Termoelektrane Kosovo, Površinski kopovi Kosovo i Elektrokosmet svrstavaju se u 100 najvećih gubitaša u Srbiji – pokazuju javno dostupni finansijski izveštaji u srpskom privrednom registru, koje je analizirao Radio Slobodna Evropa (RSE).
Ove firme, sa fiktivnim adresama na Kosovu, nastavljaju sa radom i 25 godina nakon što je Srbija izgubila kontrolu nad imovinom i poslovanjem kosovskog elektroenergetskog sistema.
Proizvodnja struje je u rukama kosovskih kompanija, a tri srpske firme, sa više od 3.100 zaposlenih, posluju iz Beograda.
I gomilaju dugove, pokazuju podaci Agencije za privredne registre Srbije (APR), prema kojima je ukupni minus ova tri javna preduzeća veći od 580 miliona evra.
Šta rade, budući da na Kosovu ne rade?
Ova tri preduzeća su za Prištinu nepostojeća, jer ih ne priznaju kosovski zakoni.
Ali, Srbija, koja osporava nezavisnost Kosova, sebe i dalje smatra vlasnikom kosovskih elektroenergetskih postrojenja.
Imovinski sporovi, kao i druga pitanja koja opterećuju odnose Srbije i Kosova, tema su dijaloga koji se vodi pod okriljem Evropske unije.
Dijalog Beograda i Prištine je, međutim, proteklih godina u zastoju. A postignuti sporazum o energetici se ne primenjuje u potpunosti.
Za to vreme, javno dostupni finansijski izveštaji koje je analizirao RSE, pokazuju da tri preduzeća – Termoelektrane Kosovo, Površinski kopovi Kosovo i Elektrokosmet – u stvari pružaju usluge srpskoj Elektroprivredi.
Tako su njihovi radnici uglavnom angažovani na različitim pomoćnim poslovima u okviru sistema EPS-a: od remonta i održavanja elektroenergetskih postrojenja, do očitavanja brojila u Srbiji.
U njihovim finansijskim izveštajima navodi se da zapošljavaju radnike koji su nakon rata 1999. godine “proterani sa radnih mesta”, a firme “sprečene” da obavljaju svoju delatnost u kosovskoj elektroprivredi.
Iako imaju nagomilane gubitke, ova tri preduzeća sa fiktivnim adresama na Kosovu raspisuju tendere i dodeljuju poslove različitim privatnim i državnim firmama po Srbiji.
Samo u 2025. godini, zaključila su više od 80 ugovora i sporazuma vrednih više od pet miliona evra – utvrdio je RSE, analizirajući zvanične podatke sa portala javnih nabavki.
Za potrebe tih preduzeća, nabavljani su, primera radi, automobili, kamioni, autobusi, gorivo, mašine, alat i različita građevinska oprema i materijali.
Novac je odlazio i na mobilne telefone i kompjutersku opremu.
PS i njegova tri zavisna preduzeća sa adresama na Kosovu nisu odgovorila na pitanja RSE o svom poslovanju.
Bez odgovora je ostalo i pitanje o nabavci različite robe i usluga, s obzirom na to da preduzeća ne obavljaju svoju osnovnu delatnost – proizvodnju i distribuciju struje.
Na mnogim od ovih tendera, poslove su dobile firme koje nisu imale konkurenciju – jer su se jedine javljale sa ponudama.
“Čim nema konkurencije na strani tražnje, onda to ostavlja sumnje na korupciju”, ocenjuje profesor beogradskog Tehnološko-metalurškog fakulteta u penziji Petar Đukić.
Do objave teksta, odgovor nije stigao ni iz Vlade Srbije i Ministarstva energetike – kakav je plan za EPS-ova preduzeća sa Kosova.

