30.07.2019 Pariz

Dževad Sabljaković: Lahor i hlad

Dževad Sabljaković: Lahor i hlad Foto: privatna arhiva
"Pažnja! Pažnja! Vrućine koje podnosimo su opasne. Pijte što više tečnosti. Održavajte kontakt sa svojim bližnjima. Ako nekom u vašoj blizini nije dobro, pritecite mu u pomoć...", čulo se sa zvučnika u pariškom metrou u danima julske vreline, canicule, kad se živa u termometru popela do 42,6°C, rekordnog stepena otkad se temperatura mjeri.

Imala su ta upozorenja izvjestan ratni prizvuk, vjerovatno zato što su ta četiri dana, koliko je trajala žega, bili zaista kao opsada i tortura, od kojih se moralo čuvati, sklanjati se, pod kojima je valjalo biti strpljiv i solidaran s drugima. Kad je petog dana osvojila jutarnja svježina, bilo je to kao okončanje rata, potpisivanje mira, povratak života. Ćarlijao je tih i lagan vjetar, povjetarac, lahor, zefir, vjetrić, kako ga sve ne zovemo, svjež i okrepljujući kao u mitska vremena svijeta, preporod, blaženstvo, nov početak. Ono dojučerašnje "Pažnja! Pažnja!" iz metroa bio je samo eho nečeg strašnog a prohujalog, poput rata, daleko mu bilo, ne ponovilo se.

Baš s takvim osjećanjem se tog jutra nakon nesnosne četverodnevne žege doživljavalo osvježenje od lahora, koji je mogao doći samo iz moći i tajanstva prirode, odnekud oduvijek, i vratiti bukvalno u život, koji je četiri dana zamro. Uz to nezamjenjivo osjećanje, navrla je u glavi misao kako ovakvih ubistvenih vrućina, kao ni ratova, ne bi bilo da nema ljudske sebičnosti i samoživosti. Danas se čovjek ne odriče ničeg, nikad, ni po koju cijenu.

To zna papa Franjo i, mada je – mora biti - svjestan uzaludnosti, uputi u tom smislu poneku opomenu čovječanstvu. Ta njegova upozorenja često imaju neposrednu relaciju sa drugim dijelom rečenice iz najpoznatijeg i najviše korišćenog molitvenog obraćanja bogu: "Kruh naš svagdašnji/hleb naš nasušni daj nam danas". To "daj nam danas", lišeno prvog dijela rečenice, u potpunosti određuje sudbinu savremene civilizacije. Ovih vrućina (a gotovo je sigurno ni ratova) ne bi bilo da nema toliko automobila, aviona, plastičnih stvari, iscrpljivanja resursa prirode više nego što je ona u stanju da obnovi, pretvaranja okeanâ i zemljinog omotača u smetlište. Planeta Zemlja se uništava ne zbog ljudskih potreba, nego zbog potrošnje, udobnosti i ugodnosti po osakaćenom božanskom principu "daj nam (to) danas".

Na ostrvu Krku jedan kućevlasnik koji izdaje apartmane turistima, starajući se za njihov ugodan boravak uz more, daje im na raspolaganje i udobne ležaljke i naplaćuje njihovo korišćenje. Pošto u okućnici ima pinija, maslina i drugog drveća, dosjetio se da iskoristi njihov hlad. Dakle, ako onu iznajmljenu ležaljku turist prenese sa prostora pod suncem na sjenovito mjesto, mora da doplati. Fantastično!

Istine radi, bilo je na to kritičkih reakcija u primorskoj, turističkoj i hrvatskoj javnosti, i čovjek je odustao od naplaćivaja prostora zaklonjenog od sunca, to jest hlad(ovine), ali nameće se pitanje kako je uopšte bilo mogućno doći do takve ideje. Po istoj logici, mogli bi se prodavati oblaci, to jest oblačnost, zalazak sunca ili njegov izlazak: otvoriš oči u ranu zoru, ali nema džabe, pa ih brže bolje zatvoriš ili doplatiš.

U romanu "Čudnovata povest Petra Šlemila" francusko-njemački pisac Adelbert Šamiso pripovijeda kako je njegov junak prodao sopstvenu sjenku. Pokazalo se da je lakomisleno sklopio posao sa đavolom i da mu je to upropastilo život, mada je za svoju sjenku dobio neizmjerno i neiscrpno bogatstvo.

Po srijedi je bila prodaja sopstene, od sebe neodvojive sjenke, a ne sjene, sjenovitog mjesta, kojim raspolaže, ali ni prodaja hlada ne može biti božanskog porijekla. Ta ideja potpuno je ljudska, mada je proistekla iz najfrekventnijeg čovjekovog obraćanja bogu: daj nam danas. Ti koji bi da prodaju hlad nisu željni kruha/hleba, ni svagdašnjeg ni nasušnog, nego nečeg drugog, a zbog tog drugog prodali bi i lahor kad dune oko njihove kuće ili preko njihove terase. Prodali bi ga i komšiji/susjedu, ako je taj komšija ili susjed u takvoj stambenoj ili zdravstvenoj situaciji da nema okolnosti da se izloži životodajnom lahoru poslije četverodnevne ubitačne vrućine ili četverogodišnjeg ubilačkog rata. To može biti samo đavolov posao, u potpunom skladu sa mišljenjem Karla Gustava Junga, tvorca indivudualne psihologije, koji je rekao da čovjek olako prodaje dušu đavolu zbog stotine besmislica.

U filmu Vima Vendersa papa Franjo je, govoreći o tome da je ljudska pohlepa opasna po svijet, rekao i da treba svi da pokušamo živjeti skromnije nego što nam je dato. Teško da će, kako među vjernicima, tako i među laicima, ta poruka, ako im i dopre do ušiju, naći plodno tlo ne samo u njihovom ponašanju, nego i u mislima. Neka se drugi drže toga, ja, boga mi, ne, gotovo je jedinstven unutarnji odgovor na taj zahtjev. Svijetu prijeti propast ne iz božanskih ili kosmičkih razloga, nego zbog neozbiljnosti, besmislica, proizvodnje mentalnih droga. Idilični svjetovi, kao što je Arkadija, možda nisu izmišljeni, nego su bili stvarnost, koju su ljudi uništili, a potom pretvorili u mit. Otud je onaj lahor možda samo mitsko sjećanje.

U jednoj od "Priča kraj vode" Ćamil Sijarić pripovijeda o putniku namjerniku koji, žedan, dolazi do uređenog izvora sa uzidanom cijevi iz koje izbija hladna voda, gdje sreće pripovjedača. "Ima li ovdje još koji izvor?" upitao je. Pošto dobije potvrdan odgovor, zamoli pripovjedača da ga odvede do tog mjesta. Nađe se pored neuređenog izvora, čija voda se skuplja u malom koritu, okruženom kamenjem i travom. Putnik-namjernik je klekao, povio se i dobro se napio vode. Kad je pripovjedač upitao, a zašto nije ugasio žeđ na "obzidanoj vodi", gdje se mogao bez napora napiti iz cijevi, putnik je odgovorio da svi piju sa te vode, a niko sa malog izvora. Zato je i pio tu. Tako je bolje i njemu i meni, rekao je.

Tu je negdje smisao odricanja u priči iz knjige koja je doljepotpisanom nedostupna u trenu dok piše ovaj tekst, pa riječi Sijarićevog putnika-namjernika nije u mogućnosti da doslovno navede. Ostaje ipak u uvjerenju da je to priča o ljudskosti i skromnosti, koju preporučuje papa Franjo, i da govori o bivanju u svijetu kakav je kad poslije žege ili rata prostruji lahor. Taj lahor je od neprocjenjive vrijednosti. Niko ga ne moće ni prodati ni kupiti. Vjerovatno je nešto tako imao na umu onaj genije kad mu je na um pala poslovica, koja se pripisuje narodnom stvaralaštvu: "Da vjetra nema pauci bi nebo premrežili".

izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Pročitajte i...
  • Vladimir Gligorov: Dve Srbije Vladimir Gligorov: Dve Srbije

    Ovo zapravo važi za veći deo Balkana, posebno kada je reč o preostalim zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije, a koje nisu članice Evropske unije – jedni ostaju, a drugi odlaze. Po čemu se razlikuju?

  • Momčilo Pantelić: Izazovna demografija Momčilo Pantelić: Izazovna demografija

    Vratite se tamo odakle ste došle, odbrusio je nedavno Donald Tramp kvartetu parlamentarki, kritičarkama njegove politike. Sebi je, tako, obezbedio mesto u budućoj antologiji iskaza kojima su šefovi država udarili na sopstveni poredak.

  • Dimitrije Boarov: Kotlovi za pretakanje gubitaka Dimitrije Boarov: Kotlovi za pretakanje gubitaka

    Ako pogledate udarne privredne vesti ono malo preostalih medija koji nisu pod kontrolom vladajuće koalicije, objavljenih u poslednjih desetak dana, videćete da su računi koje građanima Srbije ispostavljaju republička javna preduzeća i velike kompanije u većinskom državnom vlasništvu sve papreniji: Srbijagasu otpisana dugovanja prema državi u ukupnom iznosu od 141 milijardu dinara; prošlogodišnje državne subvencije Kompaniji Fijat Krajsler automobili u Kragujevcu iznosile su 2,75 milijardi dinara; slovenačka avio-firma Adrija ervejz prijavila je beogradskog avio-prevoznika Er Srbija nadležnoj evropskoj komisiji zbog velikog nedozvoljenog subvencioniranja firme u kojoj je većinski vlasnik; Elektroprivreda Srbije (EPS), prema nedavno objavljenom finansijskom izveštaju, prošle godine je zabeležila gubitak od 1,3 milijarde dinara.

  • Dimitrije Boarov: Kako do bržeg rasta Dimitrije Boarov: Kako do bržeg rasta

    Otkako je posle prvog kvartala ove godine objavljeno da je Srbija u tom kratkom razdoblju povećala bruto domaći proizvod za samo 2,5 odsto, počelo je procenjivanje da li se uopšte 2019. može ostvariti projektovani privredni rast od 3,5 odsto i da li je realno očekivati povećanje te stope u narednim godinama bar do tempa od oko četiri odsto godišnje.

  • Ivan Jovanović: Šta je srpska kulturna politika u 21. veku? Ivan Jovanović: Šta je srpska kulturna politika u 21. veku?

    Ovo bi bilo pitanje od milion dolara, i to ne samo za 21. već i za prethodne vekove i istorijske okolnosti, da kultura iole nešto vredi u Srbiji.

  • Dževad Sabljaković: Lahor i hlad Dževad Sabljaković: Lahor i hlad

    "Pažnja! Pažnja! Vrućine koje podnosimo su opasne. Pijte što više tečnosti. Održavajte kontakt sa svojim bližnjima. Ako nekom u vašoj blizini nije dobro, pritecite mu u pomoć...", čulo se sa zvučnika u pariškom metrou u danima julske vreline, canicule, kad se živa u termometru popela do 42,6°C, rekordnog stepena otkad se temperatura mjeri.

  • Mijat Lakićević: Makron ili mikron Mijat Lakićević: Makron ili mikron

    Potpuno je razumljivo da neko, kad vidi, tj. čuje Dačića, jednostavno zažmuri i kaže: ma daleko im lepa kuća. Ali nije u tome poenta; to je lako, to Dačić i hoće.

Preporuke prijatelja
Zlatiborac
OTP banka lizing
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta societe AMSS side