– Roditelji često preteruju u brizi, mešajući pojmove oprez i panika, pa čim mališan potrči, oni viču da uspori jer će pasti. Ako zna da pliva, neće dozvoliti da ide u dubinu, zato što će se udaviti. Kada se ljulja na ljuljašci ili sedne na klackalicu, mama mu sve vreme stoji nad glavom, govoreći da može da se povredi. I šta se onda dešava? To dete izraste u osobu koja se svega plaši, jer je naučeno da na svakom koraku vreba opasnost – objašnjava psiholog Laura Lepore, savetujući roditeljima da brinu o bezbednosti mališana, ali ne i da paniče.

