Vladimir Vučković: Kraj vremena – roman

25.9.2024.

Moramo potpuno razumeti juče da bismo uopšte razmišljali o sutra. 

Jedino ako se prošlost razume na pravi način, sa svim istinama, pa i bolnim, možemo postati nova verzija sebe. Zbog toga roman Kraj vremena donosi istorijske okolnosti uobličene u književnu fikciju koje zajedno pružaju drugačiju sliku Drugog svetskog rata. To je i vreme u kome bukti podzemni špijunski rat u Nišu i Beogradu, strateški važnim gradovima, kako za Nemce, tako i za saveznike. Nevidljivi, podmukli, a sveprisutni sukob najintenzivniji je baš u ovim gradovima. Špijuni rade u najtežim uslovima okupacije, ali takva borba nikada ne prestaje. Saveznici su počeli da dobijaju rat protiv nacista tek kada su odneli prevagu u špijunaži i u pomorskim sukobima.  

Ono što je veoma bitno u špijunskim odnosima jesu ključne informacije o drugoj, neprijateljskoj strani. U romanu su Intelidžens servis, Abver, Gestapo, GRU i Specijalna policija Niša u otvorenom sukobu, čiji agenti koriste sva raspoloživa sredstva kako bi nadvladali suprotnu stranu.

Roman Kraj vremena donosi i prikaz žene koja u tome ima posebnu ulogu i u pojedinim momentima je čak i sposobnija od muškaraca. Njena životvornost je nešto što opstaje i u najtežim uslovima. Suočena sa otvorenim zlom, okreće se sebi, unutrašnjem životu koji u tim slučajevima postaje intenzivan i buran. Ta unutrašnja percepcija stvarnosti i istorije je i jedna od najvažnijih tema romana. 

Roman donosi i neizbežne životne priče o istinskoj ljubavi koja svojom iskonskom snagom možda nadjačava čak i špijunažu. Pred velikim zlom, pojedinac je bespomoćan. Ostaje mu samo bespoštedna i smislena borba, kako bi vreme sopstvenog postojanja ispunio životom. Teška vremena su uvek stvarala heroje. 

Književnost ima i ulogu da postavlja i otvara određena pitanja, bez jasnog određivanja odgovora, što se ostavlja čitalačkoj publici. Za razliku od istoričara koje interesuju veliki narativi, pisac je u mogućnosti da pripovedanjem o običnom čoveku rekonstruiše istorijski trenutak i pravilnije dočara duh vremena o kojem piše. Književnost u tom smislu nudi istoričnost kakvu nauka ne može iznedriti. Čovek je upotrebljiv za književnost samo u situacijama kada sebi postavlja moralne dileme.

 „Da li je Vera Pešić bila najvažniji tajni agent komunista i nacista u Drugom svetskom ratu u Srbiji? Zašto su Britanci napustili Dražu Mihajlovića i kakav je značaj Južne Srbije u tome? Kako prolaze oni koji potcenjuju Niš i Staru Južnu Srbiju? Ko su „Miler“ i „Klara“ najtajniji agenti Abvera u Južnoj Srbiji?“, neka su od ovih otvorenih pitanja u romanu. 

Istina o Drugom svetskom ratu je do sada bila samo ideološka istina pobednika. Krajnje je vreme da se sagleda objektivno i nepristrasno.  

*

Roman Kraj vremena je objavljen u izdavačkoj kući „Prometej“ iz Novog Sada, a autor naslovne strane je Dimitrije Popović iz Niša, dizajner čije vreme tek dolazi. 

 

pročitaj više

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here