Massimova želja je bila da bude kremiran. Kad njegova supruga Eni bude imala tačne informacije, javiće i sve oko sahrane ćemo saznati naknadno. Komemoracija u HNK je dogovorena i sad se slažu svi detalji. Definitivno će biti njegovi najbliži, bend i prijatelji. Biće tamo sigurno, među brojnim muzičarima, Ivo Popeskić i Pegi Martinjak. Nastupiće samo instrumentalisti jer sve je zamišljeno da bude instrumentalno, s obzirom na to da je Massimo bio The Voice (u tom svetski poznatom TV šouu Massimo je bio jedan od mentora, prim. D.S.), tako da nećemo nikakav drugi glas koristiti – saopštila je Lana Čulig iz Massimove izdavačke kuće Aquarius Records.
Rođen u Puli 6. juna 1962, Massimo Savić je detinjstvo uglavnom provodio u Istri iako su ga životne okolnosti odvele prvo do Italije, pa zatim do Australije. Srednju školu je pohađao i završio u Zagrebu, gde je započeo svoju muzičku karijeru. Godine 1982. postao je član zagrebačke art-rok grupe Dorijan Grej i s njom, sledeće godine, objavio svoj prvi album pod nazivom Sjaj u tami, a dve godine kasnije i album Za tvoje oči. Grupa se proslavila ponajviše zahvaljujući prepevu pesme The Sun ain’t Gonna Shine Anymore grupe Voker braders, ali i upečatljivom glasu Massima Savića.
Nažalost, članovi grupe su tih godina eksperimentirali sa drogom. Oni su na to gledali sa umetničke strane „kao na podsticaj za stvaranje muzike“. Grupa se raspala 1986. zbog novčanih problema. Naime, članovi su u Švedskoj potrošili dva i po puta više dana snimanja od onoga što je Jugoton bio spreman da plati, pa su tražili od grupe da ostatak potrošenih sati plate iz svoga džepa. Menadžer Marijan Crnarić uspeo je da dogovori 42 koncerta po bivšoj Jugoslaviji, što je članovima sastava bilo dovoljno da zarade jedino za dnevnice, dok je ostatak zarade otišao na pokrivanje duga Jugotonu. Grupa se na kraju raspala zbog besparice i međusobnih optuživanja.
Nakon razlaza grupe, Massimo devedesetih započinje uspešnu samostalnu karijeru i objavljuje četiri albuma u suradnji sa Zrinkom Tutićem. Nakon petogodišnje pauze, objavljuje novi album jednostavnog naziva Massimo, nakon čega sledi mejnstrim pop-rok muzike, potvrđujući da je jedan od najboljih pevača u regionu. Sredinom 2011. objavljuje veliki hit Iz jednog pogleda, čiji je tekst i muziku napisao Predrag Martinjak. Tada započeta saradnja između Massima i Peggyja nastavila se do samog kraja. U karijeri je Massimo osvojio čak devet diskografskih nagrada Porin, a objavio je 17 solo albuma.
„Rekao bih da nije teško blesnuti, ali je teško trajati na sceni, pogotovo na tako malom prostoru. I ne bih ništa izbrisao. Jer sve mi je donijelo nešto dobro. Čak i pjesma Benzina, na koju nisam bio preponosan kada je izašla, danas je kultna pjesma koju ljudi neizmjerno vole. I ne stidim se nijednog glazbenog perioda zato što se svime time iskristaliziralo ono što ja uistinu jesam“, rekao je Massimo u jednom skorašnjem intervjuu.
Osamdesete su nama donijele promjenu generacija, krenuo je novi val, nove pjesme i novi autori. I sve se to dogodilo radi dobrih pjesama. A danas se polako počela događati smjena generacija i svijet ide prema mlađima, ali pjesme nema nigdje… Mlađe generacije previše su prihvatile biti na stageu, a manje se bave autorstvom. Nedostaje im hrabrosti izložiti svoje pjesme, svoj tekst kako bih mogao za nekoga reći: pred ovom je osobom ogromna karijera. (Massimo Savić)

