Ovogodišnji Open Air program 32. Sarajevo film festivala, koji se održava od 14. do 21. avgusta, predstaviće i dve regionalne koprodukcije – SF komediju „Virus patološke dobrote“ sa potpisom reditelja Predraga Ličie, koja će u Sarajevu imati svetsku premijeru, i dramu „3 nedelje posle“ u režiji Miroslava Terzića, koji se već dokazao na nekoliko svetrkih festivala.
„Baš sam sretan i zadovoljan da će moj film, snimljen u srpsko-hrvatskoj koprodukciji, imati svetsku premijeru baš u Sarajevu, jer tamošnja ekipa zna kako je najbolja šala ona na vlastiti račun“, navodi autor (reditelj i scenarista) pomerene crne komedije Predrag Ličina. Prikazivanje ovog filma na SFF zakazano je za 19. avgust.
Radnja filma „Virus patološke dobrote“ odvija se u Zagrebu 1983. Usred snežne noći, u stan Zorke Vasiljević upada goli muškarac koji tvrdi da je stigao iz budućnosti, tačnije iz 2031, kako bi sprečio pandemiju Virusa patološke dobrote koja preti čovečanstvu. Zorka veruje da je reč o prevarantu, ali njegova predviđanja tokom večeri počinju da se ostvaruju… Reč je o prvoj regionalnoj satiričnoj SF crnoj komediji o putovanju kroz vreme, koja parodira pojave u sadašnjosti, događaje iz bliže prošlosti i svet budućnosti u kome bi dobrota mogla da bude najopasniji virus. Film je snimljen u Pančevu tokom tri nedelje.
Glumačku ekipu predvode Hristina Popović (Zorka Vasiljević) i Nikola Đuričko (Luka Radivojević), a čine je i Gordan Kičić (Zigi Vasiljević), Tihana Lazović Trifunović (policajka Sutjeska), Goran Bogdan (policajac Bogdan) i Rade Šerbedžija (Slobodan Novak). Producent filma je Đorđe Vranješ, koproducentkinja je Vanja Sremac, a pridruženi producent Aleš Pavlin. Film je nastao u produkciji Stiglitz Productions (Srbija) i Terminal 3 (Hrvatska). Direktori fotografije su Saša Petković i Dragan Radetić, montažerka Vanja Kovačević, dizajneri zvuka Igor Suzić i Zoran Maksimović, a kompozitori su Jura Ferina i Pavao Miholjević. Scenografiju potpisuje Dušan Radoičić, kostimografiju Selena Orb, maskerka je Aleksandra Pavelkić Janković, supervizor vizuelnih efekata David Gatarić, a kolorista Goran Todorić.
Film je sufinansiran sredstvima Filmskog centra Srbije (FCS) i Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Sponzor filma je Atlantic Štark – Smoki. Film je finansijski podržao i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH – Srpsko narodno vijeće. Bioskopska distribucija ove srpsko-hrvatske koprodukcije očekuje se u novembru u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Nakon što je na 60. Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima osvojio prestižnu nagradu Europa Cinemas Label za najbolji evropski film, a potom i tri Zlatne arene na 73. Pulskom filmskom festivalu, dugometražni igrani film „3 nedelje posle“ reditelja Miroslava Terzića nastavlja uspešan međunarodni festivalski put prikazivanjem na 32. SFF.

Crvenim tepihom ovogodišnjeg SFF prošetaće autorska i glumačka ekipa ovog filma, koju će predvoditi Miroslav Terzić. Sarajevo će ovom prilikom posetiti i producentkinja Snežana van Houwelingen, producent i glumac Branislav Trifunović, glumci Tihana Lazović Trifunović, Jovan Ginić, Andrija Marković i Anđela Alavirević, izvršna producentkinja Milica Putnik Lukovac, kao i scenarista Vladimir Arsenijević i koscenarista Bojan Vuletić. Nakon projekcije, ekipa filma će se pokloniti publici i predstaviti ostvarenje festivalskim posetiocima.
Ostatak ekipe filma čine direktor fotografije Damjan Radovanović, scenografkinja Sandra Subić, montažer Marko Ferković, dizajner zvuka Paolo Segat, a muziku su komponovali LP Duo Andy Pavlov & Sonja Lončar. Film međunarodno zastupa Bendita Film Sales, a producent je This and That Productions (Srbija), u koprodukciji sa Invictusom (Bugarska), Nightswimom (Italija), Kinoramom (Hrvatska) i Paul Thiltges Distributions (Luksemburg). „3 nedelje posle“ od 26. novembra stiže u bioskope širom Srbije, a domaći distributer filma je MegaCom Film.
„3 nedelje posle“ prati grupu srednjoškolaca koji tri nedelje nakon tragičnog gubitka svog školskog druga kreću na ranije planiranju ekskurziju. Tokom putovanja, koje bi trebalo da predstavlja bekstvo od svakodnevice, postepeno isplivavaju pitanja odgovornosti, ćutanja, vršnjačkog nasilja i kolektivne krivice. Inspirisan stvarnim događajima, film donosi snažnu i emotivnu priču o društvu koje pokušava da razume posledice tragedije koju nije uspelo da spreči.

