“U svetlu razvoja zbivanja u hrvatsko-srpskim odnosima, konstatovali su razlike u stavovima o nedavnoj prošlosti”, navodi se u saopštenju.
Sastanak je, dodaje se, bio posvećen nastojanju da se istraže temelji za uspostavljanje pragmatične saradnje okrenute budućnosti, na obostranu korist.
O nastavku saradnje i temeljima na kojima će dve zemlje sarađivati i početi da obnavljaju odnose, uzdrmane nedavnom oslobađajućom haškom presudom hrvatskim generalima, razgovarali su juče u Dablinu i šefovi diplomatije Srbije i Hrvatske Ivan Mrkić i Vesna Pusić.
Oni su ocenili su da je susret koristan i prvi korak koji bi u bližoj budućnosti mogao da dovede i do sastanka premijera dve države Ivice Dačića i Zorana Milanovića.
“Josipović: Nastaviti saradnju sa Srbijom” – očito se nešto novo dešava na zapadu. Saradnja je bitna ali samo na ravnopravnim osnovama a ne kao ranije uz izvinjavanje i kad je trebalo i kad nije!
kako je moguće dogovarati se ako kod jedne strane legitimna i konačna odluka međunarodnog suda, ma kakva ona bila, može pokvariti i ohladiti odnose, u hrvatskim medijima piše i kaže se da nije ništa dogovoreno,
nova vlast u srbiji, a predhodna ništa bolja nije bila, inzistira na činjenici ravnopravne odgovornosti za izazivanje rata, što drugim riječima znači, ubijemo 14.000 ljudi, 1000 još vodimo kao nestale, 37.ooo ljudi ranimo, uništimo 217.000 kuća i stanove, razrušimo 1000 crkvi, srušimo ili uništimo 2500 spomenika kulture, pomognemo svojim tenkovima, topovima i avionima da srbi iz hrvatske iz tkz. krajine istjeraju 160.000 ljudi u višegodišnje izgnanstvo, silom istjeramo hrvate iz vojvodine iz njihovih stoljtnih ognjišta, njih 53.000, otvorimo u srbiji 30 kocentracijskih logora za 8000 hrvata pretežno žena, djece i starca i onda podjelimo krivnju, vrlo umovito.
govori se o 220.000 protjeranih srba u režiji save štrbca a evo citata” Zato je potrebno bilo, prvenstveno, sačuvati našu biološku masu, za nešto nadam se, što će uslediti i zog čega se zato odlučilo da se ide u egzodus, a tome smo obavjestitili i butros galija genetalnog tajnika UN” S.Štrbac, sekretar vlade “krajine” 07.08.1995, ovome ne treba ništa oduzeti ili dodati kao komentar.
još jedan citat “Nalazim se pred ovim tribunalom sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da učestvujem u progonu najgore vrste ljudi samo zato što su bili hrvati a ne srbi” M. Babić predsjednik vlade “krajine”, ovo nije samo pokajanje za zločine u ime sebe i drugih koji su ih činili, ovo je amanet s kojim se jedan narod maora pomiriti, suočiti da bi prošao katarzu, a ne kako bi “podelio” krivnju za agresiju.