Piše: Gordana Katana
U Bosni i Hercegovini još jedan diplomatski skandal; Diplomatski skandal u režiji Šefika Džaferovića i Željka Komšića – sažetak je reakcija koje su stigle iz bh entiteta Republika Srpska nakon što su dva člana Predsjedništva BiH (Džaferović i Komšić) odbili da se sastanu s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejem Lavrovim tokom njegove službene posjete ovoj zemlji.
U medijskom izvještaju javnog servisa RS-a gledateljima se objašnjava da je “bošnjačkom i hrvatskom članu državnog Predsjedništva zasmetao dekor tokom sastanka Milorada Dodika s Lavrovom u Istočnom Sarajevu”. “Dekor” je izostanak zastave BiH iako je Dodik Lavrova primio ne kao lider SNSD-a nego kao predsjedavajući Predsjedništva BiH. Za Džaferovića i Komšića taj izostanak “dekora” jasno je stavio do znanja nepoštovanje BiH, njenih simbola i institucija, preko kojeg nisu mogli preći, pa makar se radilo i o šefu diplomatije jedne od najvećih svjetskih sila.
ZLATNO DOBA: I dok su politička javnost i provladine organizacije iz RS-a nastavili i nakon 15. decembra da se bave ovom temom, BiH je potresao istinski diplomatski skandal. Naime, suprotno svim diplomatskim protokolima koji jasno reguliraju šta se i kome od stranih zvaničnika može pokloniti, Dodik je Lavrovu, kako su izvijestili mediji iz RS-a, sve potkrijepljeno fotografijama i video-materijalom, “poklonio pozlaćenu ikonu Svetog Nikole staru 300 godina, pronađenu u okolini Luganskog” (okupirane ukrajinske teritorije od Rusije).
Nije prošlo ni 48 sati od uručivanja poklona, a službenom notom, zbog pečata na poleđini ikone, upućenom ministarstvu vanjskih poslova BiH oglasila se Ambasada Ukrajine u BiH sa zahtjevom za provjeru njenog porijekla.
MVP BiH notu je proslijedilo Predsjedništvu BiH, a ministrica vanjskih poslova Bisera Turković saopštila je kako je od Predsjedništva BiH zatraženo izjašnjenje o diplomatskoj noti Ambasade Ukrajine zbog ikone. Turković je objasnila da se traži osnov po kojem se došlo u posjed nečega što “ne pripada BiH, kao i objašnjenje kako je to otišlo dalje. U svakom slučaju, ako je riječ o ozbiljnim krađama, ozbiljnim otuđenjima imovine koja se nelegalno našla na teritoriji Bosne i Hercegovine, onda treba da se uključi i Tužiteljstvo i SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu).”
Uslijedila je i reakcija Tužiteljstva BiH, koje je saopštilo da je “formiralo predmet”, a zatražena je i pomoć Interpola. Iz Ukrajinske pravoslavne crkve, koja je neovisna o Ruskoj pravoslavnoj crkvi, za RSE su kazali da je incident u Sarajevu politička gesta prema Rusiji. “Ovo je politička gesta prema Ruskoj Federaciji jer je ova ikona upravo s teritorija koji je sada, nažalost, pod okupacijom. I to ne ovisi o nama kao crkvi. Zaista je dobro što je Ministarstvo vanjskih poslova BiH reagiralo na ovaj događaj jer se takve stvari uopće ne bi smjele događati. Svaka nacija mora poštivati druge nacije i ne činiti takve stvari”, izjavio je mitropolit ukrajinski Epifanije u intervjuu za Ukrajinski servis RSE.
Istovremeno, član Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio je da, “u slučaju da je tačno da je riječ o ikoni koja potječe iz Ukrajine i koja je donesena u Banjaluku tokom sukoba u Ukrajini, dakle ukradena, onda neko mora da ide u zatvor”.
“Ako imalo hoćemo da smo država. Ili da sam predsjedavajući Predsjedništva BiH Dodik kaže odakle mu to, ko mu je to donio, ko mu je dao. Ovo ne može završiti na onome ‘pojeo vuk magarca’ jer je riječ o krađi, skandalu međunarodnih razmjera, riječ je o nečemu što se procesuira u svakoj normalnoj zemlji. Ovo mora završiti na sudu, neko mora otići u zatvor ako je tačno. Dosta stvari ispadne da nije tačno, ako je tačno, onda je to odgovor”, podvukao je Komšić.
I dok su ne samo mediji u BiH i regionu nego i brojne svjetske agencije izvještavale o ovom skandalu, RTRS je danima cijeli slučaj ignorirao, jednako kao i Milorad Dodik i njegov ogromni savjetnički tim, koji se inače oglašavaju i kad ih se za bilo koji događaj u BiH pita i ne pita.
I ko zna koliko bi trajala zavjera šutnje, ili bolje rečeno nemušti pokušaj da se tom šutnjom cijeli slučaj relativizira, da nije stiglo saopštenje Ministarstva vanjskih poslova Rusije u kojem je navedeno da će ikona biti vraćena BiH dok se cijeli slučaj ne razriješi. Najavljeno i učinjeno – Rusija je 23. decembra vratila ambasadi Bosne i Hercegovine u Moskvi pozlaćenu ikonu.
Ipak, ono ključno za cijeli ovaj skandal jesu obrazloženja koja su počela stizati iz Dodikovog okruženja.
BUDALAŠTINE: Prvi se oglasio Nikola Kusovac, kontroverzni stručnjak za umjetnine, koji je ustvrdio kako su “budalaštine” tvrdnje da se radi o kulturnom dobru Ukrajine i da je ikona “umetnički gledano beznačajna, a tržišno vrlo skromna, i to zbog okova koji je od srebra”, te da zbog “vrlo rđave izrade nema veliku vrednost”. “Ko dobije 150 do 200 eura za nju, to je savršeni trgovac”, rekao je Kusovac.
Ove tvrdnje Kusovca bile su i osnov za prvo zvanično reagovanje Dodikovog kabineta, u kojem su naveli da ikona “nije bogoslužbena već privatna, koja se proizvodila u velikim tiražima i prodavala za nekoliko rubalja”.
No, o kakvom se ekspertu radi u slučaju Nikole Kusovca, na čijem mišljenju baziraju svoje stavove u kabinetu člana Predsjedništva BiH, svjedoči pisanje srbijanskih medija da je Kusovac ranije bio predmet istraga Tužilaštva jer je za falsificirane slike davao potvrde da su prave i time falsifikovao službene isprave.
Jednom zakotrljana grudva kontroverznih i nemuštih izjava kojima se Dodik pokušava amnestirati od ovog skandala nastavila se i oglašavanjem njegovog savjetnika Radovana Kovačevića.
“Ikona je bila u privatnom vlasništvu jedne porodice iz Banjaluke, koja ju je tu imala duže od 15 godina. Oni su poželjeli da ta ikona bude poklonjena Lavrovu”, naveo je Kovačević, te dodao da je tu i pitanje vrijednosti same ikone. “Ikona, naravno, ima sentimentalnu vrijednost, te vrijednost na osnovu toga što je u pitanju pravoslavna ikona koja je osveštana, ali nema nikakvu značajniju materijalnu vrijednost”, istakao je Kovačević.
Ono što je veoma bitno, ustvrdio je Kovačević, “a što svako može da provjeri, jeste da je takve ikone lako moguće pronaći na internetu. “Ima ih mnogo i njihova cijena se kreće od 100 do 200 evra”, kazao je Kovačević.
Naveo je da su “izvršili provjeru da ne postoji potraga za spornom ikonom bilo gdje, te da se ne nalazi u bilo kakvoj evidenciji, te stoga nije na bilo koji način nikada predstavljala kulturnu baštinu ili bilo šta drugo.” Tako da je i to stvar koja je jako bitna. Ne radi se o bilo kakvom kulturnom blagu ili bilo čemu drugom. To su najobičnije spekulacije za koje niko nije ponudio bilo kakav dokaz, ali je namjera bila potpuno i jasno politička”, podvukao je Kovačević.
E koje banjalučke porodice? Ako je sve to tačno, zašto se neko stidi da dar vrijedan tričavih dvjestotinjak eura, koji ima tek emotivnu vrijednost, kaže imenom i prezimenom koje? Sve su to pitanja na koja odgovora nema i ko zna hoće li ga ikada i biti.
Politički analitičari složni su u ocjeni da je Lavrova posjeta BiH i način na koji je bila utanačena (prvo sastanak sa Dodikom i rukovodstvom RS-a u Istočnom Sarajevu), a tek potom odlazak u glavni grad BiH, podrška vojnoj neutralnosti RS-a, zahtjev za gašenje OHR-a više imala za cilj slanja poruke Evropskoj uniji i administraciji novog predsjednika SAD-a nego istinske podrške politici Milorada Dodika u BiH.
Istina, Dodik je dobio ono što je i tražio – formalnu potvrdu ispravnosti svoje politike iza koje stoji Rusija i Lavrova ispratio u uvjerenju da je najjača politička figura u BiH. No, zbog nemara protokola i Dodikovog kabineta i MVP Ruske Federacije, sve poruke šefa ruske diplomatije upućene zapadnom svijetu kao otvoreno miješanje Rusije u unutrašnja pitanja BiH, vezane za izmjene Ustava i Izbornog zakona, izrečene prije svega u Beogradu i Zagrebu, pale su u drugi plan.
Milorad Dodik izblamirao je i Lavrova, i Rusiju, i BiH, i u konačnici samog sebe. Njegova bahatost kojom se rukovodi kao političar ovog puta bi mogla doći na naplatu. Stoga i ne treba čuditi što se bh javnost, ma kako to na prvu neprimjereno izgledalo, pita da li je i informacija da je zaražen covidom-19 i stoga hospitaliziran samo manevarski potez u kojem traži modus i vrijeme, ako je to uopće moguće, kako da se izvuče iz ovog skandala.