastitim primjerom ukazali da nema razloga za strah od cijepljenja. A onda je sve stalo, pa je službeni Zagreb počeo prstom upirati na Bruxelles, ne da bi kritizirao očito neuspjelu politiku EU u osiguranju dovoljnih doza cjepiva već da bi poručio: ni u ostatku Europske unije stanje s cijepljenima nije ništa bolje.
Dodatnu konfuziju pak izazvala je tvrdnja epidemiologa kako oxfordsko cjepivo AstraZenece ne pomaže u cijepljenju osoba starijih od 65 godina, dakle onih koji spadaju među kategoriju najugroženijih osoba. Epidemiologinja Iva Pem Novoseč tako je iznijela prognozu da bi, prema sadašnjem tempu cijepljenja, Hrvatska do ljeta, odnosno jeseni, mogla imati procijepljeno 50 posto populacije. No, mnogi to smatraju vrlo optimističnom izjavom, bez obzira na to što je Pfizer obećao u sljedećim tjednima nadoknaditi doze koje nije isporučio.
Ne samo javnost već i oporba posljednjih dana prozivaju vlast da se u nabavci cjepiva oslonila isključivo na EU, te da je trebalo razgovarati i sa drugim proizvođačima, Kinom i Rusijom. No, odgovor je bio kako ta cjepiva nisu odobrena u Europskoj uniji. Ruski veleposlanik u Zagrebu Andrej Nesterenko podsjetio je pak kako je Mađarska, koja je kao i Hrvatska članica EU, dio svog stanovništva cijepila Sputnikom V, te da je Rusija spremna Europskoj uniji isporučiti 100 milijuna doza u drugom tromjesečju.
Ali Zagreb se i dalje strogo drži eurodiscipline, pa od Rusije nije ni zatražio cjepivo jer, ne želeći se zamjeriti Bruxellesu, poput Srbije “ne sjedi na nekoliko stolica” i zato ne šuruje s Kinezima i Rusima. Književnica Vedrana takvu politiku Zagreba opisala je ovako: “Hrvatska ne sjedi ni na jednoj stolici, Hrvatska sjedi na guzici i ukočena bulji čekajući milost svojih gospodara.”
Ali treba se još samo malo strpjeti. U svibnju, za samo četiri mjeseca, u Hrvatskoj su lokalni izbori. Hrvati će ponovno na birališta, a iz nekih nepoznatih razloga – koje ne mogu objasniti ni najupućeniji epidemiolozi – virus jenjava i gotovo posve nestaje u vrijeme kad se bira vlast. Tako je bilo prošle godine, i to čak dva puta: prvi lanjski lockdown otključan je baš u vrijeme kampanje za ljetne parlamentarne izbore, a potom sredinom listopada epidemija se ponovno razbuktala čim su završeni unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.