Sud je utvrdio da suđenje juna 1946. nije bilo fer i da je bilo ideološki obojeno, pa je otuda proglašeno ništavim. Međutim, iako nije reč o političkom pomilovanju, već o pravnom poništavanju presude zbog manjkavosti tadašnjeg procesa, posledice su iste kao da je reč o političkoj rehabilitaciji. Prvo, Mihailović će se ubuduće voditi kao neosuđivan, dakle nevin čovek.
Između ostalog, ukidanjem presude Dragoljubu Mihailoviću vraćena su sva tada oduzeta građanska prava i sa njega je skinuta “anatema” kolaboracionizma. Štaviše, ubuduće svi koji povrede lik i delo đenerala mogu biti kažnjeni za uvredu, ukoliko neko protiv njih podnese prijavu. Što je u uzavrelim strastima baštinika partizanskog i četničkog pokreta sasvim moguće. Takođe, iako nemaju pravo na odštetu, naslednici mogu u procesu restitucije tražiti povratak tada oduzete imovine.
Vrlo je verovatno, napokon, da će ulice i škole ubuduće nositi i ime Dragoljuba Mihailovića, te da će na sve strane nicati spomenici. Možda i na istim mestima gde su do sada opstajali spomenici žrtvama četnika, na primer na Debelom brdu, gde je spomenik Živanu Đurđeviću koga su maja 1943. četnici Nikole Kalabića živog pekli zbog toga što je čuvao ranjene partizane.
Odluka sudskog veća Višeg suda u Beogradu kojim je predsedavao sudija Aleksandar Trešnjev danima nimalo tiho trese i deli Srbiju; ozbiljne i manje ozbiljne deobe toliko su jake da su se, navodno, i u Vladi Srbije razvrstavali na četnike i partizane, uz dva uzdržana. Po istoj liniji svrstani su istoričari – sada sve glasniji pobornici četništva, naspram znatno uzdržanijih partizanovaca – predstavnici stranaka, NVO, pa i pravnici… “Ispravljanje istorijske nepravde”, “Dobijena bitka đenerala”, deo je poruka kojima se zasipa javni prostor.
Nije zgoreg naglasiti i da je među najgrlatijim slavljenicima priznati pravnik Oliver Antić, inače savetnik predsednika Republike Tomislava Nikolića, jedan od najaktivnijih pobornika rehabilitacije i aktivni učesnik u sporu. Što svemu daje posebnu boju, uprkos njegovom objašnjenju da nije bio savetnik kada je proces rehabilitacije započet.
Istine radi, uprkos brojim tekstovima i emisijama, čitava stvar je tek nešto glasnija nego protekle decenije, sve od 2004. godine kada su izmenama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica izjednačeni partizanski i ravnogorski pokret. Nesumnjiva politička skarednost jeste što je ta odista istorijska odluka doneta 22. decembra, na dan kada je socijalistička Jugoslavija slavila Dan armije u znak sećanja na formiranje Prve proleterske brigade NOP-a, Narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svetskom ratu, koji je vodila Komunistička partija na čelu sa Josipom Brozom Titom.
Foto: Tanjug / Nemanja Jovanović
Podsećanja radi, partizani i četnici su izjednačeni na inicijativu Srpskog pokreta obnove, ali “za” je glasalo 176 poslanika iz svih poslaničkih grupa, izuzev Socijalističke partije Srbije i Socijaldemokratske stranke. “Sve” znači tadašnja Srpska radikalna stranka koja je imala i dvojicu glasovitih četničkih vojvoda Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, Demokratska stranka sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem i pridruženim građanskim listama, Demokratska stranka Srbije, koja je potom dala premijera Vojislava Koštunicu. Napokon, predsednik Srbije nije stopirao zakon.
Iz tog ugla gledano, od svih političara i tadašnje i današnje vlasti, samo Ivica Dačić i Meho Omerović imaju moralno pravo da kritikuju rehabilitaciju Mihailovića i prekrajanje istorije sudskom odlukom.
Ipak, ma koliko diskutabilna bila presuda, a posebno njen učinak, teško da će već svrstana Srbija biti značajnije dublje podeljena. Prosto, dobra polovina nezadovoljna, pa i zgrožena presudom, očekivala je takav ishod. Kao i druga, koja mu se neskriveno raduje. Još žive žrtve i njihovi potomci-svedoci, danas su isuviše marginalizovani da bi se njihov glas dalje čuo. Uostalom, SUBNOR nije dobio mogućnost da u ovom suđenju bude druga strana, a država u liku tužioca nije iskoristila mogućnost “umešača” u sporu, pa je u tzv. jednostranom postupku presuda Trešnjeva&ostalih konačna. Teško je verovati da će je neki vanredni pravni lek promeniti.
Van spora je, međutim, da će u dogledno vreme biti i opipljivijih posledica od sadašnjeg verbalnog nasilja novopobednika. Deo regiona zatečen je odlukom, naročito Hrvatska i BiH, doduše iz sasvim različitih uglova, o čemu pišu Drago Hedl i Vildana Selimbegović.
Rehabilitacija Mihailovića dovodi u pitanje i druge presude kolaboracionistima iz četničkog pokreta, ali i drugih na prostoru bivše Jugoslavije. U Sandžaku već merkaju kako će Aćif-agu pomaziti, Anti Paveliću nije suđeno, ali ovo otvara put za njegovu političku rehabilitaciju. A svi ti procesi nikako ne mogu voditi razrešnici Drugog svetskog i ovdašnjeg građanskog rata u to vreme. Naprotiv, produbiće podele i strepnje.
Autor: Jelka Jovanović
Pobornici i protivnici
ALEKSANDAR TREŠNJEV: Mihailoviću nije obezbeđeno fer suđenje, nije imao pravo na odbranu, kao ni na žalbu, nije video advokata do početka suđenja… Ravnogorski pokret i Jugoslovenska vojska u otadžbini već su rehabilitovani zakonima koje je usvojila Skupština Srbije o izjednačavanju dva pokreta otpora i o boračkim penzijama.
VUK DRAŠKOVIĆ: Ukidanje presude komandantu četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu generalu Dragoljubu Mihailoviću od 15. juna 1946. ne znači samo rehabilitaciju ratnog komandanta prve antinacističke gerile u Evropi, nego je to i rehabilitacija njegove vojske i čitave Srbije.
VESNA RAKIĆ VODINELIĆ: Rehabilitovati sada Dražu Mihailovića na temelju toga da nije imao odbranu i da nije imao fer suđenje u skladu sa današnjim standardima, značilo bi isto što i poručiti Kraljevini Norveškoj da rehabilituje Kvislinga, Francuskoj da rehabilituje Petena i Pjera Lavala. Dakle, kad god se radi o takvim posleratnim suđenjima kolaboracionistima, treba imati u vidu situaciju u Evropi posle Drugog svetskog rata.
VIDOSAV STEVANOVIĆ: Antifašizam je, kao što mnogi ponavljaju, jedna od osnovnih vrednosti Evrope kojoj mi, navodno, težimo. A mi po svaku cenu činimo sve da diskvalifikujemo svoje učešće u borbi protiv fašizma. Meni to nije jasno ni kao politika, ni kao sudska praksa, ni kao partijska praksa.
PATRIJARH IRINEJ: Ja bih želeo da epilog rehabilitacije Mihailovića bude ujedno i pomirenje srpskog naroda. I verujem da će tako biti.
IVICA DAČIĆ: Odluka o rehabilitaciji Draže Mihailovića ne predstavlja korak ka pomirenju, niti ka istini. Naprotiv, ova odluka samo produbljuje podele.
MEHO OMEROVIĆ: Skandalozna i sramotna odluka koja Srbiju stavlja na poraženu stranu, koja će zategnuti odnose sa državama regiona, vređa istinske borce protiv fašizma i ogromne žrtve i predstavlja reviziju istorije. Cinizam je što sudija kaže da nije utvrđivana činjenica da li je on ratni zločinac ili ne. Može sud vratiti Mihailoviću građanska prava, ali nema tog suda koji može vratiti točak istorije, a u istoriji će Draža ostati tamo gde je od početka Drugog svetskog rata i bio – na strani Hitlera i saradnik okupatora.
BOJAN PAJTIĆ: Mi smo stranka koja baštini antifašističke vrednosti, zalaže se za vladavinu prava. Ova odluka i insistiranje da se sad donese je spin vlasti da se kroz ponovne podele na četnike i partizane posle 70 godina zabašuri činjenica da je Srbija gladna, da su nezavisne institucije razvlašćene, da ne postoji sloboda medija, a korupcija nikad nije bila veća.
NENAD ČANAK: Zasluga za ovo prekrajanje istorijskih činjenica, relativizaciju antifašističke borbe i podele koje nastaju i koje će nastati u zemlji i regionu, nedvosmisleno pripada Nikolić master Tomislavu, jer je institut predsednika Srbije, predsednika svih građana, zloupotrebljen za pritisak na pravosuđe.
ALEKSANDAR VUČIĆ: Deoba na četnike i partizane je nepotrebna i štetna za interese države. Srbiji su više nego ikada potrebni sloga i jedinstvo građana, a ne produbljivanje višedecenijskih sukoba.
ALEKSANDAR KRAUS: Za Savez antifašista ovo je poražavajuća odluka. Ovo je presedan, revizija istorije se ne može sprovesti na sudu, istina je dokazivana na bojnom polju. Pokret Draže Mihailovića je u početku bio antiokupacioni u početku, a posle kolaboracioni, i mi ga nećemo priznati dok je jednog člana Saveza antifašista. Ali, ovo je devedesetih trasirano delovanjem komunističkih otpadnika kakav je bio Milošević.
Fašizam je sve življi
Novinari ne smiju lagati, pa je red priznati naglas: odluka beogradskog suda o rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihailovića nije bila iznenađenje. Čak bi valjalo reći da je očekivana: kompletan region već godinama sigurno korača u desno i prošlosedmična sudska priča je naprosto logičan slijed. Pa ipak je dobar dio Bosne zanijemio na vijest iz Beograda!
“To je vraćanje zla!”, ustvrdio je nekadašnji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i učesnik Narodnooslobodilačkog rata Raif Dizdarević, jezgrovito sažimajući osjećaje i misli ne samo onih koji su upamtili četničke zulume, nego i svih koji su još uvijek svježih sjećanja na posljednje ratove devedesetih u kojima je Bosnom i Hercegovinom haralo zlo obilato zakićeno istom ideologijom.
POTPALJIVANJE VATRE: To je vraćanje u zla koja smo doživjeli od četničkog pokreta i koljačke vojske na čijem je čelu bio Draža Mihailović. Sve koji smo u tome učestvovali vraćaju u jedno vrijeme iz kojeg nema izlaska. To je blokada i svih onih u Srbiji koji misle dobro, rekao je Dizdarević.
On je odmah napomenuo kako takva odluka pokazuje da Srbija, u stvari, nije ostvarila značajan napredak prema evropskim društvima sa razvijenim stepenom demokracije i vladavine prava.
“Očigledno je da Srbija nije napredovala na evropskom putu. Ako je donesena takva odluka, a režim se nije ogradio u čitavom postupku koji traje već dugo vremena, to je rehabilitacija svega onoga što su taj pokret i ta ličnost predstavljali. To je rehabilitacija i onoga što su uradili kao saradnici okupatora i, naravno, kao vojska koja je učinila ogromna zla ne samo u Srbiji, nego u čitavom regionu: treba li podsjećati – i po Bosni su klali”, istakao je Dizdarević.
Raif Dizdarević, Foto: PrntScr
Kao iskusni strateg i dugogodišnji analitičar ovdašnje stvarnosti, Dizdarević ne zaboravlja istaći podatak kako odluka Sudskog vijeća Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji predvodnika četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića obeshrabruje sve pozitivne procese koji su do sada učinjeni, kako u Srbiji tako i u ostalim zemljama. “Naravno da to obeshrabruje sve ono što je pozitivno i sve ono što se uradilo da se prevaziđe stanje koje je stvoreno upravo zločinima takvih kao što je bio Draža Mihailović”, rezolutan je Dizdarević.
Reagirao je – gotovo odmah – i Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH (SABNOR) i izrazio ogorčenje odlukom Višeg suda u Beogradu. Nekadašnji partizani, ponosni na tekovine antifašizma, istakli su da je u ovom predmetu rehabilitacije Mihailovića čitav sudski proces bio obična farsa i političko, a ne sudbeno-pravno pitanje.
“Ova odluka će nesumnjivo imati i ostaviti vrlo složene i teške posljedice, jer se njome šalje i jasna politička poruka po kojoj se ne samo redefinira Drugi svjetski rat, nego i sve vrijednosti proizašle iz pobjede Narodnooslobodilačke i partizanske vojske”, naglasili su u svome u saopćenju SABNOR-ovci BiH.
Oni ne kriju ni zabrinutost jer su uvjereni da je Viši sud u Beogradu na ovaj način dodatno potpalio vatre nacionalističko-šovinističkog divljanja, religijskog fanatizma i radikalnog desničarenja na prostorima bivše SFRJ.
Mihailovićevo sudsko uskrsnuće nije ostavilo ravnodušnim ni političke partije u BiH, no mora se primijetiti da su ovu vijest mudro oćutali u Savezu nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, kao i u većini stranaka u Republici Srpskoj, lakonski je – ako su baš morali – komentirajući kao sudsku presudu, a one, je li, ne traže mišljenja i stavove. Također je zanimljivo da je Stranka demokratske akcije, najjača bošnjačka partija i sama desno orijentirana, svoj stav smjestila u globalne obzore.
“Samo par dana nakon obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope, Srbija ponovo dokazuje da ne samo da nije spremna suočiti se sa prošlošću, nego i veliča historijski potvrđen fašistički pokret i legalizira njegova zlodjela. Ovo što je urađeno od Višeg suda u Srbiji jeste pokušaj falsificiranja historije”, saopćeno je iz SDA.
Željko Komšić
No, zato je Demokratska fronta Željka Komšića bez ikakvih rukavica i ne zamarajući se pričom o “događaju u susjednoj državi” vrlo oštro osudila odluku o rehabilitaciji “osuđenog ratnog zločinca Draže Mihailovića, koji je odgovoran za ubistva stotina hiljada nesrba, ali i Srba u BiH i Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu”.
NAJMRAČNIJE POGLAVLJE: Obilježavati s jedne strane pobjedu nad fašizmom, a rehabilitirati osuđenog nacističkog kolaboracionistu, kao što to radi dio srbijanskog rukovodstva, dokaz je da u Srbiji nije došlo do raskida sa jednim od najmračnijih poglavlja istorije regiona, jasan je DF.
Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić razočarano je konstatirao da rehabilitacija Draže Mihailovića dokazuje da fašizam nije pobijeđen na ovim prostorima: “Besramna rehabilitacija jednog od najvećih zločinaca Drugog svjetskog rata i dokazanog saradnika nacističke Njemačke, predstavlja sramotan čin i šamar svim žrtvama četničkog progona, kojeg su na svojoj koži najbolje osjetili građani BiH u Drugom svjetskom ratu. To je još jedan od dokaza da se historija ponavlja, jer je ista ideologija bila inspiracija onima koji su u proteklom ratu pokušali etnički očistiti našu zemlju od bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, ali srećom u svom naumu nisu uspjeli jer su zaustavljeni otporom branilaca Republike BiH, ne krijući strah od budućnosti u kojoj će fašizam čak i jačati.”
Nermin Nikšić
Međutim, nastavlja, SDPBiH će se, kao i do sada, svim mogućim sredstvima boriti protiv fašizma i svih njegovih oblika: “Niko ne može osporiti da je današnja moderna BiH nastala na tekovinama zajedničke antifašističke borbe svih bh. naroda koji su se, između ostalog, borili i protiv četnika Draže Mihailovića koji će u svjetskoj historiji ostati zapamćeni kao kolaboracionisti hitlerovske Njemačke i to niti jedan sud i nikakva revizionistička politika neće promijeniti”.
Autor: Vildana Selimbegović
Oštro, ali bez dramatizacije
“Vlada Republike Hrvatske oštro osuđuje reviziju povijesti, jer je četnički pokret na čelu sa Dražom Mihailovićem bio na strani zla i nepravde, surađivao je s fašističkim i nacističkim snagama, poražen je u Drugom svjetskom ratu i te činjenice ne može promijeniti nikakva sudska odluka. Rehabilitacija ratnih zločinaca u suprotnosti je s vrijednostima antifašizma, demokracije i suradnje na kojima se temelji moderna Europa”. Tim riječima, u priopćenju, hrvatska je Vlada reagirala na činjenicu da je Viši sud u Beogradu potpuno rehabilitirao četničkog vojvodu i ratnog zločinca Dražu Mihailovića.
IPAK REHABILITACIJA: Svi hrvatski mediji vijest o poništenju presude Mihailoviću, koji je nakon Drugog svjetskog rata osuđen na smrt zbog suradnje sa okupatorom i počinjenih ratnih zločina, donijeli su negativne komentare, navodeći kako će ta odluka definitivno pogoršati odnose u regiji, a osobito naštetiti odnosima Zagreba i Beograda. Unatoč činjenici što je sudac koji je odluku pročitao naglasio kako sud nije utvrđivao je li Draža Mihailović bio ratni zločinac ili nije, već samo je li imao pošteno suđenje – konstatirajući da je presuda kojom je osuđen na smrt bila nezakonita i politički i ideološki motivirana – mediji, ali i svi važniji političari u Hrvatskoj, slažu se u ocjeni da je Mihailović ipak u potpunosti rehabilitiran. Tim više što i sam zakon na temelju kojega je presuda poništena nosi naziv – Zakon o rehabilitaciji.
“Kao predsjednica RH najodlučnije osuđujem svaki pokušaj povijesnog revizionizma. Ta presuda ne može izbrisati zlodjela četničkog pokreta, počinjena u suradnji s nacistima i fašistima tijekom Drugog svjetskog rata, koja su svim narodima na ovim prostorima donijela velike patnje i stradanja. Ostaje i činjenica da je taj pokret doživio svoj potpuni poraz u Drugom svjetskom ratu, ali i prije 20 godina u agresiji na Hrvatsku. Držim da se, gledajući u zajedničku budućnost u Europskoj uniji, konačno treba odmaknuti od politiziranja prošlosti, već povijest prepustiti povjesničarima”, komentirala je vijest o odluci Višeg suda u Beogradu hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Kolinda Grabar Kitarović, Foto: Beta, AP
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić bio je “apsolutno zgrožen” rehabilitacijom Dragoljuba Mihailovića i tu je odluku nazvao “silno velikom pogreškom, kao što bi to bila rehabilitacija Hitlera, Mussolinija ili Ante Pavelića”. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je, pak, kako je rehabilitacija Mihailovića “loša odluka za Srbiju, loša za odnose sa Hrvatskom i imat će posljedice za odnose u regiji”, no ne želeći dramatizirati tu odluku najavila je kako Hrvatska radi toga neće Srbiji slati diplomatsku notu, niti zbog te odluke namjerava blokirati put Srbije u Europsku uniju. Pusić drži kako je Viši sud u Beogradu napravio problem kojeg će sada morati rješavati srbijansko vodstvo, jer je jasno da s fašističkim simbolima i rehabilitacijom ratnih zločina nije moguće ući u Uniju. Ona je, međutim, izrazila zadovoljstvo što su se premijer Srbije Aleksandar Vučić i ministar inozemnih polova Ivica Dačić ogradili od tog slučaja.
Rehabilitacija Draže Mihailovića osokolila je u Hrvatskoj snage koje bi zločince Pavelićeve NDH prikazale boljim od Titovih partizana
Najavljujući kako Hrvatska neće službenom Beogradu slati diplomatsku notu, Pusić je tako neizravno odgovorila zahtjevima Hrvatske stanke prava (HSP), izvanparlamentarne stranke koja traži da Vlada Republike Hrvatske uputi diplomatsku notu Srbiji i stavi veto na pregovore Srbije za ulazak u Europsku uniju. Takvih je zahtjeva sa desnice bilo još, no predsjednik najjače oporbene stranke HDZ Tomislav Karamarko bio je puno umjereniji. Kaže da rehabilitacija Mihailovića “nije dobra” i da će to “sigurno utjecati na odnose dviju zemalja”, te bi se o tome srpska politika morala jasno očitovati.
“Riječ je o unutarnjoj stvari susjedne države s kojom želimo biti u dobrim odnosima, no svima je jasno tko je bio Draža Mihailović, koji je kolaborirao s Nijemcima i učinio brojne zločine”, rekao je Karamarko.
No, da će rehabilitacija Draže Mihailovića, po zakonu spojenih posuda, osokoliti snage u Hrvatskoj koje također žude za novim pisanjem povijesti koja bi zločince Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske nastojala prikazati boljima od Titovih partizana, bilo je jasno istoga trenutka kada je sud o Beogradu poništio presudu četničkom vođi u Drugom svjetskom ratu. Na to je upozorio i politički analitičar Žarko Puhovski.
“U odnosima Srbije sa Hrvatskom presuda će biti municija za prepucavanje kojom će Hrvatska moći prigovarati Beogradu zbog Draže Mihailovića, a oni će moći prigovarati Hrvatskoj zbog pozdrava ‘Za dom spremni‘”, veli Puhovski.
STARE RASPRAVE: Rehabilitacija Draže Mihailovića dogodila se u vrijeme kada se u Hrvatskoj – vezano uz obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom i 70-godišnjice od završetka Dugog svjetskog rata – ponovno povela rasprava o antifašizmu i ulozi Titovih partizana i Pavelićevih ustaša. Mjesto na kojem se ta rasprava vječno poteže je Bleiburg, na kojem je na samom kraju Drugog svjetskog rata pobijeno više tisuća vojnika Nezavisne Države Hrvatske koji su bježali pred partizanima i pobijeni su na tom mjestu, na granici Slovenije i Austrije. Tako je bilo i ove godine.
U Hrvatskoj za sada nema naznaka da bi neka pravosudna institucija mogla i službeno rehabilitovati nekog od ustaških zločinaca
Šef oporbe Tomislav Karamarko koji je pohodio komemoraciju na Bleiburgu rekao je kako danas vladajući u Hrvatskoj iskazuju podršku i afirmativni stav prema Titu i dodao da “hrvatska socijaldemokracija nikada neće biti istinska socijaldemokracija sve dok se ne odrekne zločina Josipa Broza Tita”. Odgovor vladajućeg SDP-a stigao je od Peđe Grbina, saborskog zastupnika i predsjednika saborskog Odbora za Ustav: “Oni koji idu na Bleiburg žele to iskoristiti kako bi dobili jeftine političke poene, a u osnovi ne razmišljaju o tome da relativiziraju zločine koji su počinjeni upravo u ime te NDH”.
Stjepan Mesić, Foto: Beta, AP
U obranu Tita stao je i bivši predsjednik Stjepan Mesić. Komentirajući odluku Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Draže Mihailovića, Mesić je rekao kako se tu ne radi o ispravljanju nepravdi učinjenih u vrijeme komunističke vladavine, nego o “poricanju nepobitno utvrđenih povijesnih činjenica”. Mesić je dodao: “Četnički pokret u Drugom svjetskom ratu nije bio pokret otpora protiv okupatora. Četnici su bili krajnje obazrivi prema njemačkom okupatoru, tijesno su surađivali s talijanskim, a zajedno s njima borili su se protiv jedinog stvarnog pokreta otpora, onoga na čelu sa Josipom Brozom Titom”.
Mesić je tako polemizirao i sa onima u Hrvatskoj koji Tita žele prikazati zločincem, a istodobno su blagonakloni prema svemu što je učinio režim Ante Pavelića. No, bez obzira na to što i u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, postoje snage koje ne priznaju zločine svojih kvislinga, već ih žele prikazati istinskim patriotima, u Hrvatskoj, bar za sada, nema naznaka da bi neka pravosudna institucija, na način kako je to učinio Viši sud u Beogradu, mogla i službeno rehabilitirati nekog od ustaških zločinaca iz vremena Drugog svjetskog rata.
Autor: Drago Hedl