“Dolaskom televizora glavna prostorija nije više kuhinja, već dnevna soba. Ta sprava ne samo što je zauzela vrlo važno mesto i promenila izgled domova, već je i svom vlasniku poboljšala položaj u komšiluku. Ne zaboravite da su dugo uređaji široke potrošnje bili dostupni uskom krugu ljudi i tu su počela prva raslojavanja. Na primer, sedamdesetih godina „fića” je koštao kao dva i po kolor televizora”, kazao je za list Politika Ivan Manojlović, autor izložbe „Tehnika narodu”.
Ta izložba će od subote do 26. avgusta biti otvorena u Muzeju istorije Jugoslavije.
Ujedinjene nacije su 1953. objavile dokument o emitovanju televizije i zaključile da ona ne postoji u Albaniji i Jugoslaviji.
“Ubrzo, posle ovih nepovoljnih podataka, počela je demonstracija televizije, a 1958. godine i emitovanje programa”, kazao je Manojlović.
Dolazak ostalih uređaja u Jugoslaviju može se reći da je uslovljen Titovom „politikom trećeg puta”. Uz koncept samoupravljanja, objašnjava sagovornik Politike, u Jugoslaviji počinje da živi i tržišni socijalizam. U skladu sa novom ekonomskom politikom, sredinom pedesetih godina širom zemlje organizuju se sajmovi na kojima se ženama prikazuje kako izgleda jedna američka kuhinja.
“Novine objavljuju ponude beogradskih izloga, a u ruralne sredine stižu putujuće izložbe koje ljude upoznaju sa tehnikom i načinima njihovog funkcionisanja. O pojavi nekih elemenata tržišta svedoči i film iz 1960. godine ‘Ljubav i moda’, u kome je prikazano takmičenje dve modne firme. To su jasni pokazatelji da je došlo do amerikanizacije društva”, objašnjava Manojlović kako je zemlja radnika postala potrošačko društvo.
Razvoju drugačijeg načina života pomoglo je i to što su vladajuće strukture uvidele da radnici bolje rade i da država lakše funkcioniše kada raste standard. Zato su, okretanjem ka ideologiji standarda, omogućili da krediti za kupovinu ovih aparata budu dostupni svim. Međutim, bolji uslovi života nisu bili realna slika jugoslovenske ekonomije.
“Zabeležena je velika inflacija 1963. i 1967. godine, a dva puta za pet godina usvajan je privredni plan. Takva ekonomska situacija dovela je do donošenja novog Ustava 1974. i zakona koje su republikama dale veću samostalnost. Posle toga je, recimo, Slovenija uvidela da je jeftinije da, umesto iz BiH, uvozi sirovine i građu iz inostranstva”, rekao je Manojlović.

