10.01.2018 Zagreb

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu Foto: Zoran Raš
Ono što je George Harrison bio u Beatlesima, Predrag Lucić bio je u Feral Tribuneu. Samozatajan i marljiv po vlastitom izboru uvijek malo u drugom planu, ne zbog toga što bi ga tamo netko gurao (jer ondje nije ni pripadao), već što se sâm tako postavljao.

No, bez njega, bez njegovog novinarskog i satiričkog genija, bez nevjerojatne energije i predanosti poslu, bez topline kojom je zračio, ne bi bilo Ferala i ne bi tako svijetlio, kao što ni bez Harrisona ne bi bilo onakvih Beatlesa.

Obojica su oplemenila posao kojeg su radili: Lucić novinarstvo, satiru i književnost, Harrison glazbu. Obojicu ih je pokosila ista opaka bolest.

S Predragom Lucićem kratko sam radio u Slobodnoj Dalmaciji i dugo u Feralu. Moguće je, doduše rijetko, naići na ljude koji vas osvoje pri prvom susretu, a onda razočaraju u drugom i onima poslije. Predrag je spadao među one rijetke s kojima svaki novi susret učvršćuje magiju prvog.

Na njegov sam poziv došao u Feral i ondje proveo najljepše profesionalne godine, u možda najturobnijem razdoblju za hrvatsko novinarstvo. Bio mi je urednik u redakciji u kojoj se nije osjećala hijerarhija, u kojoj je Feral uređivalo sjajno ozračje i pomalo euforični zanos njegovih urednika i novinara, začinjen iluzijom kako možda ipak nešto možemo promijeniti i zemlju u kojoj živimo učiniti za nijansu boljom.

Predragova solo gitara, poput one Harrisonove u Beatlsima, davala je takvom redakcijskom ozračju pečat, toplinu i snagu. Predrag u Splitu, ja u Osijeku, razumjeli smo se savršeno dobro kao da obojica sjedimo u onoj zgradi na Bačvicama na čijoj je fasadi pisalo Feral macht frei. Imao je savršen instinkt za prepoznavanje važnih novinarskih tema i nenadmašno umijeće opreme teksta. Poetika njegovih naslova bila bi zahvalna tema kakve ozbiljne disertacije. Ali uvijek, baš uvijek, nazvao bi i pitao slažem li se s naslovom i opremom. Ne zbog toga što je bio nesiguran, već zato što je silno pažljiv i obazriv i što je znao koliko svakom novinaru znači tekst na kojem bi danima radio.

Ono što me kod njega zbunjivalo bila je blagost njegova karaktera i opaka, nerijetko brutalna žaoka njegove satire. No, bilo je to daleko od homo duplexa. Njegov istančan osjećaj za pravdu, poštenje i razboritost, odlike njegova karaktera, naprosto su mu nalagali da se ruga političkom licemjerju i prijetvornosti, primitivizmu, bahatosti, gramzljivosti i raskalašenosti onih koji zagovaraju skromnost i krijepost, a da ga pri tom uopće nije zanimalo radi li se o samozvanim vrhovnicima, general-vodoinstalaterima, ili u zlatom optočenim kardinalima.

Bio je sjajno obaviješten i bilo je izlišno pitati ga je li pročitao ovo ili ono – zanimalo ga je sve  i znao je sve: o rocku, književnosti, sportu, kazalištu, politici… Kroz njegove Greatist shits, jedne od kultnih Feralovih rubrika, prodefilirala je galerija neviđenih likova  - od akademikâ, političarâ, biskupâ, do saborskih zastupnika i načelnika najzabitijih općina – i njihovih neviđenih gluposti.

Rugao im se i razobličavao ih, onako kako to može samo čestit i pošten, dobar, jako dobar čovjek, čovjek mirne savjesti, bez fige u džepu i putra na glavi. A onda, zajedno s Borisom Dežulovićem opjevao je sve naše gluposti, sav jad i čemer ovog društva, svu bijedu politike, u melodijama sela i Brisela, križa i pršuta, garde i estrade, tora i izbora, do melodija hrvatskog glupišta, u nizu kulturno-odmetničkih nastupa od zagrebačkog Sikirikija, do Europskog parlamenta. Uvijek aktualan, uvijek jednako nemilosrdan.

Kad smo se nakon gašenja Ferala razišli kud koji, po raznim novinskim redakcijama, Predrag je otišao u Trafiku Novog lista. I ondje je njegova solo gitara, poput one Harrisonove nastavila ''gently weeps''. Nažalost, danas se, zauvijek, posve utišala.

Roditelji znaju promašiti imena koja daju svoj djeci, pa im često, kad odrastu, ne priliče ili su u posvemašnjoj suprotnosti s njihovim karakterom. Predragovi roditelji dali su ime koje mu je savršeno odgovaralo. Stvarno je bio Predrag.

 

Povezani članci:

In memoriam: Predrag Lucić - Ženevska konvencija o robotima-ubojicama

- Preminuo novinar i pisac Predrag Lucić

izvor: telegram.hr
Ostavi komentar (1) Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
  • 31.01.2018, 22:02h Radovan Balać

    Bravo Drago. Toliko topline i ljubavi koje je Predrag zaslužio. Sija njegov Feral sve jače.

Pročitajte i...
  • Vladimir Gligorov: Minimalne plate Vladimir Gligorov: Minimalne plate

    Mislio sam da možda ima smisla videti kako stoje stvari s minimalnim platama u grupi balkanskih zemalja uz Austriju (AT) i Mađarsku (HU). Podaci za Srbiju (RS), Makedoniju (MK), Bugarsku (BG), Rumuniju (RO), Hrvatsku (HR), kao i za Albaniju (AL) i Crnu Goru (ME), uglavnom su dostupni, a u manjoj meri i za Bosnu i Hercegovinu (BA) i Kosovo (XK). Valja imati u vidu da su minimalne plate u većini zemalja, osim u Austriji u kojoj ih nema, uglavnom oko 40 odsto prosečne plate.

  • Dimitrije Boarov: Glad za pobedama ili proslavama Dimitrije Boarov: Glad za pobedama ili proslavama

    Nakon što je fudbalski klub “Crvena zvezda”, uz pomoć Fudbalskog saveza Srbije i još ko zna koga drugog, dobio priliku da u proteklu subotu, a ne u četvrtak, kada su svi drugi ligaši igrali poslednje takmičarsko kolo, pompezno u Beogradu proslavi zvanično 28. titulu prvaka (nezvanično 29. titulu), došlo je do očekivane “demonstracije navijačke sile”, sa bakljadom i paljenjem autobusa u kojem su likovali fudbaleri našeg šampiona.

  • Nadežda Gaće: U susret prošlosti Nadežda Gaće: U susret prošlosti

    Da mi na Balkanu konzumiramo previše prošlosti, opšte je mesto i nekako ko god to pomene … bilo da su to, na primer, Ambasadori Norveške ili Nemačke, bilo da su predsednici Hrvatske, BiH i Srbije na sastanku u Mostaru, bilo da su to privrednici regiona na učestalim sastancima na kojima žele, ne negirajući prošlost, da grade budućnost regiona na zajedničkim interesima – stalno nam se ipak vraća prošlost kao kost u grlu. Naravno, niko ne misli da se prošlost sme zaboraviti i svi se slažu da se nevinim žrtvama i žrtvama nepravdi bilo koje vrste mora odati počast.

  • Momčilo Pantelić: Velesila velesili nije meta Momčilo Pantelić: Velesila velesili nije meta

    Kao jedini nesporni rezultat američko-francusko-britanskog bombardovanja Sirije može se doživeti okolnost da nije bilo kolateralne štete, koja bi mogla da bude mnogo veća od ciljanog razaranja.

  • Dimitrije Boarov: Malinari i oružari Dimitrije Boarov: Malinari i oružari

    Mada nemam preciznu statistiku, mislim da za poslednjih dvadeset godina nije prošla nijedna, a da “malinari” i “oružari” Srbije nisu organizovali javne proteste i štrajkove.

  • Mijat Lakićević: Ruski lobi u Vladi Srbije Mijat Lakićević: Ruski lobi u Vladi Srbije

    Vulin ima pravo na svoje mišljenje, ali državna politika je nešto drugo. To je rekla Ana Brnabić, predsednica Vlade Srbije, povodom jedne izjave “ministra vojnog”. U ovom kontekstu nevažno je šta je “Aleksandar drugi” rekao – važna je premijerkina “percepcija” – ali, u najkraćem, iz (polu)rečenice Sema Fabricija, šefa evropskog predstavništva u Beogradu, da je “Kosovo ključno za EU”, Vulin je izvukao zaključak da u tom slučaju “Srbija treba da nastavi svojim putem”.

  • Momčilo Pantelić: Par, raspar Momčilo Pantelić: Par, raspar

    Najzad smo doživeli da svetska vest dana bude događaj koji nas ne zabrinjava i podseća na vremena kad smo rasli uz bajke.

Preporuke prijatelja
Zlatiborac
credi agricole
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta societe AMSS side