“Pazi tako da ostanem nevina.”
Naslov romana Zvonimira Majdaka
Daleke 1984. godine Slobodan Inić je objavio svoju znamenitu knjigu Govorite li politički? sa dodatnim pojašnjenjem “esej iz sociologije političkog jezika”. Ta studija i njen beskompromisni autor, podsticaj su mi za neke od misli koje ću ovde izneti.
Ovog leta, a posebno od kada nas je slučaj Nadstrešnice trgao iz letargije, kao i mnogi drugi građani i sam sam razmišljao o uzrocima, gledajući događaje, učestvujući u njima, posebno aktere i one koji su razne pobune vodili i objašnjavali javnosti. Da je trpilo građana na izmaku zna svako, čak i Uzurpator, pa se svi trudimo kako da to dočekamo, doživimo, mi pesimisti kažemo, da i preživimo!
Zadivljujući su oblici otpora i aktivnosti protiv ovakve vlasti i mnogobrojnih nepravdi režima nanetih delovima društva, obrazovanju, studentima, zdravstvu, seljacima, radnicima, samohranim majkama, pripadnicima manjinskih zajednica, nacionalnih, seksualnih, i inih, kao i mnogim drugima, koje je sada već teško i pobrojati. Samo, dok kod studentskog pokreta i aktivnosti zborova građana vidimo jednu vrstu obraćanja javnosti, jasnu, preciznu i usmerenu, pomalo tvrdoglavu i isključivu, u svojoj osnovi političku sa proklamovanim ciljom – uspostavljanje institucija u državi Srbiji, kod većine društvenih protesta iskazuje se ograničeni cilj, rešavanje samo svoga problema, zatim, rešavanje na nenadležnom mestu, i naglašen stav da protest za svoje pravo nikako nije POLITIČKI! Pa, sada, možemo se i tako igrati…
Tražiti da ti kuću gasi onaj koji ti je zapalio, da ti pare koje ti je pokrao vrati isti taj lopov, pride i kamatu, da Uzurpator smeni i kazni onoga kojeg je i postavio da te kinji, da ti probleme rešavaju institucije, koje su političke po defaultu, da prihvatiš da ne treba da postoji minimalna zarada (videti pod: MB, ali je to priča za simpozijum), a da ti i dalje kažeš, ovo nije politika… A, šta je? “Smrtonosna motoristika” (poštovanje za Acu Popovića), da se malo (grubo) našalimo… Starovremeni mislilac Aristotel govorio je da je čovek “zoon politikon” – politička životinja. Iznad njega su bogovi, ispod njega životinje, dakle on je društveno biće. Jer, svoje želje, potrebe, interese i druge stvari rešavamo u društvu, pa je tako politika svedena na usklađivanje društvenih interesa. Naravno da to može biti komplikovano, sa kontroverznim ishodima, često i sa neželjenim. Samo, ljudsko društvo do sada nije izumelo ništa efikasnije od ovakvog načina…
Čim građanin napusti svoje dvorište ili izađe iz svoga stana u hodnik, on stupa u sferu društvenosti, javnosti, gde se dobre ili loše stvari rešavaju na POLITIČKI način! Staro-Grci su za normalno smatrali učešće svakog građanina u poslovima zajednice – polisa. One druge, koji su to odbijali da rade nazvaše IDIOTIMA! Vremenom se termin modifikovao, ali je sasvim prikladan za one koji misle da može postojati decentralizacija, tržište, slobodna volja naučnika i istraživača, umetnika i kulturnih radnika, studenata, da će pobeda u mesnim zajednicama biti osnova za pobedu režima, da prvo osvojimo Beograd/Novi Sad, pa Vojvodinu, pa onda Srbiju, posle toga i čitav svet? Da li je neko čuo za autonomiju ličnosti, regiona, umetnika i stvaralaca, bilo čega kod, Pinočea, Franka, ili, dalje u istoriju, Staljina i Hitlera. U neslobodnoj zemlji, kojoj je klika okupirala institucije, zarobila državu i drži građane u pokornosti pinočeovsko-nadićevsko-ljotićevskom policijom, zahtevi da se ispune partikularni zahtevi neke socijalne grupe, koji su skoro uvek sasvim opravdani, znače dve stvari, kupovinu vremena Uzurpatoru i obezbeđenje nešto većeg i komfornijeg mesta za svoju grupaciju u zarobljeničkom logoru! Ništa više!
Na kraju, modifikovaću čuvenu izbornu parolu iz belog sveta – O POLITICI SE RADI GLUPANE!
P. S. Nedugo nakon Slobodana Inića, Vukašin Pavlović je 1987. godine objavio knjigu Obnova utopijskih energija, poziv na napuštanje društvene bespomoćnosti. Čvrsto sam uveren da bi ovo društvo moglo tome da se vrati kada … ovo prestane i nestane, svrgnuto dobro osmišljenom POLITIČKOM akcijom!
P. P. S. Naravno – STUDENTI POBEĐIJU!

