O tome koji su mu kriterijumi bili,o stanju u medijima, jugoslovenstvu kao psovki i današnjim temama za Feral, sa splitskim novinarom razgovarala je Julijana Mojsilović
Vama i još nekim od vaših kolega istomišljenika posao su dale Novosti, list srpske zajednice u Hrvatskoj, zbog čega vas neki, što bi se reklo, „pljuju“…
Da nekoliko nas su tu našli neko mjesto. Tu se možemo nadovezati na ono od prije. Dakle, Novosti su jedna greška u sistemu.To je jedna etnička zajednica koja izdaje list koji Hrvatska financira iz budžeta jer je glasilo jedne manjine, a taj izdavač je dovoljno emancipiran da izdaje novinu koja nije samo folklornog karaktera. Dakle, imaš jednu grešku u sistemu i sad bi cijela stvar bila u tome da se iz te greške u sistemu napravi sistem. Da država sponzorira i neke medije koji nisu mediji nacionalne manjine već naprosto nezavisni mediji. Većina napada na Novosti u Hrvatskoj ide u smjeru ne da one ne smiju postojati, nego da ne smiju ovakve postojati. Novosti moraju postojati zato da bi se bavile eksluzivno srpskim temama. Dakle, ostanite u svom getu i nećete imati problema. Novosti su problematične upravo zbog toga šta izlaze iz tog etničkog folklornog geta.
Pratite li medije u Srbiji?
Puno površnije nego u Hrvatskoj, ali mislim da su trendovi više-manje slični. Ali mislim i da je medijska scena u Srbiji na neki način i bolja jer je šarolikija. Generalna priča je ista, ali recimo da ima malo više džepova otpora.
Šta je u Jugoslaviji bilo dobro, a više ga nema ni u jednoj od ovih novonastalih država?
Jugoslavija je bila, bez obzira na taj ključni svoj nedostatak, a to je bio nedostatak demokratske konstitucije – ona se zaista nikad nije konstituirala kao demokratska zemlja – gotovo u svakom drugom smislu, pa donekle možda i u tom demokratskom, apsolutno superiorna zemljama koje su nastale njenim raspadom. Problem Jugoslavije je bio da se život svodio na pravolinijsku relaciju vođa – masa. Čak i to horizontalno okupljanje Jugoslavena bilo je vertikalno okupljanje oko imena Tita. U trenutku kada on odlazi sa scene, cijela ta ideja se raspada i onda se brže bolje pojurilo da se nađu zamjenski očevi kako bi se ta nedemokratska, ta pravolinijska relacija vođa – masa održala jer ništa prije toga nismo konzumirali.I zbog toga sad nastaju tzv. demokratski sistemi koji su zapravo potpuno na toj osovini vođa – masa. Čak su i licjemerniji jer sad postoji demokratski sustav. To je problem sa zemljama koje su odatle nastale. Na mnogim drugim poljima Jugoslavija je bila apsolutna emancipacija. Od neke ideje socijalne pravde, pa do nekog modernizma kojeg se taj socijalizam nakon ’50, ’60-ih hvatao, šta je zaista bilo progresivno. U Splitu gdje ja živim od kad postoji hrvatska država nije izgrađena nijedna osnovna škola. Oni nisu u stanju da sruše ono šta im je Jugoslavija ostavila. Ideja javnog dobra je potpuno skrhana.
Jedan vaš kolega je rekao da se Hrvatska ponašala pristojno do ulaska u EU, a da sad radi šta hoće…
Da, to je točno. Djelomično što hoće. Na untrašnjopolitičkom planu radi što hoće. Cijeli taj napor Hrvatske da uđe u EU je bio ciničan. Mi ćemo poštovat sve te vaše zahtjeve, ali zna se da mi to radimo nevoljko. Agresivna fašizacija hrvatskog društva počinje baš nakon ulaska u EU, kad se zna da smo mi in the club i više nas niko ne može izbacit, princip mrkve i batine više ne važi. I to je sad autentičnija Hrvatska, vjernija sebi. Možda je najbolji period u Hrvatskoj bio dok nije ušla, dok je klečala, lizala dupe.
Kako EU reaguje na sve to, ima li želje i vremena da se bavi Hrvatsko?
Pa EU ima svoje slične probleme. Činjenica je da se u Evropi stvari dosta radikaliziraju u desno. Rasizam je već postao nekakav legitiman oblik političkog rada, seli se sa ulice u parlamente. S druge strane, Hrvatska je unutar EU i puno su manji mehanizmi discipliniranja nego prije.
Hoće li Hrvatska postavljati Prepreke Srbiji na putu za EU?
Ja mislim da hoće. Ključno gorivo hrvatskog nacionalizma je antisrpstvo. Da se ne zavaravamo, mislim da se neće uzdržati da se prave fini.