Dževad Sabljaković: Slikar i njegov dvojnik
11.07.2019 Beograd

Dževad Sabljaković: Slikar i njegov dvojnik

Dževad Sabljaković: Slikar i njegov dvojnik Foto: privatna arhiva
Treba misliti na sopstvenu biografiju, rekla je u jednoj prilici teatrolog Mirjana Miočinović. Takvu opomenu i savjet nije, po prirodi stvari, mogao čuti veliki njemački slikar Emil Nolde, ali je do te mudrosti morao sâm doći. Da je za to smogao snage, ne bi 63 godine pošto je otišao sa ovog svijeta u jednoj elitnoj berlinskoj galeriji bilo izložbe "Emil Nolde, jedna njemačka legenda: umjetnik u vrijeme Trećeg rajha".

Na zidovima te galerije do oktobra će biti izložene  njegove slike nastale u periodu Hitlerovog uspona i pada, a u vitrinama ispod njih dokumenti koji otkrivaju njegovu pripadnost nacističkoj ideologiji i stranci. Među njima je crno na bijelo da je na poziv Himmlera 1933. učestvovao na proslavi desetogodišnjice Hitlerovog pokušaja puča i da se godinu dana kasnije učlanio u Nacional-socijalističku partiju i u njoj ostao do kraja Drugog svjetskog rata.

Bez obzira na to, nacistička administracija proglasila je njegove slike za "Entartete Kunst", to jest "degenerisanu umjetnost", i 1937. ih kao takve izložila među ostvarenjima koja danas istorija umjetnosti uvrštava u vrhunce njemačkog likovnog stvaralaštva XX stoljeća. Bio je Nolde među "degenerisanima", kao i George Grosz, koji je emigrirao u Njujork ili Max Beckmann, koji se sklonio u Amsterdam, ili Otto Dix, kojeg je Gestapo najprije uhapsio, a onda poslao na front ili Ernst Ludwig Kirchner, koji se 1938. ubio. Takvu sudbinu Nolde s njima nije podijelio.

Prije nacizma bio je uvažen kao jedan od najznačajnijih slikara njemačkog ekspresionizma. Njegova ostvarenja bila su u postavkama muzeja i imala visoku cijenu na tržištu umjetnosti. Bio je priznat, nagrađivan i privilegovan. Dolaskom nacizma sve to je izgubio kao i mnogi od njegove slikarske sabraće. Nolde se nije pomirio s tim, i činio je sve da vrati izgubljeno.

Dopustio je da nacizam promijeni njegovu imaginaciju. Do tada avangardan, moderan, ekspresionist, koji je svojim slikama razobličavao malograđanštinu i bigotnu pobožnost, a slavio snagu i ljepotu prirode, priklonio se temama iz mitske njemačke prošlosti i neoklasicizmu, koji su zagovarali nacisti i njihov Führer. Kao promašen i kič slikar, Adolf Hitler je podržavao estetiku po svojoj mjeri i moći, i nju su prihvatali režimski umjetnici. Nolde je htio da im se pridruži i nije se klonio nečasnih sredstava da to postigne, što otkriva berlinska izložba. Tome su na putu stajala njegova ostvarenja, s kojih do kraja Trećeg rajha nacisti nisu skidali pečat "degenerisanosti", što mu i danas služi na čast.

Nema sumnje da mu je 1937. teško palo kad je u novinama vidio fotografiju sa izložbe "degenerisanih" ostvarenja, na kojoj Göbels, ranije simpatizer moderne umjetnosti, s prezrenjem gleda njegove slike. Ipak i to podnosi, obraća se ulagivački Göbelsu i drugim nacističkim moćnicima, ostaje član njihove partije, deklariše se kao antisemit i piše potkazivačka pisma, kao što je ono pres službi Trećeg rajha, u kojem osuđuje "dominaciju Jevreja u svim umjetničkim disciplinama" i naglašava da se uvijek protiv toga borio. Bila to je evidentna podrška holokaustu i logorima smrti.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je do maja ove godine na zidu svoje kancelarije držala dvije Noldeove slike. Jedna od njih, naslikana u periodu nacizma, trebalo je da bude eksponat na berlinskoj izložbi. Kad su joj objasnili temu izložbe, Merkelova je zatražila da se ukloni i druga slika, nastala 1915. Iz posebnog fonda, ponudili su joj, umjesto tih, dvije slike Karla Schmidt-Rottluffa. Kad je čula da se i Rottluffu pripisuju antisemitske izjave, doduše ne u vrijeme nacizma, nego mnogo ranije, ipak je, po onoj "Koga zmija ujede, i guštera se boji", naložila da zidovi kancelarije ostanu goli.

Ta lustracija, što doslovce znači čišćenje od grijeha, a praktikuju je šefovi država i vlada na smjeni epoha i ideologija ili u vrijeme njihovih revizija, pobudila je debatu. Osporavajući stav da u kancelarskom birou ne treba da vise slike umjetnika koji je podržavao nacional-socijalizam i antisemitizam, istoričar Michael Wolffsohn, specijalist za istoriju njemačkih Jevreja, je rekao: "Sumračne aspekte njemačke istorije treba gledati u lice, možda baš u birou kancelarke".

Na to je u komentaru lista Süddeutsche Zeitung rečeno da bi, poslije lustracije svoje kancelarije, kancelarka mogla odustati i od svog redovnog prisustva Vagnerovom festivalu u Bayreuthu, pošto mu je svojevremeno prisustvovao i Hitler jer je volio da sluša opere čuvenog kompozitora, koji je bio prononsirani antisemit.

Debata je nametnula složeno pitanje da li se mogu razdvojiti stvaralac i njegovo ostvarenje. Biće da mogu. Mnogi estetičari i teoretičari umjetnosti, koji su se pasionirano bavili tim pitanjem, uvjereni su da umjetničko djelo ima slobodnu i samostalnu egzistenciju, nezavisnu čak i od svog tvorca.

Emil Nolde se 1945. odrekao nacizma brže nego što ga je 1933. prihvatio. Kao žrtva hitlerizma uzdignut je kao umjetnik koji je podnio neljudska uniženja u nacizmu a ostao uzor stvaralačke dosljednosti i istrajnosti. Umro je u dubokoj starosti 1956. sa svim počastima, a i privilegijama, koje jedan umjetnik može da dobije. S njim, međutim, nije umrla istina o njegovom držanju i ponašanju u vrijeme uspona pa do kraja Rajha, o čemu govori i izložba u Berlinu. Pripremili su je dobri poznavaoci i ljubitelji njegove umjetnosti, kao i kustosi iz "Fondacije Nolde", u nastojanju da puna istina iziđe na vidjelo i da se jedan pored drugog postave veliki slikar i njegov moralno mizerni dvojnik.

Njegovim ostvarenjima se ne može osporiti veličina i značaj, ona nemaju veze s nacizmom, jer su stekla sopstvenu egzistenciju, koju nikakva biografska sjenka ne može izmijeniti niti zamračiti. Zauzimaće i dalje visoka mjesta u istoriji evropske umjetnosti XX stoljeća i ostaće u muzejima, galerijama i kolekcijama. Ali ostaće i razotkrivena biografija. Biografija njegovog ljudski i moralno niskog dvojnika.

Valja misliti na sopstvenu biografiju, u pravu je Mirjana Miočinović, pogotovu "u situaciji izbora u ekstremnim prilikama", kako je jednom naglasila.

izvor: Novi magazin
Ostavi komentar (2) Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
  • 29.05.2020, 11:28h tanja pavisic

    Dz.Sabljakovic je napisao dobar tekst o jednom velikom slikaru. Zacudjujuce je da u njemu cak DVA PUTA citira jednu minornu osobu, nikakvih referenci,MM. Zasto? Mozda bas zbog toga sto ta osoba svoju biografiju (zbog koje toliko strepi) moze da temelji iskljucivo na jednoj cinjenici: slucajno je jedno vreme bila udata za D.Kisa,knjizevnika.

  • 17.07.2019, 21:13h Mirjana

    Izvanredan članak . Od svih tih Njemačkih izvanrednih slikara Noldea smatram najmanje impresivnom . Uvijek mutan, neodređen po meni sa estetikom koja nije u prvom planu . Nikada nisam bila upoznata sa tom prošlosti koja čak nije niti sramna jer je to bilo vrijeme takvih kretanja , zapravo mu se može prigovoriti na nedostatku smjelosti da misli drugačije. Kako nikada nisam voljela njegovo slikarstvo ravrazliku od Becklanna , Kiechnera i Dixa kojima sam se uvijek divila sada sam našla objašnjenje u toj neslavnoj biografiji maloga čovjeka . Bravo za Veliku damu Merkel . Dok je takvih vodećih ljudi koji se ne daju zavesti idejama o imenima možemo mirno spavati .

Pročitajte i...
  • Dimitrije Boarov: Pitanje konjunkture Dimitrije Boarov: Pitanje konjunkture

    Malo je reći da svetsko tržište, od kojeg Srbija sve više zavisi, posle korone neće biti onakvo kakvo je bilo pre pandemije. Neće biti isto ni u samoj Srbiji. Zbog svega toga suočićemo se s hitnom potrebom restrukturiranja cele privrede, što obično prilično košta i donosi nove rizike.

  • Mijat Lakićević: Dijalog u paklu... Mijat Lakićević: Dijalog u paklu...

    Sportski ideolog Nebojša Čović izjavio je pre neki dan da je “Crvena zvezda narodski klub”, te da je kao takva “prethodnih godina odlično predstavljala državu Srbiju, glavni grad Beograd i region”.

  • Momčilo Pantelić: Korona-triler Momčilo Pantelić: Korona-triler

    Kad se neko zlo izrodi na Istoku, a najveće žrtve odnese na Zapadu, je li to dovoljno za novi Hladni rat? Ovako uprošćena strateška nedoumica razmahala se po svetu povodom pandemije koja se začela u Kini, a dosad najviše ojadila Evropu i Ameriku.

  • Vladimir Gligorov: Virus u regiji Vladimir Gligorov: Virus u regiji

    Srbija ima značajno veći broj obolelih nego zemlje u susedstvu, ali ne i veći broj umrlih. Zapravo, tek nešto više od dva odsto obolelih je umrlo, dok je u svim drugim zemljama u susedstvu taj procenat veći.

  • Mijat Lakićević: Mandat za rat Mijat Lakićević: Mandat za rat

    Nije ovo prvi put da srpski birači glasaju za rat. Pre tačno 30 godina, 1990, Slobodan Milošević je dobio mandat da povede rat protiv “spoljašnjeg neprijatelja” – Slovenaca, Hrvata, Bošnjaka... Sada je Aleksandar Vučić dobio mandat da nastavi rat protiv unutrašnjeg neprijatelja. To jest, protiv svih koji nisu uz Srpsku naprednu stranku. Što znači da će buduće vlasti – od lokala preko Pokrajine do Republike – biti još bezobzirnije.

  • Vladimir Gligorov: Hibridi Vladimir Gligorov: Hibridi

    Koja je saznajna korist od hibridnih režima? Takođe, šta se postiže višekriterijumskim ocenjivanjem?

  • Vladimir Gligorov: Kurs i dug Vladimir Gligorov: Kurs i dug

    Problem sa fiksnim kursom je u tome što s vremenom postaje skupo od njega odustati.

Preporuke prijatelja
novinarnica svuda
Zlatiborac
Turisti?ka organizacija Srbije
Novi magazin- nedeljnik Novinska agencija Beta AMSS side