Maštu su tako spominjali i neki od najvećih naučnika sveta, uključujući Alberta Ajnštajna i Nikolu Teslu.
“Svi moji izumi su ispali tačno onako kako sam ih zamislio”, izjavio je Tesla. “Mašta je mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svet”, rekao je Ajnštajn jednom prilikom.
Uprkos njenoj neporecivo velikoj ulozi u nekim od najvećih otkrića ikad postignutih, naše razumevanje mašte, mesta gde ona nastaje, a posebno kako taj proces izgleda u našim mozgovima, ostalo je značajno ograničeno.
Naučnici i filozofi vekovima su bili u potrazi za biološkom osnovom mašte, a njihova se konačno sada isplatila. Novo istraživanje koje su sproveli nemački naučnici pruža neke do sada nedostižne odgovore na dugo postavljana pitanja o mašti.
Alek Šlegel, istraživač i autor ovog istraživanja, smatra da je Ajnštajn, inače revolucionaran fizičar, u svom radu upotrebljavao visoko kreativne naučne procese koji su bez sumnje imali značajnu ulogu u nekim od njegovih najvećih otkrića.
Otkriveno je da aktivnost mozga koji zovemo mašta zapravo produkt široko rasprostranjene mreže neurona, što oni zovu mentalnim radnim prostorom.
Ova mreža svesno upravlja različitim slikama, simbolima i idejama i omogućava nam snažan mentalni fokus u osmišljavanju novih ideja i rešavanju različitih složenih problema. “Kad bi Ajnštajna pitali kako izgleda njegov naučni tok misli, rekao bi da uzima sliku u svom umu, poigrava se i manipuliše njome gledajući je s različitih uglova, pomoću čega kombinuje i analizira stvari”, rekao je Šlegel.
Šlegel dodaje kako mentalni radni prostor povezuje sa stvarno neverovatnim, fleksibilnim stvarima koje su ljudi sposobni da naprave. “Možemo stvoriti umetnička dela, možemo razmišljati na naučni ili na matematički način. I u mnogim tim slučajevima to zahteva sposobnost mentalnih reprezentacija ideja, simbola i slika, kao i mogućnost njihovim poigravanjem u umu”.
Kako bi ulovili i proučili maštovite procese u mozgu, istraživači su sproveli eksperiment na 15 učesnika. Njih su spojili na fMRI skenere i zamolili ih da vizualiziraju specifične apstraktne oblike nakon čega su im rekli da pokušaju da zamisle kombinovanje tih jednostavnih oblika u složenije figure.
Ono što su istraživači otkrili ovakvim istraživanjem je velika kortikalna i subkortikalna mreža koja se rasprostire po celom mozgu, a koja je odgovorna za manipulacije slikama. Ovu mrežu nazvali su mentalni radni prostor .
Mreža koju su otkrili pruža se preko mnogih područja, kao što su ona odgovorna za vizuelne procese, područja povezana s pažnjom i izvršnim procesima.
Šlegel je izjavio kako sva ta područja moraju raditi zajedno da bi mogle nastati manipulacije slikama.
Rezultati ovog istraživanja mogu u velikoj meri pomoći u razumevanju toga kako organizacija mozga stvara uslove koji nam omogućavaju da razmišljamo otvoreno i kreativno.
Ovo istraživanje takođe značajno odstupa od ranijih istraživanja mašte koja su pokušala smestiti kreativnu aktivnost u različite pojedinačne, izolovane delove mozga. Rezultati su uspešno pokazali kako popularna teorija o tome da je desna strana mozga odgovorna za kreativne procese zapravo nije tačna.
Opisano istraživanje govori upravo suprotno – da je ljudski mozak mnogo moćniji i povezaniji nego što to opisuju ovakva jednostavna objašnjenja.

