Kada traktori i druge mašine izađu na puteve i raskrsnice ne znači da je u pitanju snimanje moderne verzije filma po motivima narodne epske pesme „Oranje Marka Kraljevića“, već novi pokušaj nezadovoljnih farmera da „dubokim oranjem zaparložene države“ obezbede opstanak sela Srbije i zdravu i čistu hranu „za svu našu decu“.
Učestali talasi protesta poljoprivrednika i blokade puteva poslednjih nekoliko godina postali su najvidljiviji znak da je agrarna politika u Srbiji doživela potpuni fijasko, kao i da se celokupna srpska poljoprivreda nalazi u zoni potpune katastrofe.
Kao i ranijih godina i u ovom ciklusu nezadovoljstva proizvođača u fokusu su bili niska otkupna cena svežeg mleka, neisplaćene premije i subvencije, nekontrolisani uvoz mleka, mleka u prahu i sireva. Nakon tronedeljnih protesta i blokade magistralnih puteva širom Srbije, ostvaren je izvestan pozitivan pomak i u utorak postignut načelan dogovor koji tek treba da verifikuje Vlada Srbije. Između ostalog zbog toga što sa nezadovoljnim poljoprivrednicima ovog puta na noćnoj sesiji nisu razgovarali ni polak na rečima resorni ministar Dragan Glamočić, što ne čudi, ni premijer Đuro Macut koji još lista spisak zaduženja, što takođe ne čudi, ali jeste šef ministrovog kabineta Marko Saranovac. Što, takođe ne čudi!
Član Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja Predrag Veljković, objavio je pred ponoć 2. marta da su, nakon sastanka predstavnika udruženja poljoprivrednika i šefa kabineta ministra poljoprivrede Marka Saranovca, povučene blokade sa nekoliko mesta u okolini Kraljeva i da je aktivna samo jedna blokada u Miločaju, koja će ostati do održavanja sastanka poljoprivrednika sa Vladom Srbije.
Prema njegovim rečima, Saranovac je obećao da će mlekare morati da otkupe sve proizvedene količine svežeg mleka i da isplate proizvođačima dodatnih pet dinara po litru otkupljenog mleka, ali nije precizirao za koji period.
„Bitno je da više neće biti prekida otkupa mleka, što znači da više niko neće doći u situaciju da nema kome da preda mleko“, rekao je Veljković.
Saranovac je, dodao je, najavio potpisivanje ugovora između proizvođača mleka i mlekara, koje će garantovati Ministarstvo poljoprivrede.
„To znači da mlekara mora da napravi ugovor sa proizvođačem po kome neće moći, kao što se do sada dešavalo, da mlekare bukvalno preko noći jave da ujutru neće doći da preuzmu mleko. U ugovoru će takođe biti naglašeno da ni otkupne cene mleka neće moći da padaju preko noći“, rekao je Veljković.
IZMEĐU ŽELJA I MOGUĆNOSTI
Zahtevi poljoprivrednika odnosili su se na zaštitu domaćeg tržišta i privremenu zabranu uvoza mleka, dok se tržište ne stabilizuje. Takođe su tražili garantovan otkup svih proizvedenih količina svežeg mleka, povratak otkupne cene na održivi nivo, uvođenje prelevmana i kvota na uvoz mleka i mesa, uspostavljanje laboratorije za kontrolu uvoza na granici radi sprečavanja uvoza nekvalitetnog ili sumnjivog mleka i mlečnih proizvoda.
Od početka blokade bilo je jasno da resorno ministarstvo i Vlada ne mogu jednostrano da zabrane uvoz mleka iz Evropske unije bez ozbiljnog pravnog osnova, jer bi to predstavljalo kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Srbije i EU. Taj sporazum predviđa postepeno usklađivanje trgovinskog režima, ukidanje ili smanjenje carina za proizvode iz Unije, zabranu diskriminatornih mera, obavezu poštovanja pravila slobodne trgovine i liberalizaciju uvoza za veliki broj poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uključujući i mlečne.
Međutim, postoje mehanizmi zaštite ukoliko se dokaže ozbiljan poremećaj domaćeg tržišta i to, pre svega, uvođenjem privremenih kvota, podizanjem standarda kvaliteta i većih subvencija domaćim proizvođačima.
Glavni argument farmera za zabranu uvoza i uvođenje prelevmana i kvota bazirala se na njihovoj tvrdnji da je u poslednjih šest meseci došlo do ozbiljnih poremećaja na mlečnom tržištu Srbije.
Veljković je rekao da se sa Saranovcem razgovaralo i o tome i da će se ograničavanje uvoza postići označavanjem proizvoda sa sadržajem GMO i povećanjem carina na mleko u prahu.
Da li je to dovoljno za oporavak i opstanak mlekarstva u Srbiji, za sada je neizvesno, ali je prvi utisak da su obe strane s olakšanjem dočekale bilo kakav dogovor. Poljoprivrednici zbog radova koji ih čekaju, a vlast zbog konačnog uklanjanja blokada i postojanja realne mogućnosti da se farmerima pridruži još neka profesija.
Tim pre što je, posle fijaska prve runde pregovora delegacije farmera sa ministrom poljoprivrede Draganom Glamočićem i serijom uvreda i diskvalifikacija izrečenih na račun farmera koji blokiraju saobraćajnice, to izgledalo kao nemoguća misija.
MLEKO NA ASFALTU, ROLEKS NA RUCI
Iako su gružanski farmeri već prvog dana protesta na putu Kragujevac–Kraljevo u Ravnom Gaju, prosuli na asfalt oko pet tona mleka, šaljući simboličnu poruku Ministarstvu poljoprivrede da je otkupna cena mleka u Srbiji obezvređena do te mera da ni iz daleka ne pokriva osnovne troškove proizvodnje, ministar Dragan Glamočić je ustvrdio da farmeri zarađuju 4.000 evra po kravi godišnje, da se ponašaju kao pijani milioneri i kao dokaz za svoje tvrdnje naveo da je jedan od poljoprivrednika na sastanku u Vladi Srbije na ruci imao sat – „roleks“.
Ignorisao je i navode farmera da litar meka u tetrapaku – poznatog brenda koji se pravi mešanjem mleka u prahu uvezenog iz Belorusije sa vodom iz Srbije – košta koliko pet litara svežeg, zdravog domaćeg mleka na otkupu. Ignorisao je i činjenicu da je litar surutke, koja se odskora prodaje u supermarketima, duplo skuplji od litra mleka, terajući svoju priču da u mlekarstvu teku med i mleko.
Njegovi stavovi izazvali su lančanu reakciju „pijanih milionera“ koji su radikalizovali proteste, pa je broj blokiranih saobraćajnica sa početne tri – u Mrčajevcima kod Čačka, Barama u opštini Knić i Cerovcu kod Kragujevca – eskalirao na više od 70 lokacija na putevima širom Srbije i graničnim prelazima, pretvarajući „Seljačku bunu“ u najveći, najmasovniji i najbolje organizovani protest poljoprivrednika u Srbiji.
Pritvor dvojici, jedan stupio u štrajk glađu i žeđu
Dvojici poljoprivrednika koji su učestvovali u blokadi puta u Badovincima koji vodi ka graničnom prelazu određen je pritvor od 30 dana. Kako je izjavio advokat Aleksandar Mijailović, a preneo u utorak posle portal nova.rs, njegov klijent Slaviša Šestić je stupio u štrajk glađu i žeđu.
„Što se tiče Slaviše, razlozi koje je sudija navela za određivanje pritvora nisu razlozi za određivanje pritvora. Mogli smo da čujemo da ona smatra da policiju niko ne sme da napada, što je potpuno legitiman stav, ali to nije osnov za određivanje pritvora. Zatim, mogli smo da čujemo da ona ne veruje njegovoj odbrani. Takođe, to nije razlog za pritvor“, kazao je Mijailović i ocenio da ono što je sud uradio u slučaju Slaviše Šestića predstavlja nepravdu: „Slaviša Šestić je najavio da on u ovom trenutku stupa u štrajk žeđu i glađu. Ja ću svakako pisati žalbu. Videćemo šta će odlučiti veće.“
Istovremeno, dvojica poljoprivrednika privedenih u nedelju u utorak su pušteni da se brane sa slobode.
MIR, MIR, MIR
Suočen sa novom eksplozijom nezadovoljstva i novim blokadama, koje su se poput požara širile, ministar je „revidirao“ svoj arogantan stav i ponovo počeo da poziva na dijalog i zajednički rad na iznalaženju prihvatljivog rešenja.
U okviru nove strategije, bez pominjanja „roleksa“, Glamočić je podsetio da Ministarstvo u proseku svakog radnog dana isplati najmanje 500 miliona dinara poljoprivrednicima, te da je plan da se samo u martu isplati više od 35 milijardi dinara po različitim osnovama.
On je prilikom svečanog uručivanja rešenja za podsticajna sredstva grupi od pedesetak poljoprivrednika iz različitih delova Srbije rekao da „novac koji država daje za podsticaje treba da se uloži u poljoprivrednu proizvodnju“: „Naš cilj je da sredstva stignu do ljudi koji rade i proizvode, ali i da sprečimo svaku moguću zloupotrebu.“
Govoreći o situaciji u mlekarskom sektoru, ministar je naglasio da je kompanija Imlek nastavila otkup mleka u punim količinama, kao i da se Ministarstvu javlja sve više kompanija koje se bave uvozom radi otkupa polutvrdih i tvrdih sireva, koje pojedine mlekare imaju u višku.
Posebno je istakao da je Ministarstvo uputilo dopis mlekarama da se izjasne o stanju na lageru, a da je odgovor pristigao samo od četiri mlekare – i to Mlekare Seničić, Mlekare Stošić, Lazar Blace i Kraljevačke mlekare – među kojima su se samo poslednje dve izjasnile da imaju viškove.
Ministar Glamočić je prisutnima preneo i utiske sa konsultacija sa predstavnicima Evropske komisije, poručivši da se nada njihovom pozitivnom odgovoru, kada je reč o uvođenju zaštitnih mera koje je Srbija inicirala.

USPELA MOBILIZACIJA
Farmeri iz Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja iz Kraljeva i Udruženja poljoprivrednika Šajkača iz Čačka, započeli su 11. februara danonoćnu blokadu Ibarske magistrale u Mrčajevcima, da bi im se dva dana kasnije priključili farmeri iz opštine Knić, blokadom puta Kragujevac–Gornji Milanovac, a potom i farmeri iz Kragujevca, blokadom magistralnog puta Kragujevac–Mladenovac.
U ponedeljak, 2. marta evidentirano je više od 70 lokacija na kojima nezadovoljni poljoprivrednici blokiraju saobraćaj na najmanje dva sata dnevno, dok su na više od 30 mesta, poput Mrčajevaca kod Čačka, Bara kod Knića, Cerovca kod Kragujevca organizovane danonoćne blokade, koje traju već duže od tri nedelje.
„Seljačka buna“ započeta u Mrčajevcima se širi, ali sa protokom vremena rastu tenzije na blokadama gde je sve veća nervoza. U subotu, 28. februara, u Bresnici kod Čačka jedan vozač kombija je pokušao da probije blokadu i tom prilikom je naleteo na poljoprivrednika i naneo mu teške telesne povrede.
U nedelju 1. marta prilikom blokade graničnih prelaza sa Bosnom i Hercegovinom došlo je do sukoba farmera i žandarmerije, zbog čega je privedeno 12 poljoprivrednika, među kojima i lider ekološkog pokreta, Zlatko Kokanović, jedan od lidera koji se bori protiv rudarenja litijuma u Jadru.
ZA EVROPSKO POTKUSURIVANJE
Srbija ima između 350.000 i 380.000 muznih krava, što je značajno manje nego pre deset godina, kada ih je bilo više od 450.000. Broj grla opada zbog gašenja malih farmi, skupe stočne hrane, neprofitabilnosti proizvodnje i neizvesne otkupne cene.
U Srbiji se godišnje ukupno proizvede od 1,4 do 1,5 milijardi litara sirovog mleka, ali je otkupljena količina koja ulazi u industrijsku preradu, znatno manja i iznosi približno 800 do 900 miliona litara godišnje. Ostatak ostaje u seoskim domaćinstvima, koja proizvode sir i kajmak u sopstvenoj režiji i prodaju ga na pijacama ili putem interneta.
Primera radi, Mađarska sa 310.000 muznih krava proizvodi gotovo dve milijarde litara mleka, dok Srbija sa većim brojem grla dobije znatno manje. Ali, Mađarska i Srbija su „sitni“ igrači u odnosu na evropske šampione u proizvodnji mleka poput Nemačke, sa 33 milijarde litara mleka godišnje, Francuske sa 25 milijardi litara i Poljske, koja godišnje proizvede 15 milijardi litara. Upravo te zemlje vrše najveći pritisak na tržište Srbije, nudeći svoje mleko i mlečne proizvode po nerealno niskim cenama, koje ovdašnjim uvoznicima omogućavaju ekstra profit, jer iste te proizvode na domaćem tržištu prodaju po cenama neznatno nižim nego u evropskim supermarketima.
Pored toga, i cene mleka u prahu na svetskom tržištu često padaju na nivo znatno niži od cene sirovog domaćeg mleka, naročito kada na teritoriji Evropske unije postoje viškovi proizvodnje, kao što je to bio slučaj u prethodne dve godine. Tokom 2024. i 2025. godine, Evropska unija je usled prekida izvoza u Rusku Federaciju i straha od mogućih carinskih barijera Sjedinjenih Američkih država, imala znatno veće zalihe od uobičajenih, što je rezultiralo povećanim plasmanom na tržišta zemalja Zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju.
Prekomerni uvoz mleka i mlečnih proizvoda u 2025. godini je, po mišljenju poljoprivrednog stručnjaka Milana Pajevića, posledica balansiranja Srbije između obaveza preuzetih iz SSP i potrebe da zaštiti sopstvenu proizvodnju, a to balansiranje do sada je po pravilu bilo na štetu domaćih proizvođača.
„Posle tronedeljnih protesta i postignutog dogovora, deo tog ‘balasta’ prebačen je na mlekare, a država treba da propiše pravila koja će neutralisati ogromne disparitete i obezbediti dugoročnu predvidivost poslovanja“, rekao je Pajević i dodao da će se, ako se to ne dogodi u veoma kratkom roku, nastaviti trend smanjenja broja muznih krava u Srbiji, a pitanje uvoza više neće biti pitanje tržišne politike, već pitanje prehrambene bezbednosti.