Piše: Gordana Katana
Pred brojnim kafićima u naseljima van gradskog središta u prijepodnevnim satima uobičajena je slika vidjeti dva ili tri Banjalučanina zašla u osmu deceniju života kako piju kavu bez obzira na vremenske uvjete. Objašnjenje zašto ne ulaze u kafiće je u pravilu isto – strah od zaraze koronavirusom, ali i potreba za održavanjem kakvog-takvog socijalnog života koji im je od izbijanja pandemije uskraćen.
Većina njih, ali i ostali građani Bosne i Hercegovine s pažnjom prate vijesti čekajući informaciju kada će cjepivo stići i početi imunizacija. No, od decembra prošle godine kada su počela cijepljenja prvo u Velikoj Britaniji, potom i ostalim državama Evropske unije, a potom i masovna imunizacija stanovništva u Srbiji, jedino što se od zvaničnika na entitetskom i državnom nivou može čuti jesu prazna obećanja. Da cjepivo stiže koncem januara, polovinom februara, do kraja prvog kvartala ove godine…
BiH se uključila u COVAX program za nabavku cjepiva, no kako u ovoj državi ništa ne može biti učinjeno bez problema, uplata 1,2 miliona doza je kasnila jer, za razliku od Republike Srpske i Brčko distrihta, Federacija BiH nije uspjela na vrijeme sakupiti novac i uplatiti svoj dio za kvotu cjepiva za koje je iskazala potrebu. No, ima li se u vidu činjenica da ni na nivou Evropske unije proces nabavke cjepiva ne ide predviđenom dinamikom, u BiH se sada već javno govori da niko sa sigurnošću ne zna kada će plaćeno cjepivo stići. A da koliko sutra i bude dopremljeno, naručena količina dovoljna je za cijepljenje tek 20 odsto populacije.
Ima li se u vidu da se suzbijanje pandemije covida-19 može obuzdati tek nakon što imunizacija obuhvati 70 odsto stanovništva, vraćanje u kako-tako normalne tokove života krajnje je neizvjesno. No, unatoč konstantnom strahu od zaraze, statistici koja neumoljivo ukazuje da je BiH, s obzirom na broj stanovnika, na vrhu evropske ljestvice po broju preminulih od koronavirusa, u zemlji se živi kao da se ništa ne događa. Nošenje zaštitnih maski, održavanje fizičke distance, ograničenje radnog vremena ugostiteljskih objekata do 22 sata u RS-u, odnosno 23 u Federaciji i policijski sat koji u Federaciji BiH počinje u 23 sata jedine su preventivne mjere koje se provode.
EKONOMSKA KRIZA: O novom “zaključavanju” koje bi podrazumijevalo zatvaranje ugostiteljskih objekata, tržnih centara, provođenje nastave na daljinu, rad od kuće u svim djelatnostima gdje je to moguće niko i ne pomišlja. Razlozi su jasni. Niti entitetski niti državni budžet nemaju novca da pokriju troškove novog lockdowna. Naime, proljetno zaključavanje ionako siromašnu državu dodatno je ugrozilo, sektori ugostiteljstva, trgovine, javnog transporta su na koljenima. Ništa bolja situacija nije ni u realnom sektoru, koji je kao i u svim zavisnim perifernim ekonomijama baziran na lom-poslovima i potpuno ovisan o inostranim tržištima. Prema podacima Zavoda za statistiku BiH od marta do decembra prošle godine 30.000 radnika je ostalo bez posla. No, riječ je samo o onima koji su imali ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Ali na biroe rada u međuvremenu se prijavila i armija onih koji su radili na određeno vrijeme. I to je, ukazuju ekonomski analitičari, tek početak jer ekonomski oporavak nije ni na vidiku i trebat će barem dvije godine da se BiH vrati na pozicije na kojima je bila prije izbijanja pandemije.
Sve su to razlozi zbog kojih je početak imunizacije toliko važan. Ali država u kojoj se stranke koje obnašaju vlast nisu kadre efikasno dogovoriti oko bilo kojeg pitanja, evidentno nije u stanju adekvatno odgovoriti na ovako složenu situaciju.
Stoga je tek 21. januara postignut dogovor između Vijeća ministara i entitetskih vlada da će Bosna i Hercegovine započeti direktnu nabavku vakcina. “Odlučili smo započnemo direktnu nabavku ‘pfizer’, ruske i kineske vakcine”, saopštio je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija, te po ko zna koji put ponovio i da “Bosna i Hercegovina očekuje i dalje vakcine iz COVAX programa”.
Premijer RS-a Radovan Višković istom prilikom je saopštio da u kratkom vremenskom roku očekuju vakcinu “sputnjik V” u BiH. “Republika Srpska je veoma blizu da riješi pitanje nabavke ruskih vakcina, a ako ima volje u Federaciji da i oni nabave tu vakcinu, možemo to raditi skupa. U najkraćem vremenskom periodu mi očekujemo rusku vakcinu u BiH. Na sastanku smo utvrdili da je i Federacija zainteresovana da nabavi jedan broj ruskih vakcina, a sutra će iskazati svoje potrebe za ovom vakcinom”, naveo je Višković.
Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, i Višković rekli su kako u budžetima imaju novac za cjepivo. “Federacija BiH je spremna da plati bilo koju vakcinu koja može doći ranije”, ustvrdio je Novalić.
Građanima su saopštili i da bi kroz mehanizam snabdijevanja Evropske unije u BiH trebalo stići 892.000 doza dvije vrste cjepiva.
Ono što je potpuno jasno jeste činjenica, upozoravaju brojni svjetski stručnjaci, da će 2021. godinu u svijetu obilježiti “vakcionalizam” i Aparthejd i da je izostanak solidarnosti prema malim državama slabih ekonomija i zemljama trećeg svijeta sasvim izvjestan. U toj situaciji zemlje van Evropske unije, kada govorimo o području Zapadnog Balkana, primorane su da se same konsolidiraju. Najbolji primjer za to je upravo Srbija, koja je započela nabavku cjepiva i u kojoj se unazad nekoliko dana provodi masovna imunizacija stanovništva.
Kako smo već naveli, BiH opterećena unutrašnjim trvenjima u kojoj se iz dana u dan odvijaju jalova nacionalistička prepucavanja, u kojoj se vlast na državnom nivou, kako to ističi političari, “sastavlja” od kvota Srba, Bošnjaka i Hrvata, nije kadra da učini bilo kakve iskorake kojima bi zajedničkim djelovanjem olakšala život građanima u ovako složenim situacijama.
NORMALIZACIJA LUDILA: Stoga je u ovoj državi sve što se dešava i sve što rade političari postalo potpuno normalno. Uključujući i izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je za ovu sedmicu najavio sastanak s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem tokom kojeg će tražiti da Srbija dio svog cjepiva ustupi Republici Srpskoj, dakle, ne za stanovništvo cijele BiH nego, kako je Dodik istakao, za “potrebe srpskog naroda”. Opozicija u RS-u ovu Dodikovu izjavu dočela je na nož i optužila ga da stranka koju vodi (SNSD) i čiji su kadrovi na čelu s njim na svim ključnim pozicijama i na državnom i entitetskom nivou nije kadra riješiti bez tuđe pomoći nijedan problem od interesa za građane. Dodik je pak uzvratio patetičnim istupom da se “od brata ne prosi nego traži pomoć”, te da ako je to “potrebno spreman je i prositi za svoj srpski narod”.
Što se tiče građana u BiH, koji su spremni cijepiti se, njima je, potvrđuju brojne ankete koje su uradili ovdašnji mediji, sasvim je svejedno kako će država nabaviti cjepiva. I od koje kompanije. Odnosno, za njih je sasvim nebitno hoće li im “pfizer”, “astra zeneca”, “moderna”, “sputnjik V” ili bilo koje drugo cjepivo omogućiti da život nastave s manje straha do zaraze covidom-19.
I kada smo kod Milorada Dodika, a gotovo identične poruke stižu i od čelnih ljudi u Federaciji BiH, jeste da i Republika Srpska i Federacija imaju jedan od najboljih zdravstvenih sistema u svijetu. Da situacija nije ovako ozbiljna, da se centralne informativne emisije u svim medijima svakodnevno ne otvaraju podacima o broju novozaraženih i preminulih od koronavirusa, da se zdravstveni sistem dobrim dijelom tokom cijele pandemije nije održavao na brojnim donacijama medicinske opreme, ovakve tvrdnje bi ljude mogle samo nasmijati.
No, onima koji su oboljeli od covida-19, koji su danima čekali na testiranje i pregled u redovima pred covid-ambulantama, nije do smijeha. Kao ni bilo kome drugom ko svakoga dana ozbiljno razmišlja hoće li se zaraziti i šta ako se to desi.
A ako i kada cjepiva konačno počnu stizati u BiH, prije svega ona koja se moraju čuvati na temperaturi do -80 stupnjeva, nije jasno kako će se to osigurati. Iz Instituta za javno zdravstvo ne stižu jasni odgovori imaju li uopće komore u kojima se cjepiva mogu pohraniti. Jedino što se zna jeste da su “u toku izrade planova za imunizaciju” i “planova za osposobljavanje medicinskog kadra za njegovo provođenje”.
I dok na jednoj strani u BiH među dijelom stanovništva raste strah i nezadovoljstvo, na drugoj strani, u namjeri da kako-tako održe poslovanje, skijaški centri na Jahorini, Bjelašnici, Vlašiću, Kupresu reklamiraju se kao “corona-free” zone. Ski-staze su pune ljudi, hoteli, restorani, a osim domaćih gostiju te prednosti koriste i građani susjedne Hrvatske i Srbije. Zaštitne mjere se ignorišu i javnost se s pravom pita hoće li zimske destinacije postati novi klasteri zaraze.