Bez narodne podrške, ekonomski u potpunosti neopravdana, stvorena voljom partijskih elita u Beogradu i Novom Sadu, AP Vojvodina je opterećenje za demokratski razvoj celokupne Srbije, navodi se u saopštenju Kluba.
Navod se takođe da su rezultati popisa iz 2011. pokazali da oni koji se izjašnjavaju kao nacionalni Vojvođani čine oko jedan odsto ukupnog stanovništva Pokrajine.
Sa druge strane, autonomističke stranke, kao glavni zagovornici daljeg jačanja APV, nemaju podršku birača dovoljnu čak ni da samostalno uđu u Republički parlament. Parlament APV, navodno jedan od najbitnijih stubova autonomije, u prošlom mandatu sastajao se svega osam puta godišnje, kaže se u saopštenju.
Napedni klub u saopštenju kaže da činjenice pokazuju da je AP Vojvodina nefunkcionalna i za građane severa Srbije beskorisna birokratska tvorevina koja samo dodatno opterećuje budžet i poreska davanja svih u Srbiji.
Napredni klub je ocenio “da se političari u Beogradu i Novom Sadu i dalje ponašaju neodgovorno, vodeći Srbiju ka raspadu, a Vojvodinu ka njenom otcepljenju po crnogorskom scenariju. Zbog toga, Napredni klub organizuje Konvenciju za ukidanje AP Vojvodine”.
U cilju očuvanja države i stvaranja preduslova za istinsku demokratizaciju preko formiranja efikasnog, decentralizovanog državnog uređenja, Napredni klub predlaže formiranje devet novih ekonomsko-upravnih regiona i preseljenje glavnog grada u Novi Sad, kaže se u saopštenju.


Подржавам предлог гдина Антића, али са малом корекцијом.. Наиме у ЕУ сматра се да су за организацију привреде и живота, НАЈЕФИКАСНИЈИ региони величине од 1,5 до 2,5 милиона, зато се у Србији морају формирати више РАВНОПРАВНИХ покрајина, нормално БЕЗ АУТОНОМИЈЕ, ДРЖАВНИХ атрибута и надлежности.
Обзиром да ”централна” Србија има близу 4 милиона становника (више него Војводина са 1,9 и Београд 1,7 – заједно), логично је да се од ње формирају ДВЕ покрајине:
А). ШУМАДИЈА (са Подунављем, Подрињем, Поморављем и Рашком), која би имала 2,2 милиона становника, а административни центар би био Крагујевац, који је био ПРВА престоница Србије после ослобођења од Османлијске власти.
Б). ЈУГО-ИСТОЧНА КРАЈИНА (са Тимочком Крајином, Расинским округом, Јужноморавским), са 1,6 милиона и административним центром у Нишу, који је као Наисус био престоница још у Римском царству.