U repotaži iz Libije ovaj list navodi da su u zgradi osiguranja u centru grada Misrate (na slici) bili stacionirani strani plaćenici – ukupno njih 85.
„Nju su bili zauzeli plaćenici. Profesionalne ubice iz Hrvatske, BiH, Ukrajine, Srbije, Rusije, Kolumbije… Bilo ih je ukupno 85, pod punom ratnom opremom. Hladnokrvne ubice zbog kojih smo imali velike gubitke dok smo oslobađali zgradu“, navodi vodič hrvatskog novinara kroz Libiju Abdelaziz Madini.
Na pitanje šta se desilo sa njima on odgovara da su neki poginuli u borbi a da su ostali likvidirani nakon toga.
„To su ubice, krvnici, to nisu vojnici, nego ljudi koji bezdušno ubijaju za novac. Prema informacijama kojima raspolažem, među ubijenima je bilo 9 hrvatskih državljana, 12 srpskih, 11 Ukrajinaca i 10 Kolumbijaca. Ostali, čini mi se, nisu identifikovani. Plaćenici koji su uhvaćeni u Tripoliju i drugim gradovima prebačeni su u zatvor u Benghazi i njih čeka suđenje. No, ima ih još puno i na slobodi. Pobegli su i skrivaju se u Sirtu, Bani Validu …“, navodi ovaj Libijac.
Dodaje da su napadi Gadafijevih snaga bili žestoki da su grad gađali minobacačima, veberima, dalekometnim projektilima.
„Došli su gotovo do centra grada. NATO-ova intervencija stigla je u zadnji čas. Da nisu došli, grad bi sigurno bio u njihovim rukama, a ovde bi se dogodio pravi genocid. Gadafijevi su plaćenici pobili sve ljude u predgrađu i svim mestima u koja su ušli. Ubijali su sve što je disalo. I ovde u Misrati ubijali su nevine ljude: žene, decu, starce… Tek kad im je NATO uništio teško naoružanje, mogli smo da krenemo u kontraofanzivu i isteramo ih iz grada“, ispričao je Abdelaziz Madini novinaru hrvatskog lista.
Laki novci su uvek gorki.