Da li niska otkupna cena preti da ugrozi ovu dominaciju i koliko borba između malinara i hladnjačara, ali i malinara i države može da podupre ugroženo prvo mesto koje naša zemlja drži u proizvodnji ovog voća? Malinari traže da država “dotira” po 20 dinara za kilogram jer je važeća cena od 90 dinara duplo manja, od one koju su dobijali pre tri godine.
Kako god da se završe ovi “pregovori” , pobednika neće biti. Malinarima je subvencija od 20 dinara “uvredljivo niska” a za državu ogroman trošak i konačno, novac koji nema. Reč je o 16 miliona evra, koliko bi joj trebalo za subvenciju svakog kilograma od ukupno 80.000 tona proizvedenog voća. Ako ih “nađe”, biće to „protezanje preko gubera“ i po leđima nekog drugog budžetskog korisnika.
Do tada, Poljska koja proizvodi 50.000 tona godišnje i Čile sa 55.000 tona a većinu malina izvoze u Evropsku uniju, prete da ugroze dominaciju “pregaze“ srpsku malinu. Ozbiljan konkurent postaje i Mađarska u kojoj se godišnje proizvede oko 15.000 tona.
U Americi se uzgaja mnogo više malina, godišnje oko 40.000 tona stigne na tržište, ali ona ne ide u markete EU. Malina se gaji i u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Rusiji, Španiji, Meksiku, Gvatemali, Novom Zelandu, Kini a počeli su da je sade i Australijanci. Dakle, nije Srbija jedina zemlja na svetu, kako se često može čuti, gde raste “crveno zlato”. Skladno ovoj terminologiji, malinari traže i cenu. Međutim, zakon ponude i tražnje je i u poljoprivredi, baš kao i u biloj kojoj drugoj privrednoj grani, onaj koji određuje cenu proizvoda ( ukoliko je reč o slobodnom tržištu na kome nema monopola, kartelskih udruženja i slično, što kod nas nije nepoznanica).
Iako je 2008. godina bila blagorodna za malinare kada su im hladnjačari plaćali čak 171 dinar za kilogram, od tada do prošle godine zarada preprodavaca u inostranstvo konstantno opada. Vrednost izvoza 2008. godine bila je 202 miliona dolara, sledeće godine 199 miliona a lani je pala na 168 miliona dolara.
Statistika je kao i uvek neumoljiva, pa bi možda u ovim podacima i u pomenutoj konkurenciji trebalo tražiti uzrok pada cene domaće maline.
| Godina | 2008 | 2009 | 2010 | 2011 |
| Proizvodnja ( u tonama) | 84.299 | 86.961 | 83.870 | 80.000 |
| Izvoz (u tonama) | 53.187 | 61.952 | 63.358 |
| Godina | Cena |
| 2008 | 171 |
| 2009 | 113 |
| 2010 | 130 |
| 2011 | 80-90 |
| Zemlja uvoznica | Iz Srbije | Iz Poljske | Iz Čilea |
| Nemačka | 33% | 30% | 6% |
| Francuska | 42% | 8% | 16% |
| Belgija | 30% | 25% | 13% |
| Zemlja proizvođač | Uvoznici | |||
| Čile | Severna Amerika (45%) | EU (40%) | ostalo (15%) | |
| Poljska | EU (93%) | Rusija (4%) | ostalo (3%) | |
| Srbija | EU (97%) | Rusija (0,3%) | Japan (0,3%) | |

