Ovo je omogućeno nakon što su antimonopolske komisije SAD-a i Evropske unije dale “zeleno svetlo” za preuzimanje, prenosi Biznis plus.
Šta će to značiti za lokalno tržište, da li na globalnom nivou treba očekivati nove akvizicije govori u mini intervju za Novi magazin, Pavle Marjanović, generalni direktor Actavis-a za Srbiju i Crnu Goru.
Zajednička kompanija postaje treći globalni igrač na tržištu proizvođača generičkih lekova a akvizicija vredna 4,25 milijardi evra, najveća je u poslednjih godinu.
Šta lokalno tržište dobija ovom akvizicijom?
Actavis je bio peta generička kompanija na svetu sa godišnjim prometom od 2,5 milijarde dolara i proizvodnjom od 22 milijarde tableta odnosno kapsula. Integracijom, kompanija se sa 40, širi na 60 tržišta a Zdravlje Leskovac dobija priliku da proizvodi lekove za ceo svet. Istovremeno proširuje se paleta proizvoda sa 1.100, koliko je Actavis imao sam, na 1.700, a Watson u ovom trenutku čeka na odobrenja dozvola za čak 2.000 novih lekova širom sveta. Deo ovih lekova sigurno će se naći i na našem tržištu.
Šta je bio interes Watson-a da u uslovima krize uđe u tako značajnu investiciju?
Oni su bili malo prisutni u Evropi gde mi imamo snažan brend, pre svega u Istočnoj Evropi. U ovoj akviziciji svi dobijaju. Aktavis, snažnog partnera odnosno vlasnika, jednu od najbrže rastućih kompanija na svetu, a Watson se širi na tržišta na kojima nije prisutan i to preko jednog od najsnažnijih brendova.
Da li je ovim završeno „prekomponovanje“ globalnog farmaceutskog tržišta?
Ne. Svi paramatri ukazuju na to da je ovo samo jedna od fuzija. Naprosto, kriza je uslovila potrebu da se sa što manje troškova, proizvode što jeftiniji lekovi a to mogu biti samo generički lekovi, čiji udeo sve više raste. Ko ima kvalitetan a jeftin odnosno najjeftiniji lek, pobediće u toj igri. Onda kada centralizujete marketing, dobijete nova tržišta a sve u cilju optimizacije troškova proizvodnje, pobeđujete. To je učinio Watson kupovinom Actavis-a.


Navedene činjenice potvrđuju da će srpska privreda imati samo koristi od Watson-ovog preuzimanja, ne samo kroz povećan izvoz uz poboljšanje inače već dosta negativnog spoljnotrgovinskog bilansa, već i kroz povećanje proizvodnje sa pratećim otvaranjem novih radnih mesta i dodatnom modernizacijom proizvodnih postrojenja. Mozda je ipak najveći dobitak kroz dostupnost novih generičkih lekova, čije originale (originatorske lekove) naše sve osiromašenije stanovništvo više ne može da kupuje. Takodje se pruža šansa da obnovimo i domaća istraživanja i razvoj lekova, gde smo nekada imali solidne rezultate. Ova šansa opet pruža mogućnost da se mladi istraživači zadrže u zemlji i zaustavi se odlazak najkvalitetnijih visokoškolovanih kadrova. Sve je ovo u svakom slučaju vrlo obećavajuće i vrlo pozitivno.