“Aktuelni ustav, bez obzira što je relativno nov, važi kao prevaziđen. Sledeći problem je što je donet na način koji se ne može nazvati legitimnim, i sve ovo se može reći ne samo u odnosu na pitanje autonomije. Međutim, pristup autonomiji svakako zahteva posebnu pažnju”, rekao je Grubač za list “Mađar so”.
Prema njegovom mišljenju, Ustav je stvorio dve vrste autonomije: jedna je južna, a druga kategorija severne autonomije.
“Već i ta činjenica izaziva sumnju i nikako ne može biti smatrana legitimnim načinom rešavanja. Upravo zbog toga, ali i zbog mnogih drugih razloga, recimo i zbog evropskih integracija, bićemo prinuđeni da ga menjamo”, ocenio je Grubač.
Povodom odluke Ustavnog suda Srbije, kojom je susprendovan veliki broj zakonskih odredaba o nadležnostima Vojvodine, Grubač je izneo stav da osnovni problem nije u odluci tog suda, već da se problem u nalazi samom ustavu.
“Znamo kako je donet ustav iz 2006.godine – donet je bez konsenzusa. Prilikom pomena autonomije kod nas se susrećemo sa brojnim predrasudama i iracionalnim strahovima”, naveo je on i dodao da pitanje te autonomije nije zaista stiglo na dnevni red i da nikada politički predstavnici Vojvodine i republike o njemu suštinski nisu razgovarali zbog čega se i suočavamo sa ovakim razmimoilaženjima.
Prema njegovim rečima, Ustavni sud se kretao u okvirima važećeg ustava i u tim okvirima je doneo i svoju odluku, a “pitanje je da li su ti okviri odgovarajući”.
Grubač je konstatovao da je činjenica da je taj ustav u Vojvodini propao, odnosno da Vojvođani nisu za njega glasali, ocenivši da je to jedan prilično jasan signal i da bi bilo koja vlast bila obavezna da to registruje i “primi k znanju”.
Kako je dodao, desilo se da je država “ćutke prešla preko toga” i nije na dnevni red stavila ni to pitanje.
“To je dovelo do sadašnje situacije i može da dovede i do jedne eventualno dramatičnije situacije koju mogu da izazovu napetosti i protesti. S tim uvek treba računati kada se neki problem, umesto njegovog rešavanja, namerno stalno stavlja pod tepih”, naveo je Grubač uz zaključak da rešenje nije u osporavanju odluke Ustavnog suda, nego u pripremi revizije samog ustava, nakon uspostavljanja konsenzusa u vezi sa autonomijom.
On je, takođe, ocenio da se u pogledu Statuta Vojvodine može očekivati ista odluka Ustavnog suda kao i u pogledu Zakona o nadležnostima Vojvodine, odnosno da će sud zauzeti takav stav kakav je imao i prilikom ocenjivanja zakonskih odredbi.


Мора се мењати устав Србије који је направљен по узору на ТИТО-комунистички из 1974.г. и који је омогућио аутономним покрајинама право на одцепљење, што су искористило Албанци, а аутономаши полако стварају нову нацију (као и Црногоранци) па ће и они да се одцепе, за 20-30 година.
План је да се дотле наивни Срби замајавају са:
”очувањем” КиМ у састав Србије (Коштуница);
борбом за равноправност ”несврстаних” (Јеремић);
борбом са НАТО снагама (Шешељ);
мирењем са бившим Ју републикама и лидерством на Балкану (Тадић),…..