10.01.2018 Zagreb

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu Foto: Zoran Raš
Ono što je George Harrison bio u Beatlesima, Predrag Lucić bio je u Feral Tribuneu. Samozatajan i marljiv po vlastitom izboru uvijek malo u drugom planu, ne zbog toga što bi ga tamo netko gurao (jer ondje nije ni pripadao), već što se sâm tako postavljao.

No, bez njega, bez njegovog novinarskog i satiričkog genija, bez nevjerojatne energije i predanosti poslu, bez topline kojom je zračio, ne bi bilo Ferala i ne bi tako svijetlio, kao što ni bez Harrisona ne bi bilo onakvih Beatlesa.

Obojica su oplemenila posao kojeg su radili: Lucić novinarstvo, satiru i književnost, Harrison glazbu. Obojicu ih je pokosila ista opaka bolest.

S Predragom Lucićem kratko sam radio u Slobodnoj Dalmaciji i dugo u Feralu. Moguće je, doduše rijetko, naići na ljude koji vas osvoje pri prvom susretu, a onda razočaraju u drugom i onima poslije. Predrag je spadao među one rijetke s kojima svaki novi susret učvršćuje magiju prvog.

Na njegov sam poziv došao u Feral i ondje proveo najljepše profesionalne godine, u možda najturobnijem razdoblju za hrvatsko novinarstvo. Bio mi je urednik u redakciji u kojoj se nije osjećala hijerarhija, u kojoj je Feral uređivalo sjajno ozračje i pomalo euforični zanos njegovih urednika i novinara, začinjen iluzijom kako možda ipak nešto možemo promijeniti i zemlju u kojoj živimo učiniti za nijansu boljom.

Predragova solo gitara, poput one Harrisonove u Beatlsima, davala je takvom redakcijskom ozračju pečat, toplinu i snagu. Predrag u Splitu, ja u Osijeku, razumjeli smo se savršeno dobro kao da obojica sjedimo u onoj zgradi na Bačvicama na čijoj je fasadi pisalo Feral macht frei. Imao je savršen instinkt za prepoznavanje važnih novinarskih tema i nenadmašno umijeće opreme teksta. Poetika njegovih naslova bila bi zahvalna tema kakve ozbiljne disertacije. Ali uvijek, baš uvijek, nazvao bi i pitao slažem li se s naslovom i opremom. Ne zbog toga što je bio nesiguran, već zato što je silno pažljiv i obazriv i što je znao koliko svakom novinaru znači tekst na kojem bi danima radio.

Ono što me kod njega zbunjivalo bila je blagost njegova karaktera i opaka, nerijetko brutalna žaoka njegove satire. No, bilo je to daleko od homo duplexa. Njegov istančan osjećaj za pravdu, poštenje i razboritost, odlike njegova karaktera, naprosto su mu nalagali da se ruga političkom licemjerju i prijetvornosti, primitivizmu, bahatosti, gramzljivosti i raskalašenosti onih koji zagovaraju skromnost i krijepost, a da ga pri tom uopće nije zanimalo radi li se o samozvanim vrhovnicima, general-vodoinstalaterima, ili u zlatom optočenim kardinalima.

Bio je sjajno obaviješten i bilo je izlišno pitati ga je li pročitao ovo ili ono – zanimalo ga je sve  i znao je sve: o rocku, književnosti, sportu, kazalištu, politici… Kroz njegove Greatist shits, jedne od kultnih Feralovih rubrika, prodefilirala je galerija neviđenih likova  - od akademikâ, političarâ, biskupâ, do saborskih zastupnika i načelnika najzabitijih općina – i njihovih neviđenih gluposti.

Rugao im se i razobličavao ih, onako kako to može samo čestit i pošten, dobar, jako dobar čovjek, čovjek mirne savjesti, bez fige u džepu i putra na glavi. A onda, zajedno s Borisom Dežulovićem opjevao je sve naše gluposti, sav jad i čemer ovog društva, svu bijedu politike, u melodijama sela i Brisela, križa i pršuta, garde i estrade, tora i izbora, do melodija hrvatskog glupišta, u nizu kulturno-odmetničkih nastupa od zagrebačkog Sikirikija, do Europskog parlamenta. Uvijek aktualan, uvijek jednako nemilosrdan.

Kad smo se nakon gašenja Ferala razišli kud koji, po raznim novinskim redakcijama, Predrag je otišao u Trafiku Novog lista. I ondje je njegova solo gitara, poput one Harrisonove nastavila ''gently weeps''. Nažalost, danas se, zauvijek, posve utišala.

Roditelji znaju promašiti imena koja daju svoj djeci, pa im često, kad odrastu, ne priliče ili su u posvemašnjoj suprotnosti s njihovim karakterom. Predragovi roditelji dali su ime koje mu je savršeno odgovaralo. Stvarno je bio Predrag.

 

Povezani članci:

In memoriam: Predrag Lucić - Ženevska konvencija o robotima-ubojicama

- Preminuo novinar i pisac Predrag Lucić

izvor: telegram.hr
Ostavi komentar (1) Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
  • 31.01.2018, 22:02h Radovan Balać

    Bravo Drago. Toliko topline i ljubavi koje je Predrag zaslužio. Sija njegov Feral sve jače.

Pročitajte i...
  • Vladimir Gligorov: Rusija i Kina, ponovo Vladimir Gligorov: Rusija i Kina, ponovo

    Posle makedonskog referenduma i glasanja o ustavnim promenama u Skupštini, ruska reakcija je bila da je sve to nelegitimno.

  • Jelka Jovanović: Atentat pod zaštitom Jelka Jovanović: Atentat pod zaštitom

    Kosovska policija udvostručila je nagradu za informacije koje mogu doprineti rasvetljavanju ubistva predsednika Građanske inicijative SDP Olivera Ivanovića, i ta je svota sada 20.000 evra, potvrdio je portalu Košev zamenik generalnog direktora Policije Kosova Dejan Janković u emisiji Slobodno srpski.

  • Dimitrije Boarov: Ponovo o rudnoj renti Dimitrije Boarov: Ponovo o rudnoj renti

    Pre neki dan, u našoj štampi su se “srele” dve informacije o poslovanju Gaspromovog NIS-a u Srbiji i o veličini rudne rente koja se sliva u naše državne budžete, koje “povezuje” ne ono što je u njima rečeno već ono što tim vestima nedostaje (ili ostaje nejasno).

  • Dimitrije Boarov: Priča iz komšiluka Dimitrije Boarov: Priča iz komšiluka

    Pre nekoliko dana Vlada Hrvatske objavila je da će otkupiti 450 miliona kuna dugova petrohemijske fabrike u Kutini (veštačko đubrivo), te da će to biti prvi korak u prodaji ove firme INI i Prvom plinarskom društvu iz Vukovara (čiji je vlasnik Pavao Vujnovac iz Osijeka). Ovaj posao imaće formu dokapitalizacije, za čega će INA i PPG, kao budući većinski vlasnici, izdvojiti po 150 miliona kuna, dok će preostali deo finansijske infuzije Kutini obezbediti JANAF i još neki državni fondovi.

  • Dimitrije Boarov: Oprezan pogled u novu godinu Dimitrije Boarov: Oprezan pogled u novu godinu

    Čudno je to da i porast i pad cena nafte na svetskom tržištu uvek izazivaju zabrinutost. Kad cene rastu, uvoznici moraju da računaju na veće energetske troškove. Kad cene naglo padaju, to obično znači da se očekuje usporavanje svetske privredne konjunkture, pa će većina zemalja uvoznica ono što dobije na sniženju troškova za naftu izgubiti na smanjenju izvoznih prihoda (obično su gubici od recesije i veći).

  • Dimitrije Boarov: Budžet za 2019. Dimitrije Boarov: Budžet za 2019.

    Iako predlog budžeta Srbije za iduću godinu još nije usvojen u Vladi i, dakako, još nije poznat ni poslanicima Narodne skupštine, oni koji imaju informacije o njegovoj pripremi u Ministarstvu finansija, na osnovu sporadičnih vesti o projekcijama plata i investicija za 2019. godinu, već govore o njegovom “razvojnom” usmerenju.

  • Ivan Jovanović: Pozorište realnosti Ivan Jovanović: Pozorište realnosti

    Aktuelna situacija u Narodnom pozorištu pokazuje postojanje umetničke solidarnosti, one koju smatramo nepostojećom baš u tim profesionalnim krugovima.

Preporuke prijatelja
Budimo Pametni
Zlatiborac
credi agricole
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta societe AMSS side