10.01.2018 Zagreb

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu

Drago Hedl: Što je Harrison bio u Beatlesima, Lucić je bio u Feralu Foto: Zoran Raš
Ono što je George Harrison bio u Beatlesima, Predrag Lucić bio je u Feral Tribuneu. Samozatajan i marljiv po vlastitom izboru uvijek malo u drugom planu, ne zbog toga što bi ga tamo netko gurao (jer ondje nije ni pripadao), već što se sâm tako postavljao.

No, bez njega, bez njegovog novinarskog i satiričkog genija, bez nevjerojatne energije i predanosti poslu, bez topline kojom je zračio, ne bi bilo Ferala i ne bi tako svijetlio, kao što ni bez Harrisona ne bi bilo onakvih Beatlesa.

Obojica su oplemenila posao kojeg su radili: Lucić novinarstvo, satiru i književnost, Harrison glazbu. Obojicu ih je pokosila ista opaka bolest.

S Predragom Lucićem kratko sam radio u Slobodnoj Dalmaciji i dugo u Feralu. Moguće je, doduše rijetko, naići na ljude koji vas osvoje pri prvom susretu, a onda razočaraju u drugom i onima poslije. Predrag je spadao među one rijetke s kojima svaki novi susret učvršćuje magiju prvog.

Na njegov sam poziv došao u Feral i ondje proveo najljepše profesionalne godine, u možda najturobnijem razdoblju za hrvatsko novinarstvo. Bio mi je urednik u redakciji u kojoj se nije osjećala hijerarhija, u kojoj je Feral uređivalo sjajno ozračje i pomalo euforični zanos njegovih urednika i novinara, začinjen iluzijom kako možda ipak nešto možemo promijeniti i zemlju u kojoj živimo učiniti za nijansu boljom.

Predragova solo gitara, poput one Harrisonove u Beatlsima, davala je takvom redakcijskom ozračju pečat, toplinu i snagu. Predrag u Splitu, ja u Osijeku, razumjeli smo se savršeno dobro kao da obojica sjedimo u onoj zgradi na Bačvicama na čijoj je fasadi pisalo Feral macht frei. Imao je savršen instinkt za prepoznavanje važnih novinarskih tema i nenadmašno umijeće opreme teksta. Poetika njegovih naslova bila bi zahvalna tema kakve ozbiljne disertacije. Ali uvijek, baš uvijek, nazvao bi i pitao slažem li se s naslovom i opremom. Ne zbog toga što je bio nesiguran, već zato što je silno pažljiv i obazriv i što je znao koliko svakom novinaru znači tekst na kojem bi danima radio.

Ono što me kod njega zbunjivalo bila je blagost njegova karaktera i opaka, nerijetko brutalna žaoka njegove satire. No, bilo je to daleko od homo duplexa. Njegov istančan osjećaj za pravdu, poštenje i razboritost, odlike njegova karaktera, naprosto su mu nalagali da se ruga političkom licemjerju i prijetvornosti, primitivizmu, bahatosti, gramzljivosti i raskalašenosti onih koji zagovaraju skromnost i krijepost, a da ga pri tom uopće nije zanimalo radi li se o samozvanim vrhovnicima, general-vodoinstalaterima, ili u zlatom optočenim kardinalima.

Bio je sjajno obaviješten i bilo je izlišno pitati ga je li pročitao ovo ili ono – zanimalo ga je sve  i znao je sve: o rocku, književnosti, sportu, kazalištu, politici… Kroz njegove Greatist shits, jedne od kultnih Feralovih rubrika, prodefilirala je galerija neviđenih likova  - od akademikâ, političarâ, biskupâ, do saborskih zastupnika i načelnika najzabitijih općina – i njihovih neviđenih gluposti.

Rugao im se i razobličavao ih, onako kako to može samo čestit i pošten, dobar, jako dobar čovjek, čovjek mirne savjesti, bez fige u džepu i putra na glavi. A onda, zajedno s Borisom Dežulovićem opjevao je sve naše gluposti, sav jad i čemer ovog društva, svu bijedu politike, u melodijama sela i Brisela, križa i pršuta, garde i estrade, tora i izbora, do melodija hrvatskog glupišta, u nizu kulturno-odmetničkih nastupa od zagrebačkog Sikirikija, do Europskog parlamenta. Uvijek aktualan, uvijek jednako nemilosrdan.

Kad smo se nakon gašenja Ferala razišli kud koji, po raznim novinskim redakcijama, Predrag je otišao u Trafiku Novog lista. I ondje je njegova solo gitara, poput one Harrisonove nastavila ''gently weeps''. Nažalost, danas se, zauvijek, posve utišala.

Roditelji znaju promašiti imena koja daju svoj djeci, pa im često, kad odrastu, ne priliče ili su u posvemašnjoj suprotnosti s njihovim karakterom. Predragovi roditelji dali su ime koje mu je savršeno odgovaralo. Stvarno je bio Predrag.

 

Povezani članci:

In memoriam: Predrag Lucić - Ženevska konvencija o robotima-ubojicama

- Preminuo novinar i pisac Predrag Lucić

izvor: telegram.hr
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Pročitajte i...
  • Dimitrije Boarov: Daleko je inovativna privreda Dimitrije Boarov: Daleko je inovativna privreda

    Premijerka Srbije Ana Brnabić dala je poslednjih dana nekoliko rutinskih izjava i intervjua, ali je, za one koji i dalje tragaju za njenom osnovnom koncepcijom razvojne politike, najzanimljiviji insert iz njenog razgovora sa urednikom Blica Rankom Pivljaninom (12. decembra).

  • Dimitrije Boarov: Kako iskoristiti svetski oporavak Dimitrije Boarov: Kako iskoristiti svetski oporavak

    U poslednjem, novembarskom broju MAT-a (Makroekonomske analize i trendovi) skreće se pažnja na činjenicu da najnoviji MMF-ov pregled svetskih ekonomskih kretanja donosi za iduću godinu niz optimističnih poruka i pozitivnih iznenađenja – to jest, da globalna ekonomija hvata zalet i da oporavak ide željenim pravcem i intenzitetom, stimulisan investicijama, trgovinom i industrijskom proizvodnjom.

  • Vladimir Gligorov: Kineska i ruska ulaganja Vladimir Gligorov: Kineska i ruska ulaganja

    Zemlje koje imaju suficite u razmeni sa svetom moraju da ih ulože u inostranstvu. Zašto ne kod kuće? To nije pitanje lišeno smisla, ali onda naravno ne bi bilo tih suficita.

  • Dimitrije Boarov: Koliko je nastradala poljoprivreda Dimitrije Boarov: Koliko je nastradala poljoprivreda

    Nakon ovogodišnje strahovite suše bilo je jesenas različitih procena o visini štete koju je pretrpela naša poljoprivreda.

  • Momčilo Pantelić: Sistemski ekstremizam Momčilo Pantelić: Sistemski ekstremizam

    Svekolika borba protiv svakojakih ekstremizama trpi istrajne i dalekosežne poraze protiv samo jednog od njih – sistemskog ekstremizma. Gotovo sva ustrojstva su omogućila da minimalna manjina maksimalizuje svoju premoć, ekonomsku, a sve više i političku, nad većinom savremenika – uveravaju internacionalni i nacionalni istraživači.

  • Julijana Mojsilović: Populizam na dve stolice Julijana Mojsilović: Populizam na dve stolice

    Kad je Hojt Ji, zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD, za savet Srbiji iskoristio domaću poslovicu da se ne može sedeti na dve stolice – pogotovu toliko udaljene, dodao je – reakcije ovde bile su, kao i obično, preterane.

  • Vladimir Gligorov: Dva populizma Vladimir Gligorov: Dva populizma

    Najviše je ekonomskih istraživanja populizma u Latinskoj Americi. Ovo i zato što je na tom iskustvu nastao i takozvani Vašingtonski konsenzus (Williamson 1990), koji je posebno predmet kritike ekonomista i komentatora na levici, mada ne samo njih.

Preporuke prijatelja
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta societe AMSS side Zemunske kapije bmw