Svetsku premijeru ovo ostvarenje imalo je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Kanu, gde je Pavlikovski osvojio nagradu za najboljeg reditelja. Istorijska drama „Očevina“ usredsređena je na odnos nobelovca Tomasa Mana (Hans Cišler) i njegove kćerke Erike (Sandra Heler), glumice, spisateljice i vozačice automobilskih trka. U leto 1949, na vrhuncu Hladnog rata, otac i kći kreću na zahtevno i emotivno putovanje crnim Bjuikom koje ih vodi kroz razorenu Nemačku, od Frankfurta pod američkom dominacijom do Vajmara pod sovjetskom kontrolom. Vraćajući se kući nakon šesnaest godina egzila u Sjedinjenim Državama, Tomas Man suočava se ne samo s podeljenom domovinom, nego i s dubokim rascepom unutar vsopstvene porodice.
„Čini mi se da film prirodno pripada Sarajevo film festivalu jer je duboko prožet istorijom i sukobima, pojmovima koji su u Bosni i Hercegovini još uvek živi u sećanju. Festival pruža idealan kontekst za njegovo prikazivanje. A moj odnos sa SFF-om seže decenijama unazad“, objašnjava Pavlikovski.

Njegov dokumentarni film „Srpska epika“ (1992) prikazan je na počecima SFF. Godinama kasnije, njegovo ostvarenje „Hladni rat“ otvorilo je 24. SFF (2018). Naredne godine, Pavlikovskom je dodeljeno Počasno Srce Sarajeva, a u sklopu programa „Posvećeno“ (Tribute to) prikazana je retrospektiva njegovih filmova.
„Ovo je zaista festival koji mi je jako blizak. Izuzetno cenim poseban odnos koji sam u Sarajevu razvio s Mirom i Jovanom. Povezanost je to s ljudima koji vole film, ali koji razumeju i istoriju. Čini mi se da moji filmovi, posebno poslednja tri koja su duboko prožeta istorijom, tamo zaista pronalaze svoj prirodan dom. Zato mi je jako drago što se vraćam i posebno me veseli što će upravo ovaj film otvoriti Festival“, napominje Pavlikovski, ističući višegodišnju uspešnu saradnju s osnivačem SFF Mirsadom Purivatrom i sadašnjim direktorom Festivala Jovanom Marjanovićem.
Poljski reditelj Paveł Pavlikovski započeo je karijeru režirajući nagrađivane dokumentarne filmove, a potom se uspešno prebacio na igrane s filmovima „Poslednje utočište“ (2000) i „Moje leto ljubavi“ (2004), koji su mu doneli nagrade BAFTA.
Njegov film „Ida“ (2013) osvojio je Oskara za najbolji međunarodni igrani film, kao prvi poljski film koji je to postigao. Takođe je osvojio pet Evropskih filmskih nagrada, uključujući nagrade za najbolji film, režiju i scenarij. Zatim je njegova drama „Hladni rat“ (2018) imala svetsku premijeru na Filmskom festivalu u Kanu, gde je Pavlikovski ovenčan nagradom za najboljeg reditelja. I sa “Hladnim ratom” Pavlikovski je osvojio pet Evropskih filmskih nagrada, među kojima i one za najbolji film, kao I najboljeg reditelja i scenaristu.

