Danas jedan od vodećih britanskih intelektualaca svjetskog glasa, Timothy Garton Ash nije samo ugledni profesor europskih studija u Oxfordu (i predavač na brojnim sveučilištima), vrhunski ekspert za novodobnu povijest, posebice Srednje i Istočne Europe (čijim su se savjetima koristili britanski i američki predsjednici), već i briljantan novinar i kolumnist vodećih svjetskih tiskovina (Spectator, Guardian, Indenpendent, New York Review of Books, El Pais…) i autor više od desetak kapitalnih studija posvećenih analizama suvremenih povijesnih zbivanja na starom kontinentu, fokusiranih na razdoblje hladnog rata, sovjetske dominacije srednjoistočnom Europom (koja je time isključena iz procesa stvaranja zajedničkog europskog doma) i disidentskih pokrete (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Istočna Njemačka…), sve do pada Berlinskog zida u studenom 1989, kad se činilo da počinje nova postkomunistička, mirnodopska epoha zajedničke i jedinstvene Europe, bez ratova i sukoba, što se nažalost, pokazalo velikom iluzijom.
SINTEZA
Upravo tom razdoblju prijelomnih godina, nakon svršetka Drugog svjetskog rata, a posebice uoči, ali i nakon pada sovjetskog komunističkog imperija u Europi, opisujući oštre političke represije i katastrofalne ekonomske neuspjehe koji su karakterizirali zemlje iza Željezne zavjese, Ash je posvetio svoju, po mnogočemu impresivnu knjigu Domovine, osobna povijest Europe (prijevod s engleskog Vuk Perišić), u izdanju Frakture (Zaprešić, 2025), vodećeg hrvatskog nakladnika, posebice specijaliziranog za ovu vrste literature. Knjiga je sveobuhvatna, briljantna i informativna sinteza memoarske građe, političkih analiza i društvenih kritika, kojom je autor, kroz osob(e)nu optiku dao cjeloviti uvid u suvremenu europsku problematiku, od 1945. do danas, otvarajući nove vidike za razumijevanje velikih, revolucionarnih društvenih fenomena i obrata (Mađarska revolucija 1956, Praško proljeće i sovjetska vojna intervencija 1968, štrajkovi poljskih radnika i pojava Solidarnosti itd.) do kojih je dolazilo prije svega zahvaljujući hrabrosti, snovima i upornoj borbi malih disidentskih kružoka da u strogo represivnim sustavima prometejski (o)čuvaju i šire vatru otpora i vjeru u bolju budućnost, a time iz naizgled bezizlazne situacije u vlastitoj sredini izvuku ono najbolje što su u tim (ne)vremenima uopće moglo zamisliti.
Tako Ash u svojoj sjajnoj knjizi kroz niz, samo naizgled sitnih, u biti maestralnih zapažanja, gotovo romanesknih pasaža predočava cijelu galerija likova za pamćenje (Vaclav Havel s kojim je uspostavio iskreno prijateljstvo, kao i sa Bronislawom Geremekom, potom Lech Walesa, Adam Michnik, Jacek Kuronj, Tadeusz Mazowiecki, Wolf Biermann, György Konrad itd.) kojom naudi brojne, a nepoznate slike za dubinsko razumijevanje zbivanja kojih u uobičajenim povjesnicama nema, a obilježile su našu epohe i mogu poslužiti da se bolje shvati zašto Ash stalno i uporno ponavlja: „Za stvaranje Europe kakvu danas poznajemo, odnosno za pad Berlinskog zida kao simbola desetljetne europske podijeljenosti nije bilo potrebno samo čudo, već čitav niz čuda u određenom trenutku i s određenim akterima na političkoj i široj društvenoj sceni“.
Karakterističan primjer je razgovor s Wladyslawom Bartoszewskim u kojem je poljski disident bio apsolutno uvjeren kako će se sovjetsko komunističko carstvo srušiti do konca 20. stoljeća, što je u vremenima najintenzivnijeg hladnog rata graničilo s znanstvenom fantastikom. Zapravo, ogromna, neprocjenjiva vrijednost ovog rukopisa sadržana je u činjenici što je autor (kojeg Hugh Trevor-Roper naziva „vodećim historiografom današnjice“) osobno upoznao i vodio duge razgovore sa istaknutim sudionicima disidentske scene, ali i europske politike, uključujući i one najmoćnije, kako na zapadu, tako i na istoku Europe koji su oblikovali suvremenu povijest i što je izravno, na licu mjesta svjedočio nizu važnih, prijelomnih događanja, od pojave Povelje 77 u Češkoj, pobune radnika u Gdanjsku i pojave sindikata Solidarnost u Poljskoj, do glasovitog istupa (lipanj, 1989) Viktora Orbana na Trgu heroja u Budimpešti, Baršunastoj revoluciji u Pragu i konačno padu Berlinskog zida.
(NE)MOGUĆA MISIJA
U vremenima kad se na Zapadu poslijeratna podijeljenost Europe, gotovo oportunistički prihvaćala kao politička neminovnost, Ash je na temelju vlastitih, teorijskih istraživanja ogromnog znanja i iskustva, odnosno osobnih uvida sa terena, tijekom čestih boravaka u srednjoistočnoj Europi upozoravao na snage preobražaja koje usprkos svim zabranama i pritiscima rastu i koje se s tom činjenicom ne mire i koje će u toj titanskoj, neravnopravnoj borbi, u konačnici ipak pobijediti.
Nadahnuto je (na)pisao: „Ako danas ima 850 milijuna Europljana, uzmemo li najširu geografsku definiciju Europe (obuhvaća Rusiju, Tursku i Kavkaz), to znači da postoji 850 milijuna različitih, individualnih Europa… ali ona se nalazi u istom vremenskom i prostornom okviru. Europljani imaju raznolike domovine, nijedan se ne osjeća podjednako kod kuće u svim dijelovima starog kontinenta, međutim važno je ove prostore učiniti podjednako prihvatljivim i otvorenim svim njezinim žiteljima“. Dodao bih – kao i onima koji to žele postati. A, to nije nemoguća misija, samo treba njegovati i uporno razvijati europske kulturološke, civilizacijske vrijednosti i razumijevati složenost života do krajnje točke u kojoj se on spaja s poviješću, konačno bez potrebe da se o toj i takvoj prošlosti iznova neposredno svjedoči. Ali, naravno to nije sve, tijekom krvavog raspada Jugoslavije, izvještavajući sa ratišta u BiH, koju je s pravom označio za najveću žrtvu velikosrpske Miloševićeve agresije, ali i Tuđmanovih teritorijalnih ambicija (pripajanje Herceg Bosne u sastav Hrvatske), on je argumentirano, s punim poznavanjem povijesnog konteksta obrazložio (s)misao nacionalističke i populističke politike (koja danas uzima sve više maha) koja je na koncu i rezultirala najvećim sukobom na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, naravno sve dok putinovska Rusija nije vojno napala Ukrajinu i otpočela rat koji i danas traje i kojem se nažalost ne vidi pravedan svršetak, a još manje način da međunarodna zajednica kazni Putina i njegovu agresivnu politiku za sve silne i masovne zločine koje je inicirao i učinio (i čini) nad nezaštićenim ukrajinskim civilima i gradovima.
Zajednička, ujedinjena Europa mora svestrano jačati i razvijati demokratsku kulturu i demokratske institucije, stalno mora unositi novu energiju i nove duhovne poticaje, ako bi sebe samu definirala, odnosno afirmirala ideje na kojima se temelji i koje utjelovljuje. To nije ni malo laka zadaća, naprotiv, ali Ash se poziva na riječi Vaclava Havela, velikog europskog sanjara, ali i rasnog političara sa istinski humanim instinktima koji je uvjereno tvrdio: demokracija mora biti zapisana u našim krvnim žilama, a to će prevladati kada se EU ne bude obraćala samo čovjekovom razumu, već i srcu.
VIŠE OD ZAJEDNICE
Knjiga Domovine je izraz autorove otvorene ljubavi prema jedinstvenoj Europi, ali i intelektualno superiorno djelo kojim je pokazao kako, kojim putovima dubinski razumjeti i poticati plodonosne odnose između poviješću često zavađenih susjeda, odnosno kako stvarati Europu nasuprot njima. Tamo gdje su drugi vidjeli, posebice u vremenima blokovske podijele svijeta, samo srednjoistočnu europsku bijedu i jad, Ash je prepoznavao ljepotu i ogromnu žudnju za slobodom, kao što jednako danas nije slijep na sve tegobe europskih tranzicijskih procesa, za čije prevladavanje nudi svoja razmišljanja, ali ne kao gotove recepte i konačne odgovore kako bi zajednička Europa trebala izgledati, već kako je na tragu ideja Umberta Eca učiniti „nečim višim od same zajednice“.
Ash kritizira dvostruka mjerila i kršenja pravila, posebice onih velikih država koje, po prirodi stvari imaju najviše upliva i najveću odgovornost u kreiranju zajedničke politike; u tom pogledu bio je i ostao žestoki kritičar Brexita, izlazak Britanije iz EU smatra velikom pogreškom, ali – nikoga ne osuđuje. Kao što pokušava razumjeti svoje sunarodnjake (ne i opravdati), jednako tako pokušava razumjeti i ostale brojne bolne točke naslijeđene dugom, burnom i dramatičnom europskom poviješću, uključujući i najnoviju izbjegličku tragediju, kriza eura, kao i rat u Ukrajini kojeg tumači i kao pokušaj onemogućavanja sve veće i jače europske kohezije. Jednom riječju, Ash ovom svojom velikom knjigom brani i učvršćuje ideju o nezamjenjivosti slobodne i ujedinjen Europe i u tom se duhu obraća svim njezinim građanima, kako bi shvatili i (o)branili „ono što je mukotrpno postignuto, a još nije dovršeno, dok svi narodi i države starog kontinenta ne budu povezane u jednu, jedinstvenu zajednicu“.