Ona je, u intervjuu za Autonomiju navela i da su oni koji to negiraju suočeni su s pretnjama, “čak i pretnjama smrću”
Galić, koja je glavna i odgovorna urednica portala Tačno.net, je kazala kako je tih godina sa suprugom Neđom pomagala sugrađanima nehrvatske nacionalnosti, Srbima i Bošnjacima, da izbegnu deportaciju u logor, zbog čega, kako je kazala, do danas kontinuirano doživljava verbalne i fizičke napade.
Deo života su zbog toga proveli u Češkoj Republici, a nakon povratka sve se dodatno zakomplikovalo kada je priča o njenom tada već pokojnom suprugu ispričana kroz dokumentarni film “Neđo od Ljubuškog”, autorke Svetlane Broz.
Film je, kako je ukazala, bio novi okidač za napade i hajku na nju i decu, a pre prikazivanja bili su organizovani i protesti.
“Jednostavno, tamo je bila službena istina da ‘nije ništa bilo’, ‘nije niko nikoga dirao’, ‘svi smo Hrvati’. Iz istog razloga iz kog je ’93. bilo nepoželjno pomagati Bošnjacima je i 2012. taj film bio nepoželjan., ispričala je Galić.
Kazala je da joj i tada, nakon prikazivanja filma, niko nije ulazio u kuću, te dodala da su “bilo bukvalno gladni”.
Galić je kazala da će uprkos svemu o tim dešavanjima govoriti dok je živa, uprkos pretnjama koje su joj, kako je dodala, stizale čak i “sa IP adrese iz ljubuške policije”.
Danas živi u Mostaru i, zahvaljujući pre svega tome što da je 2018. dobila nagradu “Johann Philipp Palm” za slobodu govora i medija u Nemačkoj, zaštitu je dočekala od nemačkog Bundestaga.
I tek od tada, kaže, ozbiljnijih napada na nju i njen rad nije bilo.
“Zaštitili su me Nemci, nagradili su me Nemci, naši nagradjuju samo degenekom”, kazala je Galić.