Prema njegovim rečima, “druga linija uticaja je nadređenost ili hijerarhija u tužilaštvu”.
“Unutar tužilaštva postoji sistem nadređenosti kakav ne postoji ni u jednom drugom državnom organu. Svi javni tužioci i zamenici su potpuno potčinjeni Republičkom javnom tužiocu i neposrednom višem javnom tužiocu. Kada tome dodate da se, po mom uverenju, na poziciju Republičkog javnog tužioca nepogrešivo biraju provereni i podobni, onda od samostalnosti ili autonomije ne ostaje skoro ništa”, rekao je Ilić, navodeći kao jedan od izuzetaka primer nekadašnjeg republičkog tužioca Siniše Simića.
Kako je podsetio “tajni nadzor komunikacije, odnosno takozvano prisluškivanje ili tajno praćenje i snimanje, određuje se na obrazloženi predlog javnog tužioca”.
Međutim, kako je naveo, “osim mogućnosti da se mere primenjuju po Zakoniku o krivičnom postupku, postoje i sasvim slične mere po Zakonu o Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA) i zakonskim propisima koji uređuju rad Vojnobezbednosne i Vojnoobavešajne agencije”.
Prema njegovim rečima, “da bi se primenjivale posebne mere iz Zakona o Bezbednosno-informativno agenciji potreban je obrazloženi predlog direktora Agencije i odobrenje predsednika Višeg suda u Beogradu”.
On je podsetio da je “odluka da se promeni Zakon о BIA i predsedniku Višeg suda u Beogradu poveri da određuje posebne mere po predlogu direktora BIA izazvala je brojne kontroverze u javnosti”.

