Jedina prednost pada vrednosti dinara je što se očekuje povećan izvoz, ali je problem u tome što tek svaka 35. firma u državi ima nekakvu izvoznu aktivnost.
Prema rečima ekonomiste Miroslava Zdravkovića, martovski izvoz vredeo je rekordnih 786 miliona evra, a uvoz 1,4 milijarde.
“Kada prekosutra stignu zvanični podaci za april, videće se efekat pada dinara, koji će dovesti do povećanja izvoza i smanjenja spoljnotrgovinskog deficita. April neće biti rekordan, pa će izvoz biti na nivou od 740 do 750 miliona evra, ali će zato u maju izvoz verovatno premašiti 800 miliona evra. Pozitivno je i to da već drugi mesec zaredom raste zaposlenost, prvo za 228 ljudi u martu pa za 37 u aprilu”, rekao je Zdravković za dnevnik Danas.
Dragoljub Rajić, portparol Unije poslodavaca Srbije, slaže se sa time da pad dinara godi izvoznicima, ali upozorava na to da pravog boljitka neće biti sve dok država ne počne ozbiljno da podržava proizvodnju i izvoz, a ne da kao do sada, “od svih registrovanih firmi u Srbiji, čak polovinu čine samostalne trgovinske radnje i ugostiteljski objekti“.
“Činjenica je da tek svaka sedma firma ima neku vrstu proizvoda ili usluge koji bi mogli da budu konkurentni i van naše zemlje. A među njima, samo svaka peta zapravo nešto i izvozi, što znači da od svih ovdašnjih firmi, tek svaka 30. ili 35. deo svoje proizvodnje prodaje u inostranstvu. Ako bi se sve to objedinilo, ispada da je odnos onih kojima pad dinara odgovara prema onima kojima šteti, otprilike jedan prema četiri”, naveo je Rajić.
Prema njegovim rečima, najveći broj zaposlenih u Srbiji zavisi od uvoza, pa pošto će im pasti kupovna moć, smanjiće se i uvoz i biće ugrožena zaposlenost. Rajić objašnjava da je posle odlaska Ju-Es stila iz smederevske čeličane učešće izvoza u bruto domaćem proizvodu Srbije palo na 14, 15 odsto “što je izuzetno malo, jer u srednje razvijenim zemljama izvoz učestvuje sa 42 do 44 procenta u BDP-u“.
“Nama nedostaje strateško opredeljenje prema proizvodnji i izvozu i država mora da pruži podršku onim oblastima u kojima postoje realni izvozni potencijali. To su na prvom mestu poljoprivreda, koja mora da se restrukturira tako da manje izvozimo sirovine, a više da razvijamo industriju hrane i pića, koja bi na spoljna tržišta plasirala gotove proizvode”, kazao je Rajić, dodajući da bismo „mogli da ostvarimo tri do četiri puta veći prihod u narednih deset godina“, ako bi se razvili koridori 7 i 10.


“raste zaposlenost, prvo za 228 ljudi u martu pa za 37 u aprilu”
Rast zaposlenosti za dva meseca 265 ljudi, smesan rast zaposlenosti.
Pa dobro, za dva meseca oko 250 ljudi, znaci oko 125 mesecno, pa nam za onih 200.000 nezaposlenih treba jos “samo”: 200.000 / 125 = 1600 meseci ili “samo” 133 godine… 🙂 🙂