EuroPride2022: Kobni signali

16.9.2022.

Zvanično Evroprajd/EuroPride2022 počeo je u ponedeljak 12. septembra u Beogradu podizanjem zastave duginih boja ispred Palate Srbija. Zvanično takođe, zabranjena je šetnja zakazana za 17. septembar. Razlog koji je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) navelo ukratko glasi: „…Jer je za taj dan zakazan kontraskup i postoji opasnost od sukoba te dve grupe.“

Zabranjen je i skup u organizaciji „antiglobalista“ najavljen kao „porodična šetnja“ zbog opasnosti od „napada i sukoba, kao i opasnosti od nasilja, uništavanja imovine i drugih oblika narušavanja javnog reda u većem obimu“, odlučio je MUP, a ministar u tehničkom mandatu Aleksandar Vulin rekao kako bi „u trenutnoj geopolitičkoj situaciji i tenzijama u regionu besmisleni sukobi na ulicama Beograda otežali poziciju naše zemlje, ugrozili bezbednost učesnika šetnji, ali i drugih građana“.

I ZABRANA I ŠETNJA: Prajd je, podsetimo, zakazan pre tri godine kada je Beograd dobio licencu za organizovanje ove evropske manifestacije – evropske, ne EU – a kontraskup je jedan u nizu septembarskih kojima desničari, uz prećutnu podršku vlasti i otvorenu podršku SPC, plaše ljude i ističu mete na čelima i leđima onih koji samo traže da budu jednaki i onih koji ih u tome podržavaju.

Zabranom šetnje Srbija će, nesumnjivo, zabeležiti veliki pad u poštovanju ljudskih prava i, može se reći sa još manje sumnje, izazvati nove teške napade na pripadnike i pobornike LBGT-ljudi i njihovih prava, koji će tog dana sigurno biti na ulici, a potom i na koncertu na Tašmajdanu. Suštinu je objasnio jedan od organizatora Prajda Goran Miletić i pre formalne zabrane najavom neformalnog skupa, a posle zabrane je izričit. „Policija ne može zabraniti šetnju, mi ćemo svakako šetati, mi smo miroljubiv skup. Ne dozvoljava se održavanje skupa na planiranoj ruti“, kaže Miletić, podsećajući na ranije odluke Ustavnog suda da su policijske zabrane šetnji bile protivustavne.

On najavljuje pravne mere, prvo žalbu MUP-u na rešenje, a posle žalbu Upravnom sudu ako MUP ponovi zabranu: „Ukoliko Upravni sud bude ćutao i ne bude dovoljno efikasan, mi bismo preduzeli dalje korake. Šetnja će se svakako desiti, shvatamo da to ne može na ovoj ruti, ali ćemo videti kuda dalje.“

Upravni sud je, inače, znamenit po sporosti, posebno kada, uprkos zakonima, treba podržati vlast, a Prajd je mnogo više od „pipave situacije“.

U povorci u subotu, makar neformalnoj, naći će se i više desetina stranih visokih zvaničnika, akreditovanih diplomata, aktivista za ljudska prava, novinara… Bez policije svi oni će biti otvorena meta. Razbijene glave – ako ih bude – biće očit dokaz nesposobnosti ili namerne nespremnosti države da se uhvati ukoštac s propagatorima nasilja, istih ili naslednika onih koji svakodnevno napadaju gej osobe i, podsetimo se, u dva navrata drastično su napali učesnike Prajda, 2000. i 2010.

Organizatori su pre zabrane učinili veliki ustupak vlastima skraćivanjem i promenom planirane trase i prebacivanjem subotnjeg muzičkog hepeninga s Malog Kalemegdana na Tašmajdan.

Biologija na ispitu, neka se spremi Istorija

„Ko je odgovoran za propagandu homoseksualizma i transrodnosti maloletnim licima, odnosno učenicima?“ Pitanje parlamentarnog Pokreta Dveri, povodom udžbenika Biologije za osmi razred, dobiće novi odgovor nakon inicijative ministra prosvete u tehničkom mandatu Branka Ružića Nacionalnom prosvetnom savetu da preispita i (ponovo?) dâ stručno mišljenje. Reč je o delu Programa koji se odnosi na raznovrsnost biološke osnove pola i polnih karakteristika, koje uključuju ponašanje i individualni osećaj pripadnosti nekom od rodova.

Sve zbog „polemike koja je u proteklih nekoliko dana prisutna u javnosti“ iako u potpunosti, kaže Ružić, razumem i podržavam „da učimo decu o toleranciji i međusobnom poštovanju, razumevanju različitosti i prihvatanju istih, ali na bazi priznatih naučnih teorija i u skladu s politikama države u kojoj živimo“.

Problematizovanje pola i roda nije novina, a uzavrelo je uoči Prajda kada je, očito, pogodno vreme da se rod izbaci iz škole i tinejdžeri ostanu bez i tog stidljivog odgovora na pitanje zbog čega se pol i rod kod nekih osoba ne poklapaju.

NPS će formirati radnu grupu u koju će pozvati najeminentnije profesore biologije i predstavnike Srpskog biološkog društva da preispitaju deo programa nastave i učenja biologije za osmi razred koji se odnosi na rodni i polni identitet, potvrdio je za Danas Radivoje Stojković, predsednik tog tela, naglašavajući da će Savet kao i dosad uvažiti mišljenje struke i nauke i da bi njegov stav trebalo da bude poznat za dve nedelje, kao i da je Srpsko biološko društvo 2019. dalo pozitivno mišljenje za taj program.

A posle će verovatno na ispit i Istorija za osmake, pošto Dveri tvrde kako se „propagandom homoseksualizma i transseksualizma maloletnim licima bavi i udžbenik iz istorije za osmi razred IK Klet“.

Nesporno, zbog lakšeg obezbeđivanja skupa nesumnjivo visokog rizika. Istovremeno, u više desetina puta ponavljanoj sintagmi „skup visokog rizika“ je i sva filozofija i mimikrija protivnika i Evroprajda2022 i Prajda uopšte, kao i pre svega LBGT+ ljudi; udruženim delovanjem usredsređenih desničara – mada zbog pristojnosti ne koristimo pravi izraz za njihovo ponašanje – Srpske pravoslavne crkve, koja je iznebuha postala simbol državnosti, a posebno nemoćne, ali retorički zapaljive države, Prajd ponovo lansiran kao veleizdajničko, bolesno, opasno po porodicu i društvo, posebno decu i porodicu, nasilničko (!?) ponašanje…
I naravno, instruisano spolja, sa „trulog“ valjda Zapada, koji bi da zdravu Srbiju, kako reče nimalo duhovnički patrijarh Porfirije – siluje. Što otvara dve nove škrinje – javno protivljenje evropskom putu Srbije i, sledstveno, hrljenje u zagrljaj „majčice“ Rusije. A taj drugi put, dabome, vodi kroz pravoslavlje, čiji su ne baš malobrojni pedofili u mantijama – ponovimo, za svaki slučaj – i tamo i ovde, kao i na istom tom trulom Zapadu, uglavnom zaštićeni od ovozemaljskih sudova, a „grešnici“, odnosno sveštenici-homoseksualci nisu ni predmet onozemaljskog.
 
NIJE TREĆI NJUTNOV ZAKON: Na ovogodišnji Evroprajd mogao bi se mirne duše može primeniti treći Njutnov zakon – sila reakcije jednaka je sili akcije – da je to zbilja tako. No, u slučaju posebno šetnje, reakcija je znatno jača od onog što je u osnovi akcija, činilo se nepovratno osvojena, pravo da se šetnjom skrene pažnja na težak položaj gej-ljudi i nasilje koje trpe i kao zajednica i kao pojedinci. Iako je i prethodnih godina Parada bila oktroisana, ali ipak tolerisana i obezbeđivana.

So na ranu nazovi tradicionalista dodala je činjenica da se posle iznenadne najave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će Evroprajd biti odložen ili otkazan – zbog Kosova, dabome, pa još s naknadnom ispravkom „zabranjen“ – nisu pobunili samo domaći organizatori već i predstavnici svih relevantnih međunarodnih organizacija i institucija. Od UN preko Saveta Evrope i Evropske komisije do OEBS-a, liberalnih stranaka, pa i diplomata akreditovanih u Srbiji. Rečito je oćutala većina parlamentarnih stranaka koje imaju naziv demokratske, a promovišu se kao proevropske, sa izuzetkom obe izborne koalicije Moramo, čiji su predstavnici u znak podrške Prajdu na dan otvaranja uneli zastavu duginih boja u Skupštinu. I Marinike Tepić, koja je osudila zabranu i najavila da će šetati u subotu na Prajdu.

Otvorena ili prećutna podrška parlamentaraca raznih boja ZABRANI puni vesti i društvene mreže sedmicama, a pravi pogrom na LBGT+ ljude organizovana je ne uz sasluženje nego vođstvo SPC i njenog poglavara patrijarha Porfirija (vidi tekst Biljane Srbljanović u okviru). Pri čemu i pojedini poslanici i crkveni velikodostojnici pozivaju praktično na linč, toliko drastično da ni forma koja je odabrana, litije i moleban, ne može to da sakrije.

No, vratimo se onima koji smatraju da se osvojene slobode, makar i oktroisane, ne mogu suspendovati. Možda je najprecizniji u tome bio poverenik nemačke vlade za LGBT zajednicu Sven Leman u pismu upućenom predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i premijerki-mandatarki Ani Brnabić: „Srbija treba da omogući Evroprajd šetnju u Beogradu u subotu i da zaštiti njene učesnike. Oči cele Evrope uprte su u Srbiju. Ljudi iz mnogih zemalja doći će kao gosti u Beograd. Biće koban signal i ogroman korak unazad ako upravo vrhunac Evroprajda 2022 ne može da se održi ili ako ne bude dovoljno obezbeđen.“

SRAM I ZABRINUTOST: Mislio sam da će to biti dan kad ćemo biti presrećni zbog uspeha koji smo napravili, ali to nisu osećanja koja danas imam, rekao je posle otvaranja Nedelje prajda jedan od organizatora Marko Mihailović, direktor beogradskog Prajda, prisećajući se kako je pre tri godine, kada su osvojili licencu za Evroprajd, maštao o ovom danu koji je trebalo da predstavlja pobedu zdravog razuma, vrednosti, demokratije i poštovanja pravnog poretka.

„Osećam se posramljeno što na ovaj dan, koji je trebalo da bude početak jedne veličanstvene nedelje za naš grad, za našu zajednicu, za našu zemlju, stojimo simbolički ispred jedne od institucija koja nije uradila dovoljno da zaštiti naše ljudsko dostojanstvo, naša ljudska i Ustavom garantovana prava, umesto da ovde stoje svi zvaničnici grada Beograda i Republike Srbije, mi stojimo ponosni što uprkos svemu ne odustajemo od borbe za jedno bolje društvo, za jednu bolju Srbiju, za sve nas“, rekao je Marko Mihailović, direktor beogradskog Prajda.

Jedina državna zvaničnica na otvaranju sedmodnevne manifestacije ispred Palate Srbije bila je poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja je za Novi magazin ponovila očito uzaludnu nadu da će narednih dana predstavnici nadležnih institucija, ali i same države podržati Evroprajd, kao i da će retorika protivnika, posebno predstavnika SPC, biti bez teških reči.

PRIPREMA ZA – ZABRANU: Priprema za zabranu jeste krenula iznenadno i naglo – sa mesta koje odlučuje sve! – ali je onda temeljno građena izazivanjem tenzija kako bi se zabrana, iako protivustavna, opravdala. Posle sednice Saveta za nacionalnu bezbednost održane u subotu 10. septembra, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da parada neće biti zabranjena „zbog majmunskih boginja“: „Mi nećemo da se igramo i da se sprdamo sa građanima da izmišljamo gluposti – da zabranjujemo zbog majmunskih boginja, da pokušavamo da unižavamo ljude koji su naša deca, roditelji, braća, sestre… Ali situacija je teška, ne želimo da vidimo bilo kakve sukobe, moglo bi da dođe do većih nemira u kojima bi naša sila morala da bude veća, a to su stvari koje možemo da izbegnemo. Ti ljudi mogu da se okupljaju na raznim konferencijama, pevanjima, igranjima, a o svemu drugom MUP Srbije će na vreme obavestiti i njih i građane Srbije.“

Uz teško razumljive reči „valjda smo mi sa isturenim stomacima dali sebi za pravo da budemo mnogo lepši i pametniji od tih drugih, kao da to nisu naši građani, velika pošast i veliko zlo, a mi smo veliko dobro koji nismo homoseksualci“, u potpunosti je amnestirao SPC i patrijarhovu tvrdnju „da se zlo ne leči“: „Ne mislim da on ima bilo kakav loš odnos prema bilo kojim ljudima. Srpsku crkvu izuzetno poštujem, ona je od ključnog značaja za opstanak našeg naroda…Što se tiče zla, znate da mislim o Ani Brnabić da je zlo – ne bi bila ovde. Mislim da je reč o divnoj, sposobnoj, marljivoj i ženi koja radi najbolje stvari za našu zemlju. Imam u široj porodici divnu ženu koja je gej i ni za šta je ne bih menjao za neku drugu i ne mislim da je bilo kakvo zlo – toliko je dobra da mi nije lako da pronađem bolje.“

I zaključio: „Sada mi psuje majku veliki deo Srbije.“

A rečito ga je demantovao patrijarh dva dana kasnije: „Pa ko vodi krstaški rat. Drugi su došli u našu kuću i nama propagiraju svoje ideje, nameću ih. Oni hoće da nam kažu šta treba da budemo i kakvi da budemo. Mi smo u ovoj priči oni koji su izloženi nasilju. Siluju nam pamet, siluju nam dušu. Hteli bi, ali neće moći… Mi nikome ne namećemo ono što je naš način života, ali isto tako ne želimo da nam bilo ko, sa bilo koje strane, dolazi i nameće svoj pogled na svet i način života…“

Puna koordinacija u trouglu desničari poput Dveri, Zavetnika i Nade – SPC – vlast biće jasna ako u subotu, za razliku od ne/formalnog Prajda, izostane porodična šetnja. Ali Srbiju podjednako treba da brine što one već naznačene proevropske partije rečito ćute.

 

Patrijarh Porfirije – kolaboracija sa zlom

Piše: Biljana Srbljanović

Poslednjih godina se trudim da se uzdržavam od komentarisanja ispada Srpske pravoslavne crkve, najpre zato što nisam učlanjena u tu organizaciju i smatram da to vi pripadnici treba prvo da rešite sami, zatim jer od nje ne očekujem ništa, a pogotovo ništa dobro, i na kraju jer ne mogu da se razočaram u nešto što nikad nije skrivalo šta zapravo jeste.

Ipak se sad nešto mislim, više na nekom apstraktnom nivou: šta može osobu koja je na poziciji patrijarha, dakle, ko papa je, ko kraljica, ko Tito, ko Meril Strip, ko otac porodice u patrijarhatu, ko zaštićeni sustanar na doživotnom izdržavanju, ko član SANU ili Toni Soprano (nakon smrti majke i ujaka), ko Zevs da je, ili čak i najgori sudija američkog Ustavnog suda, ko Bajaga da je i redovni profesor Univerziteta (prtz), šta dakle može čoveka na poziciji doživotne i neupitne moći, s koje NIKO NE MOŽE DA GA SMENI, da natera na ovakvu kolaboraciju sa zlom?

Šta mogu da mu urade generali iz Sinoda? Šta je leveridž najmračnijih struja inače mračne skupine maškara da primoraju jednog, dosad manje-više pristojnog čoveka, da izađe i ponizi sebe tako što pristane da ćuti na razne nikanore i odlikovanja za razne šešelje, a progovori protiv nevinih ljudi i proglasi ih za zlo?

Šta može da ga natera na ovakvo posrnuće?

Razumem da je to sigurno većinski stav u menadžmentu i da trpi pritiske, ali: šta će da mu bude ako kaže – neću?

Neću da progonim progonjene, neću da stajem na stranu nasilnika, a protiv žrtve, neću da nevine krivim, a krivce da ne spominjem, neću da čitav jedan svet normalnih, običnih, ugroženih ljudi – klevećem da su zlo. Eto, neću. To da je rekao, šta bi moglo da mu bude?

Da ga smene – ne mogu. Da dobije otkaz – isto ne.

Šta je onda razlog ove strašne izdaje i posrnuća čoveka?
Ima dve mogućnosti:

1. ili je uvek mislio ovako kao sad, ali je lagao i krio se,
2. ili je ucenjen nečim većim i od mene i od vas.

Nema treće.

On odlično zna koliko LGBT ljudi ima među SPC vernicima. On još bolje zna da ti ljudi trpe nasilje, obespravljenost, poniženje, mržnju, svakojako zlo.

On zna da seksualni identitet nije uvoz Zapada, nije uvoz ni Istoka, ako ćemo pravo. LGBT identitet dolazi iznutra, on je deo čovekove prirode, neodvojiv, prirodan, imanentan i urođen.

On zna da je u pitanju jedna toliko prirodna stvar da je nemoguće racionalno objasniti otpor.

On zna značaj kvir identiteta od antičke filozofije i svih civilizovanih društava, učio je da ceni pedera Platona, bre.

Hoću da kažem, nije u pitanju Risto ili Filaret, svi mislimo da je ipak neki bolji tip.

Zašto onda ovo? Čemu demonstracija sile, okupljanje ološa da ti se mole protiv prava na život drugih ljudskih bića?

Kako i zašto neko pristane na to?

I da je SAMO prećutao arhiepiskope udbaše, šibicare i švercere, seksualne manijake i bahate budale, klošare što tuđu decu koja su u pelenama vređaju, pedofile, probisvete, plaćenike i fašiste u sopstvenim redovima, naopako bi bilo, ali dobro, ljudi smo, nikoga ne možeš da nateraš da ne bude kukavica, jeste sramno, ali i očekivano, nek ćuti kad nema snage.

Ali na sve to, na sav taj sebični konformizam, na hibris ćutanja koji teško da je oprostiv, kad je konačno odlučio da progovori, odabrao je da nanese još veću nepravdu i bol.

Kakva neobjašnjiva stvar i kakav veličanstveni sebičluk, kakvo posrnuće čoveka i autoriteta, kakav sunovrat duha, taman i da nije poglavar koji mora da nas podseća na ljubav i patnju Hrista Spasitelja, koji je odgovoran za jedinstvo svih jerarha, a ne samo najgorih među njima, taman da nije ništa od ovoga, ko može naći opravdanje za to?

Sin božiji stradao je i za ove ljude, nikada se nije odrekao bilo koga.

Koji autoritet podržan kakvom arogancijom neki, bilo koji, a pogotovo ovaj sluga božiji, može sebi da dozvoli da prigrabi, pa da se danas, a u ime Spasitelja, svrsta na stanu nasilja i mržnje, a protiv ljubavi nevinih koje naziva zlom?

Meni je sve ovo toliko potresno da ću, od tuge, postati religiozna zbog nepravde prema

Hristu što nas je sve, istorijski gledano, zadužio životom. I sopstvenom smrću.

(Tekst je preuzet sa Fejsbuk profila Biljane Srbljanović)

pročitaj više

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here