To je izjavio ministar Aleksandar Vulin istakavši da se sa predstavnicima Skupštine grada razgovara o tome gde bi oni mogli biti sahranjeni.
Dok ga neki smatraju junakom, drugi u njemu vide izvršioca teškog zločina protiv Srbije. Da li pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis zaslužuju da njegovi ostaci budu ekshumirani i vraćeni u Srbiju, pitanje je koje stvara podelu i među istoričarima.
“Kao istoričar podržavam ponovnu rehabilitaciju i vraćanje posmrtnih ostataka pukovnika Apisa u Srbiju. Prosto zato što je to jedna od nezavršenih unutar srpskih podela koja se reflektofala i na unutar vojne i političke odnose u prvih 20 godina XX veka. Mislim da je to dobar čin, ali ne bih voleo da političke vlasti na neki način izvlače tu korist i otvaraju neke nove istorijske dileme, kada su one na neki način njegovom rehabilitacijom već zatvorene”, kaže Bojan Dimitrijević iz Instituta za savremenu filozofiju.
Istoričarka Branka Prpa smatra da nije problem što su pojedine osobe fascinirane ličnošću iz naše prošlosti kakva je pukovnik Apis, ali da je pogubno za našu prošlost i kulturu kada političari postanu ljubitelji njegovog dela.
“Radi se zapravo o jednoj besmislenoj akciji koja očigledno ima za cilj prikupljanje političkih poena na dnevnom nivou. Dakle, ne znam zašto bi poreski obveznici u Srbiji plaćali ekshumaciju Apisa i njegov prenos u Srbiju, a nakon toga i podizanje spomenika. Ne znam takođe, šta je on to tako značajno zadužio Srbiju”, kaže Prpa.
Dragutin Dimitrijević Apis bio je pukovnik Generalštaba vojske Kraljevine Srbije. Navodi se da je organizovao i vodio majski prevrat 1903. godine u kom je svrgnut i ubijen kralj Aleksandar Obrenović.
Na osnovu presude vojnog suda streljan je u Solunu, 1917. godine, zbog optužbi da je planirao državni udar i atentat na regenta Aleksandra Karađorđević.


1953.godine rehabilitovan od suda u Beogradu. Tada su još bili živi svedoci njegovog rada i dela. Čemu ponovna rehabilitacija? Da li to znači da je ondašnji sud radio kao i ovaj današnji?