Iako pušačima i sada izgleda da su cigarete skupe, one su ipak tri do pet puta jeftinije nego u zemljama EU.
U Srbiji je trenutno 1.000 cigareta opterećeno sa 30 evra akciza, a u Evropi će od 2014. opterećenje biti 90 evra na istu količinu. Mlađe članice EU imaju rok do 2018. godine da se prilagode ovom iznosu, a Srbija bi ga mogla dostići 2020. kada bi svake godine podizala opterećenje za 10 odsto.
Stručnjaci, pritom, upozoravaju da ako tome težimo, akcize moramo da podižemo postepeno. U suprotnom, mogli bismo da doživimo rumunski scenario, kada je zbog naglog skoka cena cigareta buknulo “crno” tržište.
Srbija ima četiri proizvođača cigareta, koji zapošljavaju ukupno oko 850 radnika, najviše (320) radi u “Filip Morisu”. U septembru 2003. godine niška fabrika duvana imala je 2.470 zaposlenih. Srbija ima gotovo duplo više uvoznika nego izvoznika cigareta.
Druga strana medalje je i nizak standard potrošača. Jer, da znaju da neće izgubiti kupce proizvođači bi digli cene svojih brendova. Kupovna moć je, međutim, sve manja, pa su pojedine fabrike posle povećanja akciza i poskupljenja cene pojedinih paklica vratile na niže iznose..
Rast akciza na cigarete svakako je ključna determinanta za formiranje cene cigareta na tržištu. Trenutno, kako ističu u “Filip Morisu”, od maloprodajne cene cigareta od 100 dinara, koje se proizvode u Nišu, čak 88 dinara odlazi na akcize i porez na dodatu vrednost.
Na srpskom tržištu cigareta na cene utiču dve suprotne tendencije – stalni rast poreza i oštra tržišna utakmica, u uslovima oslabljene kupovne moći potrošača, kaže Jelena Pavlović iz “Filip Morisa”. Na duži rok, dodaje ona, ovakva situacija neodrživa je, jer ugrožava zaposlenost i prihode čitavog proizvodno prometnog lanca duvanske industrije, koji je do sada bio stabilan sektor privrede.
Zato je, ističu dalje u ovoj kompaniji, u vođenju akcizne politike, pored utvrđivanja optimalne visine poreskog opterećenja, ključno pitanje uspostavljanje adekvatne strukture akciza. Poslednja decembarska izmena zakona predstavlja korak u dobrom pravcu: povećanje značaja specifične akcize i poboljšanje delotvornosti minimalne akcize.
U Srbiji još “cveta” šverc cigareta. Za razliku od devedesetih godina, kada su tajnim putevima stizale u našu zemlju, sada uglavnom idu van granica. Paklice koje je tokom 2011. zaplenjene vredele su milion evra. Boksovi najčešće samo prolaze kroz Srbiju, a stižu preko Kosova, iz ilegalnih fabrika u Crnoj Gori i Albaniji. Deo tih paklica ostane i u Srbiji i prodaje se po povoljnijim cenama na gradskim pijacama. Tako se na novobeogradskom buvljaku paklica “marlbora” bez akcizne markice može kupiti i za 110 dinara, dok je na kioscima 170 dinara.
Kada se sve ukalkuliše – akcize, standard i zarada proizvođača – evropska statistika pokazuje da na Starom kontinentu najjeftinije prolaze pušači u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Paklu plaćaju manje od trećine evropskog proseka. Tek za koji procenat su skuplje cigarete u BiH i Albaniji.


Alo bre stručnjaci jesu akcize manje ali su plate pet puta manje. Koji ste vi moroni , pare su kod velikih biznismena i političara treba sve da ih pohapsite i pokupite sav novac i eto vam i akcize i nacionalni dug.
Cigarete vam ni ne vrede više , kvalitet vam je nula. Kontrolori koji vam odobravaju da pustite cigarete u promet nemaju pojma treba ih kazniti.
a koliki je to evropski prosek? i koliki je evropski prosek dohodtka po glavi stanovnika? ova analiza je neupotrebljiva.